Hvala vam svima na javljanju, jos jednom
-
- Popularno:
- Bebe mlađe od šest meseci ne bi trebalo...
- Nije fer ugasiti nekoga
- Dodik raspisuje referendum
- Intimna veza sa AI
- Италијански медији: Мелони у Београду...
- Darko Glišić imao moždani udar, u...
- E, ajde da pljujemo sve što u Srbiji ima
- Председник Додик је човек који...
- Tramp poništava carinski sporazum sa EU
- "Okreni mu leđa i on će ti prići" - da...
Djeca iz predhodnog braka
- Začetnik teme Haljinica
- Datum pokretanja
whiteflower
Zainteresovan član
- Poruka
- 168
I vidi da porazgovaras sa nekim dobrim psihologom ako ti bude tesko. Svako ima pravo da ima problem, ali niko nema prava da ne trazi resenje. Srdacan pozdrav i srecno 
Poslije duzeg perioda..javljam se...sretno razvedena. Dobro ste procitale:
Pomogla sam kcerki da ode od nas uz uslov..da joj ispunjavam zelju da zeli da se osamostali ali da ostajemo u stalnom kontaktu i da zelim da znam gdje je i cim se bavi, a ako joj ne bude islo da se vraca kuci. Preselila se u susjedni blok i iznajmila stan sa drugaricom. Upisala se na koledz i na koledzu si je nasla neki povremeni posao u studentskoj sluzbi. Zasto sam to napravila tako:
-pa prvo sto sam htjela da dam kcerki sansu da pokusa sama zivjeti, da se malo makne od mene i bude odraslija
- da i sebe sredim jer nije dobro ni previse vezati dijete za sebe
- da vidim gdje sam ja u tom nasem braku
- da dam sansu muzu da 'pokaze' svoje pravo lice (da li ce biti korektan ili je pravo djubre)
I naravno, malo po malo kcerka se snasla, u pocetku smo skoro svaki dan provodile zajedno po nekoliko sati, kasnije kad je imala ispite rijedje smo se vidjale, obicno sam navracala do njih da im donesem hranu.A ne da mi je to tesko palo, da ne spominjem. No to nisam htjela pokazati ni kcerki, da je ne pravim nesigurnu i da ne misli da nemam u nju povjerenja, ali ni muzu, da ne misli da sam neodlucna osoba.
Pokazalo se da sam napravila dobru odluku. Kcerka je osjetila 'slast'samostalnog zivota. Postala je zrelija i kad smo razgovarale rekla mi je da joj godi sto ne mora uvijek da mi se javlja kad izlazi (mada mi je slala poruke za vecernje izlaske da znam gdje su otisle), ali da nije lako voditi racuna o stanu, o hrani, ali i da joj nekad nedostajem jer je uvijek razumijem i u svemu podrzavam. Za 3 mjeseca je postala zrelija. Rekla mi je da bi ipak da se vrati kuci i uziva u mojoj paznji dok ne bude krenula na studije u drugi grad ili dok se udala (kako kaze onda ce morati voditi racuna o sebi). Znaci, vrijedilo je. Raznjezila me je kad mi je rekla da cijeni sto sam je podrzala da proba sama zivjeti iako je znala da je meni bilo jako tesko kad je otisla.
