Gde si ovo pronašao / saznao ? Ja sam čuo da je jedan kineski carski grob baš iz tog razloga stradao. Nakon iskopavanja nije bilo tehničkih mogućnosti da se lokalitet i predmeti pravilno konzerviraju pa je sve propalo ili počelo da propada, a vlada je namerno ubrzala iskopavanja radi infrastrukturnih projekata, turizma ili nečeg drugog. Možda su posle ovog incidenta promenili politiku..
pozdrav
kucaj na googlu nesto tipa kina "politika jednog deteta" i naci ces gomilu linkova na tu temu kao i datume uvodjenja i skorog ukidanja tog zakona....
Druga stvar koju si pomenuo jeste krađa i neprofesionalizam u muzejima od strane pravih arheologa. To jeste problem, veliki problem, vezan za neuređenu zakonsku državu, radnu etiku i organizaciju pa i finansije samih muzeja. Sve ovo ne isključuje ono prvo i ne opravdava ga. Ne možeš da ne odneseš nađenu stvar u muzej zato što misliš da će je tamo neko možda ukrasti. Uostalom, postoje i drugi muzeji. Obično su oni u manjim mestima i sa manjom kontrolom i manje sigurni u čuvanju predmeta.
potpuno se slazem sa tobom da necije kriminalno ili prekrsajno ponasanje ne abolira druge od obaveze da zakone postuju,
to sto su gomile arheoloskih materijala poklonjeni muzejima nestali iz tih istih muzeja ili sto isto tako gomile materijala skupljaju prasinu u muzejskim depoima bez da ih neko dalje ispituje tj bavi svojim poslom ne znaci da drugi u ovom slucaju tragaci mogu sami da tumace zakone kako im odgovara i od slucaja do slucaja,
ali taj negativni trend je upravo povezan sa predhodnim iskustvima tragaca vezano za iste te muzeje.
dacu ti jedan primer kojem sam i sam bio prisutan
tragac je u muzej doneo delove rimske kocije , pun gepek kutija /oko 100 delova / u cilju da istom tom muzeju ponudi to i na prodaju ako im se svidi , arheolog koji je preuzeo posle nekog vremena rekao je odusevljen da je to jedan kapitalan nalaz , da postoji slicna kocija u bugarskoj ali sa znacajno manje ocuvanih delova, sto upucuje da bi ova kocija bila interesantnija a i znacajno vrednija konacno, zavrsene su jos neke ekspertize , fotkanja i sta ti ja vec znam sta jos ne secam se vise ,
cekalo se da se sastane nekakav njihov odbor da bi se odredila moguca nadoknada nalazacu za to u slucaju da dodje do te kupoprodaje, kad je i to bilo gotovo nalazacu je i to na jedvite jade ponudjena cifra od 30 000 dinara, znaci prakticno 250 evra , da li treba da ti kazem da su u isto vreme neki drugi koji nisu muzeolozi nudili mnogo vise od deset+ puta toliko a uz to onda dodaj ko zna koliko jos dok bi to sve doslo do zadnjeg u lancu kupovine, ko ce ga znati koja je realna trzisna vrednost tog materijala.
toliko o nasim muzejima i njihovoj brizi kako da zadrze nalaze u svom posedu.
kad smo vec kod zakona,
ti i drugi u predhodnom pisaniju osvrnuli ste se samo na jedan zakon koji pokriva tj uredjuje ovu oblast,
medjutim postoje i neki drugi zakoni koji mora se reci staju na stranu nalazaca ,
recimo postoji zakon u kojem su navedene tacne obaveze prema nalazacu u smislu nagrade , sklon sam da verujem da kad bi se primenjivale neke tarife tog zakona, masa nalaza bi ostala u posedu drzave.
navodim ovo samo zato da ne bi svi na traganje gledali samo crno-belo, jer postoji mnogo nijansi sive koje se provlace kroz ove teme na koje bi ja predlozio da gledamo malo sire ne samo iz ugla recimo arheologa koji sebe smatraju ostecenima ili samo iz ugla tragaca koji isto tako sebe smatraju uskracenima za podrsku.
- - - - - - - - - -
Nazivamo ih divlji jer oni to uistinu i jesu. Odmah da se ogradim među njima možda ima i dobrih ljudi koji nemaju na umu samo finansijku dobit već opšte dobro pronalaska i zaštite arheoloških predmeta, ali kao što sam već gore rekao oni su nestručni i u tom svom "traganju" mogu da pričine mnogo više štete nego koristi.
znaci onda da oni "pitomi" koji se usput pored svog redovnog posla po muzejima i slicnim ustanovama bave i druzenjem sa "divljima" kao i traganjem sa detektorima postaju "podivljali"....
pravo da ti kazem poznajem mnogoooo tih "divljih" kao i "podivljalih" a imao sam priliku da upoznam i neke "skolovane" radnika muzeja koji se ne bave traganjem i nikad nisam osecao nipodnistavanje ili ignoraciju od tih skolovanih arheologa prema "divljima", cak u vecini slucajeva vezano za teme koje su nas povezivale nalazili smo iste stavove.
animuzitet "pitomih" u odnosu na tzv "divlje" primetio sam samo na dva mesta
1. kod "pitomih" za koje sam pouzdano znao da se bave kupoprodajom artefakata na crno i
2. na internet forumima gde mi se cinilo da se svi trude da sto vise ocrne jedni druge, po meni bez ikakvog realnog razloga osim ako ne uzimamo izolovane i retke slicajeve koji naravno zavredjuju osudu javnosti u celini.
palo mi je na pamet da ta mrzovolja internet "pitomih" prema terenskim "divljim" postoji upravo zbog pomankanja vremena koje oni prvi provode na pravom terenu
Ovo u Srbiji neće da može
Prvi problem je nedostatak finansija za ekonomsku motivaciju tragaca koji tu motivaciju nalaze prodajom predmeta izvan granica ove zemlje. Drugi problem je da i pored toga ni jedna desetina novo pronadjenih predmeta i lokaliteta ne bi bila prijavljena. Izuzetaka naravno ima. Ljudi koji su poklanjali muzejima predmete i bez novčane nagrade.
