Ђорђе Балашевић преминуо је данас

proka

Legenda
Poruka
57.100
Наш познати кантаутор Ђорђе Балашевић преминуо је данас у 67. години.................


w



Подсетимо, Балашевић је пре три дана примљен на Инфективну клинику где се лечио од упале плућа.


Мировић: Одлазак песника љубави и равнице
Поводом смрти кантаутора Ђорђа Балашевића, председник Покрајинске владе Игор Мировић упутио је његовој породици изразе најдубљег саучешћа.

Својом поезијом и својом музиком, Ђорђе Балашевић је трајно обележио уметничку сцену не само код нас, већ у целом региону, деценијама будећи најдубље емоције слушалаца свих генерација, који и данас његове песме знају напамет. Балашевићевим одласком, у нашој музици и у нашој уметности у целини остаће огромна, ненадокнадива празнина, али ће он наставити да живи у својим песмама које су се, одавно, из богате уметничке фикције претвориле у незаобилазну боју љубави и равнице, о којима је певао лепше и нежније од било кога другог.

У име Покрајинске владе и своје лично име, породици, пријатељима и свима који су га волели, изражавам најдубље саучешће.

Бајага: Велики песник;Ђурђевић:Разнежио је многе генерације
Отишао је велики песник, ово је огроман губитак за нашу културу, сагласни су Момчило Бајагић Бајага и Милан Ђурђевић, фронтмен бенда Неверне бебе у изјави за Танјуг поводом смрти Ђорђа Балашевића.

Лидер састава "Бајага и инструктори" каже да му је много тешко и да је вирус ковид 19 изузетно непредвидива и опака болест која не бира.

"Ђоле је био један од симбола југословенске поп сцене и његове песме су биле препознатљиве од Вардара па до Триглава. Много ми је тешко и никако не могу да "обрадим" информацију да га више нема. Био је велики песник и нема сумње да је његов одлазак велики ударац за нашу културу", казао је Бајагић.

Милан Ђурђевић каже да је Балашевић био непревазиђени песник на регионалној поп сцени и да је имао посебан музички израз који је одушевљавао милионе људи.

"Лако је било волети Балашевића када је био врхунски песник. Оставио је немерљив траг у нашој поп култури и разнежио својим песмама бројне генерације. Несумњиво је његов одлазак озбиљан губитак за нашу културу, али и за све људи коју су волели његове песме. Балашевић је био непоновљив" казао је Ђурђевић.

https://www.dnevnik.rs/kultura/muzika/preminuo-dorde-balasevic-19-02-2021

bog da mu dušu prosti... :(
 
AKO UMREM MLAD, POSADITE MI NA GROBU SAMO RUZMARIN Ovo su HITOVI po kojima ćemo zauvek pamtiti PANONSKOG MORNARA, Đorđa Balaševića

Foto: Dragan Kadić
OSTAĆE UPAMĆEN

AKO UMREM MLAD, POSADITE MI NA GROBU SAMO RUZMARIN

Ovo su HITOVI po kojima ćemo zauvek pamtiti PANONSKOG MORNARA, Đorđa Balaševića



Đorđe Balašević preminuo je danas u 67. godini. Čuveni kantautor iza sebe je ostavio suprugu Oliveru, ćerke Jovanu i Jelenu i sina Aleksu, ali i pregršt hitova po kojima ćemo ga pamti.

Đorđe Balašević
FOTO: MARINA LOPIČIĆ
lg.php

Najpoznatiji hitovi su "Ringišpil", "Devojka sa "Čardaš" nogama", "Svirajte mi jesen stiže dunjo moja", "Ne lomite mi bagrenje". U pesmi "Slovenska" Balašević je govorio o smrti:

"Ako umrem mlad Posadi mi na grobu samo ružmarin Ne dozvoli tad Da naprave od toga tužni treći čin" - glase stihovi.


Balašević je prodao stotine hiljada nosača zvuka. Njegove pesme zauvek će ostati u srcima njegove verne publike.

"Lepa protina kći" , "Bože, Bože", "Neki novi klinci", "Duet" sa preminulim Kemalom Montenom, "Odlazi cirkus iz našeg malog grada".


Podsetimo, Balašević je pre tri dana primljen na Infektivnu kliniku gde se lečio od upale pluća.

Pre nekoliko dana izvor blizak porodici otkrio je da se kantautor oseća dobro i da se šali sa lekarima, međutim, po poslednjim informacijama slavni Vojvođanin preminuo je na Infektivnoj klinici u Novom Sadu.