E sto se tice mog muza..i tu je bio pun pogodak..u pravom svjetlu je pokazao svoje pravo ruzno lice. Poceo je da me kinji i uslovljava kad mogu a kad ne mogu da odem ili da se vidim sa kcerkom. Naravno da to nije uspio da sprvede u djelo i onda je bilo vike galame..no ja sam uvijek govorila isto ... ona je moje dijete i ako sam joj potrebna nema te sile ni te osobe koja bi me sprecila da joj odem. Mada nisam svaki cas trcala kcerki jer u cemu je onda poenta odvajanja, ni to koliko smo se vidjale njemu nije odgovaralo. I islo je sve dok nije postavio uslov..ili kcerka aili on. Pa naravno, da se ne moze to dvoje porediti. Da bi pokazao svoju silu rekao je da ide advokatu da podnese zahtjev za razvod. No kako me nije to uplasilo (cemu se on iznenadio jer sam ja uvijek bila ta koja je gladila sve i smirivala), ja sam prihvatila njegov prijedlog. Prihvatila sam razvod. Kad smo se na sudu razilazili on je rekao da se od mene nikad ne bi razveo i kako on ce eto on sebe zrtvovati i dati meni jos jednu sansu da se ne razvedemo nego da nastavimo zivjeti zajedno. No..sve je bilo suvise kasno..bar za mene. Razveli smo se. Bas sam bila ruzna i rekla mu da nemam srca da od njega trazim toliku zrtvu da zivi sa losom zenom i losom majkom (tako me je uvijek nazivao). Kcerka i ja smo neko vrijeme zivjele zajedno. Nasla sam posao i pocela raditi. Kcerka je poslije otisla u vece mjesto da studira, sad zivi sa deckom, Bogu hvala lijepo joj je, decko je bas fin i pristojan, pazljiv je prema njoj. Povremeno se obidjemo. Ja sam se ukljucila u nekoliko klubova i stekla sam prijatelje. Moj sad bivsi muz zivi sam i skoro sa svima koje pozna je u nekoj svadji pa ga ljudi ni ne vole u drustvu. Kad sam ga napustila, u pocetku me je stalno pratio po gradu, pa mu je policija urucila od suda zabranu da mi smije prici..sad se smirio. Tek kad sam ga napustila shvatila sam pod kakvim pritiskom sam zivjela. Strasno, nikom to ne bih pozlejela. I to stalno kritikovanje..pa jedno vrijeme sam mislila da nesto samnom nije u redu kako da sve sto uradim ne valja i pogresno je.
O da, uspjela sma naci gdje mu zivi sin ali on nikad nije htio da mu s ejavi cak je meni zaprijetio da ni u ludilu ne msijem da ga kontatktiram. I to njegovo ponasanje je takodje doprinijelo mojoj odluci da se treba razici od njega, jer nije dobar covjek.
Maloprije citah stare postove..hvala vam svima koje ste mi se javljale, vasi postovi su mi puno znacili. Pozdrav.
Pomogla sam kcerki da ode od nas uz uslov..da joj ispunjavam zelju da zeli da se osamostali ali da ostajemo u stalnom kontaktu i da zelim da znam gdje je i cim se bavi, a ako joj ne bude islo da se vraca kuci. Preselila se u susjedni blok i iznajmila stan sa drugaricom. Upisala se na koledz i na koledzu si je nasla neki povremeni posao u studentskoj sluzbi. Zasto sam to napravila tako:
-pa prvo sto sam htjela da dam kcerki sansu da pokusa sama zivjeti, da se malo makne od mene i bude odraslija
- da i sebe sredim jer nije dobro ni previse vezati dijete za sebe
- da vidim gdje sam ja u tom nasem braku
- da dam sansu muzu da 'pokaze' svoje pravo lice (da li ce biti korektan ili je pravo djubre)
I naravno, malo po malo kcerka se snasla, u pocetku smo skoro svaki dan provodile zajedno po nekoliko sati, kasnije kad je imala ispite rijedje smo se vidjale, obicno sam navracala do njih da im donesem hranu.A ne da mi je to tesko palo, da ne spominjem. No to nisam htjela pokazati ni kcerki, da je ne pravim nesigurnu i da ne misli da nemam u nju povjerenja, ali ni muzu, da ne misli da sam neodlucna osoba.