Britanija, pored toga što je zakonski dobro uređena zemlja, finansijki daleko bolje situirana od Srbije ima veoma mali broj lokaliteta koji nisu istraženi (pronađeni), a oni koji jesu dobro su zaštićeni i konzervirani. Što se Srbije tiče preko 60-70% srpskog arh. blaga je pod zemljom ili u nekonzerviranom zapuštenom stanju i naizvolte "entuzijastima" sa metal detektorima. Time takav zakon kojim bi se ekonomski motivisali tragači ne bi imao smisla čak bi bio štetan. Zamisli šta bi se desilo kada bi ti divlji tragači dobili sve informacije koje arheolozi imaju o lokalitetima. Nastao bi haos još gori od ovog sad. Zato se, ne samo u Srbiji, mnogi podaci o lokalitetima čuvaju u tajnosti. U nekim zemljama sa sličnim problemom pljačkaša grobova postoji zakon koji zabranjuje javno objavljivanje arheoloških podataka.
uz svo uvazavanje tebe kao sagovornika kao i znanje i dobru volju koju prikazujes dozvoli da ti ukazem na neke greske ili ako hoces da ti dam neke informacije .
naime svi arheoloski lokaliteti u srbiji su zavedeni i mozes te spiskove na netu naci kad god to zelis, nisam siguran koliko redovno se to azurira i sasvim je moguce da nisu svi i obelezeni na terenu kako bi trebalo,
ali priznaces da je to posao upravo arheologa i da ako to ne postoji nisu krivi tragaci nego aj da ne kazem opet strucnjaci nego drzava.ono sto hocu da kazem je da se vecina tragaca i pridrzava pravila da ne traze na poznatim arheoloskim lokalitetima ,
izuzetaka ima medju njima bas kao sto ima izuzetaka i medju arheolozima koji nezakonito rasprodaju muzejsku imovinu,
nista cudno, korova medju zitom je uvek bilo i bice.
jednostavno, ono sto nije zabranjeno smatra se dozvoljenim i ne postoji sudija koji bi drugacije to okarakterisao,
osim naravno ovih vucicevih exxxperata sa megatrenda ili uniona
nisam upoznat sa tim zakonima u drugim drzavama koji tajnoscu stite lokalitete ali smatram da kod nas to i ne bi dalo nekog rezultata,
bas zbog onog sto sam vec napisao ,
vecina rekao bi ja normalnih ili kako ti volis da kazes "divljih" tragaca ide na mesta gde nema ljudi i gde nisu poznati lokaliteti jer tamo se mirnije i opustenije radi.
jos nesto na sta bih hteo da ti ukazem je mogucnost detektora koje kako rekoste imaju samo tragaci a do kojih muzeji kao ne mogu da dodju...
vecina opreme sa kojima rade domaci tragaci su reda velicina od 100 do 1500 evra, ima i skupljih fabrickih aparata ali domet vezano za dubinu detekcije i dalje ne prelazi recimo za jednu paricu samu bez ikakvih drugih predmeta oko nje je u proseku oko 20-tak cm tj maksimalno do 35-40cm u zemlji, sto je predmet veci veca je i dubina detekcije, pa tako recimo predmete kao sto je konzerva koka kole nalaze se na 50-60-70cm predmeti precnika pola metra mogu se detektovati i na 1.2 do 1.5m ovo su primeri onako odoka i cisto da ne pomislite da dubina detekcije ide linearno tj da dve parice vidi dva puta dublje od jedne.
na terenu se uglavnom nalaze pojedinacni i najmanji predmeti i u vecini slucajeva kad treba da se otkopa to biva na dubini asova ili eventualno dva, preko toga retko ko se odlucuje na kopanje jer na tim dubinama u vecini slucajeva vise ne postoji mogucnost diskriminacije tj ne zna se da li predmet od gvozdja ili obojeno.
znaci do aparata se dolazi povoljno i svi to mogu pa i muzeji a mogucnosti tih aparata realno nisu toliko ugrozavajuce za arheologe ako ih bas zanima taj teren, jer kao sto sam rekao tesko da bi se sa nekoliko iskopanih rupa od 30-tak cm u dubinu unistio ceo kontekst lokaliteta koji najcesce pocinje da bude interesantan arheolozima tek od metar i vise dubine.
upravo zbog ovih cinjenica ja sam i predlozio da arheolozi odrzavaju dobre kontakte sa tragacima jer ce na taj nacin dolaziti do novih potencijalno zanimljivih terena a opet bez bojazni da ce nesto ozbiljno biti odneto odatle pre nego sto i oni dodju na lokaciju.