Balašević je rođen 11. maja 1953. godine u Novom Sadu.

Djordje Balasevic, Đorđe Balašević
FOTO: DRAGANA UDOVIČIĆ
Kurir.rs/S.M.
 
Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
- Radi li?
Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi...
8928463b4d7098a3ab7c13f184271974.gif

Poccivaj u miru,a mi cemo te i dalje voleti!
 
Iz usta mnogih slusao sam da se radi o dobrom muzicaru, ali losem coveku... To je neko uvrezeno misljenje...
Medjutim, radilo se o jednom velikom, dobrom coveku, cija misljenja su dubo ljudska, hriscanska... Do njih ne moze svako da dosegne u svom zivotu, niti toliko kao covek da sazri... Ljudi ostaju na nacionalizmu kao za njih najuzvisenijem i on im kao i sve slicno daje onaj potrebni osecaj... Pogotovo mladi, gladni strasti...
 
Velika tuga u mom srce. Fali će. Mogao je bar još malo da nas emocionalno rastura svojim pesmama. Spomenik, naziv neke lepe ulice, trga, kulturne ustanove, sportske ustanove. Zaslužio je i mnogo više. Panonski mornare mirno ti nebesko Panonsko more iznad Novog Sada i Vojvodine. Večna slava i hvala. Bićeš još dugo u srcima Novosađana, u ulicama i duhu Novog Sada, među nekim novim klincima i svima onima koji iskreno vole Novi Sad.
 
Balašević i njegov Novi Sad: Gde je sad onaj lepi grad, doteran i uobražen?
Balašević je umro tamo gde se i rodio. U svom Novom Sadu. Tako je to verovatno i zamišljao da će se dogoditi, drugačije nije ni moglo.

KOMENTARI 2

NOVI SAD 20.02.2021. | 08:40 > 09:48
Balašević i njegov Novi Sad: Gde je sad onaj lepi grad, doteran i uobražen?

Foto: 021.rs
Svakako, sve je moglo da se desi nešto kasnije, ali se ipak desilo to da se u petak od njega oprostio čitav region. Na Ilici, u Zagrebu, konačno je našvrljan "бећарац" ćirilicom. U Sarajevu su se palile sveće. I njegov Novi Sad se oprostio na dostojanstven način.

Najjednostavnije objašnjenje zbog čega je Balaševićeva smrt izazvala tugu kod mnogih jeste to što je ovaj pesnik umeo da utka sebe u svakog od nas. Kada umete da stvorite takav redosled slova za reč, pa onda redosled reči za stih i redosled stihova za strofe koje će ljudi slušati, pa "prerastati", pa im se opet u nekom momentu vraćati, onda je to beletristika iliti les belles lettres - lepe reči. Onda ste vi, jednostavno, pesnik.

Kako je utkao sebe u mnoge, tako se utkao i u grad u kojem se rodio, a isto tako je i taj grad ugradio u svoje pesme. Novi Sad je jedna od brojnih tema Balaševićevih pesama, ali verovatno ne postoji pojedinac koji je više doprineo tome da ljudi van Srbije zamišljaju ovaj grad kao nešto specijalno samo zbog nečijih stihova.

Balašević je razlog zbog čega neki žele da dođu u Novi Sad i da odmere "tih 206 koraka" Ulicom Dositejevom, da prođu Ulicom Jovana Cvijića i probaju da "virnu" u dvorište kuće u kojoj je živeo, a o kojoj je i pričao.



Neko je zaista možda prosipao "korake ko pijan dinare, od Mičurinove do Detelinare", kao panonski mornar u "Posvađanoj pesmi". Ostavljeni Novosađani bi u trenucima samoće možda mišom i kursorom krenuli ka "Ankici" i patetično uzdahnuli na: "A nad Novim Sad vetar konje propinje, prolazi još jedan dan bez nje". Na starom Trgu slobode je i dalje večna revija mode i tu se, fakat, ništa nije promenilo.

U neki davni Novi Sad vratiće se stariji sa konstatacijom kako "nema više benda kao Neoplanti", iako je vrlo lako ne biti saglasan sa takvom tvrdnjom.

