Jehovini Svjedoci razotkrivaju nacistička zvjerstva
Jehovini svjedoci su, kao što su i obećali, počeli razotkrivati zvjerstva koja se dešavaju u Njemačkoj. Svjedoci iz čitavog svijeta stalno su upućivali proteste Hitlerovoj vladi.
Dana 7. listopada 1934. sve su se skupštine Jehovinih svjedoka u Njemačkoj okupile kako bi im bilo pročitano pismo koje se trebalo poslati službenicima Hitlerove vlade. U njemu je pisalo: ”Vaš se zakon otvoreno suprotstavlja Božjem zakonu (...). Stoga vas ovim putem želimo obavijestiti da ćemo se pod svaku cijenu pokoravati Božjim zapovijedima, da ćemo se sastajati kako bismo proučavali njegovu Riječ i da ćemo ga obožavati i služiti mu kao što je zapovjedio.“
Tog istog dana u 49 drugih zemalja Jehovini svjedoci su se sastali na posebnom kongresu i uputili Hitleru sljedeći telegram: ”Zlostavljanje koje vršite nad Jehovinim svjedocima šokira sve čestite ljude na Zemlji i sramoti Božje ime. Prekinite s daljnjim proganjanjem Jehovinih svjedoka; u suprotnom će Bog uništiti vas i vašu nacionalnu stranku.“
Nacisti su gotovo istog trena odgovorili pojačanim progonstvom. Sam Hitler je vikao: ”Ovo leglo bit će istrijebljeno u Njemačkoj!“ No kako se pojačavalo protivljenje, Svjedoci su, shodno tome, bivali sve čvršći u svojoj odluci.
Časopis The Golden Age je 1935. razotkrio inkvizicijske metode mučenja nacističkog režima i njegov sistem za špijunažu. Časopis je također otkrio da je cilj organizacije Hitlerova mladež da kod njemačke omladine iskorijeni vjerovanje u Boga. Sljedeće je godine Gestapova državna kampanja imala za posljedicu hapšenje tisuća Svjedoka. Nedugo zatim, 12. prosinca 1936, Svjedoci su odgovorili svojom kampanjom, preplavivši Njemačku desecima tisuća primjeraka rezolucije kojom se protestiralo protiv progona Jehovinih svjedoka.
Dana 20. lipnja 1937. Svjedoci koji su još uvijek bili na slobodi raspačavali su jednu drugu poruku u kojoj se nisu štedjeli detalji o proganjanju. U njoj se imenovalo službenike i navelo datume i mjesta. Gestapovci su bili zaprepašteni ovim razotkrivanjem i sposobnošću Svjedoka da ga uspješno sprovedu.
Ljubav prema bližnjem nagnala je Svjedoke da upozore njemački narod da ne bude zaveden pompoznom vizijom slavne tisućugodišnje vladavine Trećeg Reicha. ”Moramo reći istinu i pružiti upozorenje“, pisalo je u brošurici Face the Facts (Suočite se s činjenicama), koja je izdana 1938. ”Uviđamo da je totalitarna vladavina (...) Sotonino djelo stvoreno kao zamjena za Božje kraljevstvo.“ Jehovini svjedoci bili su među prvim žrtvama nacističkog zlostavljanja, no oni su također glasno osudili zvjerstva počinjena protiv Židova, Poljaka, invalida i ostalih.
U rezoluciji pod nazivom ”Warning!“ (Upozorenje), koja je 1938. prihvaćena na kongresu Jehovinih svjedoka u Seattleu, u Washingtonu (SAD), pisalo je: ”Fašisti i nacisti, radikalne političke organizacije, protuzakonito su preuzele vlast u mnogim evropskim zemljama (...). Svim će ljudima tamo biti nametnut kruti red, bit će im oduzete sve slobode i svi će biti prisiljeni pokoriti se vladavini samovoljnog diktatora, a potom će doći do potpunog preporoda drevne inkvizicije.“
Rutherford je redovito nastupao na radiju, iznoseći snažna predavanja o sotonskoj prirodi nacizma. Predavanja se naknadno emitiralo po čitavom svijetu i štampalo u milijunima primjeraka u svrhu raspačavanja. Dana 2. listopada 1938. iznio je govor pod nazivom ”Fašizam ili sloboda“, u kojem je vrlo konkretnim riječima osudio Hitlera.