Pokazalo se da sam napravila dobru odluku. Kcerka je osjetila 'slast'samostalnog zivota. Postala je zrelija i kad smo razgovarale rekla mi je da joj godi sto ne mora uvijek da mi se javlja kad izlazi (mada mi je slala poruke za vecernje izlaske da znam gdje su otisle), ali da nije lako voditi racuna o stanu, o hrani, ali i da joj nekad nedostajem jer je uvijek razumijem i u svemu podrzavam. Za 3 mjeseca je postala zrelija. Rekla mi je da bi ipak da se vrati kuci i uziva u mojoj paznji dok ne bude krenula na studije u drugi grad ili dok se udala (kako kaze onda ce morati voditi racuna o sebi). Znaci, vrijedilo je. Raznjezila me je kad mi je rekla da cijeni sto sam je podrzala da proba sama zivjeti iako je znala da je meni bilo jako tesko kad je otisla.
E sto se tice mog muza..i tu je bio pun pogodak..u pravom svjetlu je pokazao svoje pravo ruzno lice. Poceo je da me kinji i uslovljava kad mogu a kad ne mogu da odem ili da se vidim sa kcerkom. Naravno da to nije uspio da sprvede u djelo i onda je bilo vike galame..no ja sam uvijek govorila isto ... ona je moje dijete i ako sam joj potrebna nema te sile ni te osobe koja bi me sprecila da joj odem. Mada nisam svaki cas trcala kcerki jer u cemu je onda poenta odvajanja, ni to koliko smo se vidjale njemu nije odgovaralo. I islo je sve dok nije postavio uslov..ili kcerka aili on. Pa naravno, da se ne moze to dvoje porediti. Da bi pokazao svoju silu rekao je da ide advokatu da podnese zahtjev za razvod. No kako me nije to uplasilo (cemu se on iznenadio jer sam ja uvijek bila ta koja je gladila sve i smirivala), ja sam prihvatila njegov prijedlog. Prihvatila sam razvod. Kad smo se na sudu razilazili on je rekao da se od mene nikad ne bi razveo i kako on ce eto on sebe zrtvovati i dati meni jos jednu sansu da se ne razvedemo nego da nastavimo zivjeti zajedno. No..sve je bilo suvise kasno..bar za mene. Razveli smo se. Bas sam bila ruzna i rekla mu da nemam srca da od njega trazim toliku zrtvu da zivi sa losom zenom i losom majkom (tako me je uvijek nazivao). Kcerka i ja smo neko vrijeme zivjele zajedno. Nasla sam posao i pocela raditi. Kcerka je poslije otisla u vece mjesto da studira, sad zivi sa deckom, Bogu hvala lijepo joj je, decko je bas fin i pristojan, pazljiv je prema njoj. Povremeno se obidjemo. Ja sam se ukljucila u nekoliko klubova i stekla sam prijatelje. Moj sad bivsi muz zivi sam i skoro sa svima koje pozna je u nekoj svadji pa ga ljudi ni ne vole u drustvu. Kad sam ga napustila, u pocetku me je stalno pratio po gradu, pa mu je policija urucila od suda zabranu da mi smije prici..sad se smirio. Tek kad sam ga napustila shvatila sam pod kakvim pritiskom sam zivjela. Strasno, nikom to ne bih pozlejela. I to stalno kritikovanje..pa jedno vrijeme sam mislila da nesto samnom nije u redu kako da sve sto uradim ne valja i pogresno je.
O da, uspjela sma naci gdje mu zivi sin ali on nikad nije htio da mu s ejavi cak je meni zaprijetio da ni u ludilu ne msijem da ga kontatktiram. I to njegovo ponasanje je takodje doprinijelo mojoj odluci da se treba razici od njega, jer nije dobar covjek.
Maloprije citah stare postove..hvala vam svima koje ste mi se javljale, vasi postovi su mi puno znacili. Pozdrav.
Kradljivica knjiga
Domaćin
- Poruka
- 3.141
...cestitam od srca...drago mi je kad vidim da jos ima hrabrih zena, koje se ne plase neizvesnosti, koje se bore za sebe i koje ne daju da ih gaze...svaka cast!!!!
gost 159591
Poznat
- Poruka
- 8.252
Srecan kraj.
Kradljivica knjiga
Domaćin
- Poruka
- 3.141
...a, na to sam zaboravila...da, drago mi je da vidim da jos ima srecnih krajeva! 