Međutim, tri su dragulja u kruni Balaševićevog Novog Sada. To su "Dok gori nebo nad Novim Sadom", potom jednostavno nazvana "Novi Sad", i na kraju najmlađa "Čuvaj mi, Bože, Novi Sad". Zanimljivo je da se "Novi Sad" i "Čuvaj mi, Bože, Novi Sad" nikad nisu našle ni na jednom zvaničnom izdanju pesnika iz Ulice Jovana Cvijaća.



"Dok gori nebo nad Novim Sadom" našla se na albumu "Devedesete" i kod mnogih Novosađana izazvaće gorak ukus sećanja na martovske, aprilske, majske i junske dane s kraja prošlog veka. Bilo je to grozno vreme i zaista "rat je kao pijan svat prošao poljem, šenlučio celu noć". Novi Sad je ostao bez mostova, pa i Balašević konstatuje za jednog od njih da on i nije baš bio most da bi se u njega gledalo, već da bi se sa njega gledalo (i pod njim prvi put ljubilo).

Tih dana je "iznad Novog Sada đavo palio svoja kandila", a na Novosađanima je bilo malo toga smislenog što su mogli da urade. "Prkosna panonska vila" nije morala da ide na trg da glumi "target", bilo je dovoljno da preživi i da posle krvi dočeka slobodu od tiranina i "zaigra bosa i prkosna".

Tu dolazimo do dve najvažnije Balaševićeve pesme o Novom Sadu, pesme koje su najdirektnije posvećene gradu u kojem se rodio i dve numere koje se nisu našle na albumima, a jednu od njih ne možete da nađete ni na Jutjubu.

Pesma "Novi Sad" otpevana je pre nekih dvadesetak godina na melodiju numere "Noć kad sam preplivao Dunav". Krstare pesmom toponimi poput sokaka Zlatne grede, dok se nad kanalom ljulja klisanski bus, Salajka drema, tu su "dečaci Detelinarci" i tu je Telep.



Već tada je Balaševiću bilo jasno da su na ulicama grada bitange i da tek kad se one sklone Novi Sad se "podseti da je grad". Nije to više isti onaj sjaj koji je imao nekad, ali, ipak, "zablista ponekad, kad šest raznih crkava uglas zazvone". Multikulturalnost Novog Sada ostaje glavna Balaševićeva ideja vodilja o gradu u kojem je rođen. Grad je to u kojem razlike ne samo da se priznaju, nego se i uvažavaju i poštuju.

U ovoj pesmi Balašević je otpevao stihove koji lagodno mogu da budu neka vrsta novosadskog gesla:

"Varoši ima, što da grešim dušu,
boljih i lepših,
al' samo jedna je, shvaćaš,
varoš u koju se vraćaš."
Pa ako je tada Novi Sad morao da se "podseća" da je grad, u pesmi "Čuvaj mi, Bože, Novi Sad", koja je prvi put otpevana, logično, u Novom Sadu na koncertu za Bogojavljensku noć 2019. godine, Balaševićev grad je već bio nešto potpuno drugačije. Pesnik se 2019. obraća "višim instancama" s upitnim postojanjem, da sačuva barem deo onoga što je ostalo od grada, "dok i to nije propalo".

Balašević peva da je grad "zaposednut i poražen", ali i sam poraženo zvuči kada u narednim stihovima pita: "Gde je sad onaj lepi grad, doteran i uobražen?" I onda se ponovo vraća na multikulturalnost, na potrebu za razumevanjem jedni drugih, na tu večitu (malograđansku) podelu na dođoše, koji su "uništili" sve, i laloše kojima je i Dunav u Novom Sadu dođoš i kojima su za svu bedu krivi, normalno, oni koji su odnekud došli. Kad već vidi da je (gotovo) sve propalo, Balaševiću ostaje da se moli.
"Čuvaj mi moje Laloše
što sve to podnose po svom…
Čuvaj mi moje dođoše
koji su ovde našli dom."



I teško da će stihovi pomiriti decenijska nerazumevanja, teško da će smrt uticati na nešto. Mnogi koji vole Đoleta i njegovu muziku, vide ga kao deo identiteta Novog Sada, kao nekoga ko je bio živi simbol grada i jedan od razloga što smo s ponosom preko jezika isticali ono: "Ja sam iz Novog Sada", očekujući da nam se na svim jezicima bivših socijalističkih republika ukaže poštovanje.

Ako je sve to već bilo nestalo, pa šta je onda od ovog grada, zaista, i ostalo?
Autor: Zoran Strika - strika@021.rs
 

Back
Top