”U Njemačkoj je običan narod miroljubiv“, objavio je Rutherford. ”Ðavo je doveo na vlast svog predstavnika Hitlera, čovjeka bolesnog uma, okrutnog, zlog i nemilosrdnog. (...) On okrutno proganja Židove zato što su nekad kao narod bili u savezu s Jehovom i nosili Jehovino ime i zato što je Krist Isus bio Židov.“
Kako je nacistički bijes uperen protiv Svjedoka sve više rastao, tako su i javne osude od strane Svjedoka postajale sve nemilosrdnije. U izdanju časopisa Consolation od 15. svibnja 1940 (engl.) pisalo je: ”Hitler je takvo savršeno Ðavolje dijete da ti govori i odluke struje njime kao što voda struji dobro izgrađenom kanalizacijom.“
Razotkrivene strahote logorâ
Premda javnost sve do 1945. uglavnom nije znala za postojanje koncentracionih logora, u publikacijama Watch Towera često su tokom 1930-ih objavljivani detaljni opisi tih logora. Naprimjer, 1937. časopis Consolation pisao je o eksperimentima s otrovnim plinom u Dachauu. Publikacije Svjedoka su do 1940. navele 20 različitih logora i izvijestile o neizrecivo teškim uvjetima koji u njima vladaju.
Zašto su Jehovini svjedoci bili tako dobro upoznati s koncentracionim logorima? Kad je 1939. započeo drugi svjetski rat, 6 000 Svjedoka već je bilo odvedeno u logore i zatvore. Njemački povjesničar Detlef Garbe procjenjuje da su u to vrijeme Svjedoci sačinjavali 5 do 10 posto ukupne logorske populacije!
Garbe je na jednom seminaru o Svjedocima i holokaustu izjavio: ”Od 25 000 osoba koje su na početku Trećeg Reicha priznale da su Jehovini svjedoci, oko 10 000 njih bilo je zatvoreno u različitom vremenskom trajanju. Od njih je preko 2 000 bilo poslano u koncentracione logore. To znači da su među svim religioznim grupama, izuzevši Židove, Jehovini svjedoci bili grupa koju je SS najviše proganjao.“
U lipnju 1940. časopis Consolation je napisao: ”Kad je Njemačka započela svoj Blitzkrieg u Poljskoj je živjelo 3 500 000 Židova (...), a ukoliko su točni izvještaji koji stižu u zapadni svijet, onda izgleda da je njihovo istrebljivanje u punom jeku.“ Godine 1943. časopis Consolation je zabilježio: ”Sistematski se istrebljuje čitave nacije kao naprimjer Grke, Poljake i Srbe.“ Do 1946. časopisi The Golden Age i Consolation obznanili su imena 60 različitih zatvora i koncentracionih logora.
Svjedoci frustriraju naciste
Premda su nacisti pokušali spriječiti kolanje literature Watch Towera, jedan je berlinski policajac rekao: ”Teško je otkriti tajna mjesta u Njemačkoj gdje se još uvijek štampa literatura Istraživača Biblije; nitko uza se ne nosi imena ni adrese i nitko nikoga ne prokazuje.“
Unatoč svojim mahnitim naporima, Gestapo nikada nije bio u stanju uhvatiti više od polovice od ukupnog broja Svjedoka u Njemačkoj. Zamislite koliko su nacisti bili frustrirani zbog svojeg pomno zamišljenog sistema za špijunažu — njime nisu mogli prikupiti i ušutkati tu šačicu Svjedoka, niti spriječiti kolanje literature. Našlo se načina da literatura dospije na ulice te da usprkos ogradama od bodljikave žice dospije u koncentracione logore!
Trijumf nad barbarstvom
Nacisti, koje se smatralo stručnjacima u slamanju ljudske volje, očajnički su pokušavali natjerati Jehovine svjedoke da povrijede svoju kršćansku neutralnost, no to im se neslavno izjalovilo. U knjizi The Theory and Practice of Hell zapisano je: ”Nemoguće je oteti se dojmu da, psihološki govoreći, SS nikada nije bio potpuno dorastao izazovu koji su mu pružili Jehovini svjedoci.“
Doista, Svjedoci su, potpomognuti Božjim duhom, dobili bitku. Povjesničarka Christine King, počasna rektorica sveučilišta u Staffordshireu u Engleskoj, opisala je protivničke strane u sukobu: ”Jedni [nacisti] ogromni, moćni, naizgled nepobjedivi. Drugi [Svjedoci] vrlo, vrlo majušni (...) imajući samo svoju vjeru, nikakvo drugo oružje (...) Jehovini svjedoci su u moralnom smislu bacili na koljena moć te gestapovske sile.“
Jehovini svjedoci su bili mala, miroljubiva enklava u nacističkom carstvu. No oni su se borili te su na svoj način izborili bitku — bitku za pravo da obožavaju svog Boga, bitku za to da mogu ljubiti svog bližnjeg i bitku za to da mogu reći istinu.