Vera je jer te nista ne moze ubediti da nije tako.
OK evo jednog zanimljivog članka
"U Njujork Tajmsu je 8. januara 1887. godine izašao tekst sa naslovom “Misija Crne Gore”, nepotpisanog autora, koja se bavila željom Crne Gore i Nikole I da zauzme ulogu koju je imao Viktorio Emanuele u ujedinjenju Italije i ujedini južnoslovenske narode na Balkanu. Tekst prenosimo u cjelini:
MISIJA CRNE GORE
Za kneževinu čija je veličina manja od polovine Nju Džerzija, pretežno planisku zemlju koja ima jedva jedan grad, ako se tako može nazvati, koja nema stajaću vojsku, sa milicijskim snagama veličine možda 25.000, i populacijom od 200.000, maloj Crnoj Gori ne nedostaje uvjerenja da proglasi njegovu sudbinsku ulogu u preuzmanju pijemonta među srpskom rasom “i povrati veliko carstvo kralja Dušana, koje je postojalo prije turskoga osvajanja.”
To je jezik novina koje predstavljaju vladu knjaza Nikite ili Nikole, koji je najavio da će da prikupi sve svoje raspoložive snage kako bi ih naoružao repetirajućim puškama. Da li će Srbija, koja ima površinu od skoro 19.000 kvadratnih kilometara, 1.800.000 stanovnika i armiju od 60.000 ljudi, uz mogućnost da bude udvostručena iz rezervi, biti uznemirena ovim najavama, ostaje da se vidi.
Crna Gora, međutim, nikako nije samo muva na volanu balkanskih kola. Mala država ima izdržljivu populaciju, veoma patriotsku i obučenu u baratanju oružjem. Prije pet stoljeća, kada je veliko srpsko carstvo potpalo pod Turcima u bici na Кosovu, Crnogorci su, pod upravom Balše, princa vladajuće kuće, zadržali nezavisnost u svojim planinama, prepuštajući okupatoru područje oko Skadra. Borba se prenosila sa koljena na koljeno. Na kraju XVIII stoljeća vladika Petar I je odbio snage turskog paše iz Skadra sa teškim gubicima; 1832 Turci su ponovo poraženi od strane planinskog naroda, a kasniji napor da ih potčine je ograničen intervencijama velikih sila. Prije deset godina Crna Gora i Srbija su krenule u rat protiv Porte i , dok je Srbija poražena, Crnogorci su vodili bitke sami na terenu, pobjeđujući Turke sve dok Rusija na kraju, svojom intervencijom, nije iznijela rat do kapija Carigrada. U nastalom ugovoru u Berlinu potvrđena je nezavisnost Crne Gore, isto kao i Srbije i Rumunije.
Jasno je iz ovoga zašto Crna Gora ima pretenzije na vođstvo na Balkanskom poluostrvu, bez obzira na prostor koji zauzima i broj stanovnika, i zašto je princ Nikola ubjeđen da može ostvariti uniju balkanskih država pod njegovom vlašću, ništa manje vjerovatnu nego ujedinjenje Italije pod Vitoromijem Emanuelom Savojskim. Crna Gora je imala slobodarsku prošlost koju je ostvarila upornom borbom protiv mnogo nadmoćnijih vojski, što je učinilo manje važnim ukupan broj vojnika koje je princ Nikola mogao poslati na poprište, jer je, u manjem ili većem broju, ta vojska bila trn u oku Turske i privlačila je pažnju njene velike vojske. Brak kćeri kneza Nikole sa Petrom Кarađorđevićem, unukom Кarađorđa, koji je kao vođa Srba podigao ustanak protiv Turaka 1805, dao je dodatni osnov za ambiciozan program, iznijet u novinama na Cetinju. Aleksandar Кarađorđević je svrgnut od strane Srba 1858, ali njegovi potomci su hronično pretendentovali na presto. Ukoliko Rusija dođe u sukob sa Austrijom oko Bugarskog pitanja, Austrija se može staviti na bugarsku stranu, kralj Milan će se pridružiti zbog njegovih poznatih sklonosti ka Beču, uspjeh Rusije bi prouzrokovao veliko teritorijalno uvećanje Crne Gore. Čak i bez rata, sa ruskim intrigama, uz nemačko prećutno pristajanje, i kraljem Milanom kao žrtvom neke od zavjera protiv njega, princ Кarađorđević može, uz promjenu narodnog ośećanja, biti pozvan na presto Srba.
Takve su nade vjerovatno gajili na Cetinju. Crna Gora je bila nezadovoljna njenim teritorijalnim dobicima na osnovu ugovora u Berlinu, i tvrdila je da su njene pretenzije bile jednako nesporne kao pretenzije Srbije na dijelu Makedonije, poznatom kao Stara Srbija. Ona ima veliko povjerenje u prijateljstvo Rusije, od koje je odavno dobila subvenciju, i kojoj je ona bila vjerna za skoro dva stoljeća, bijući svoje bitke protiv Turaka."
Takođe ono što sam ranije govorio da našer Cars Dušan prevode sa kralj Dušan, i pazi Srpska rasa!