Dimitrije Tucović: Srbija i Albanija

Ne zaboravite da su srbi bili na nivou najobičnijeg sebra do 1918. uz neke izuzetke, a Austrougarska je dok smo mi bili pod turcima imala diplomatiju, demokratiju, carstvo, špijune razvijene do te mere da je mogla da ubaci jednog Dimitrija Tucovića i da zaludjuje narod... bilo je takvih zanesenjaka kod srba koliko hoćeš, ...
 
Треба рећи да су једина два посланика која су гласала против Нишке декларације децембра 1914 године били управо Туцовићеви социјалисти, и то говори о каквим се људима у политичком смислу радило.
 
Dimitrije Tucović je bio pripadnik stare Socijaldemokratske stranke...a vođstvo te stranke su činili poznati Austrougarski agenti (Trifun Kaclerović i drugi). Tako da se izjave Tucovića i njegovih partijskih drugova ne mogu smatrati objektivnim niti istinitim.

Zločina protiv Albanaca je bilo, a koliko ne zna se. Albanski katolički sveštenik u Skoplju, Lazar Mjeda tvrdi da je tokom Prvog Balkanskog rata ubijeno oko 25,000. Albanaca, što civila što gerilaca. Ukoliko njegov broj nije preuveličan, to znači da je bilo ozbiljnih zločina. Mada i dalje mnogo manje zločina nego tokom npr. Austrougarske okupacije Srbije i Crne Gore.
Tucovićevova partija je po imenu i samo po imenu billa socijaldemokratska a po svemu ostalom komunisticka.Marksizam je bila jedina ideologija te organizacije što se vidi iz njhovih glasila - Borba,Život i dr.Moram da priznam da mi nije poznato zašto ta organizacija nije odmah nazvana komunistickom.Delovanje Tucovica svedoci i o nesposobnosti tadasnjie srpske vlasti da drustvo zastiti od delovanja destruktivnih snaga odnsono da uoči opasnost od unutrasnjeg neprijatelja..Kasnije se to prenelo i na novosnovanu KSHS pa smo imali situaciju da na izborima za parlament učestvuje organizacija koja u svom programu ima teror kao nacin osvajanja vlasti i ukidanje samog parlamenta.Kao kad bi Al Kaidi bilo dopušteno da učestvuje na izborima.
 
Наравно да има разлога. Најпре се броји, јер су то материјалне чињненице, а онда се увтрђују остали фактори на основу којих се одређују мотиви, природа и степен кривице.

Огромна је разлика да ли неки људи буду побијени током рата као део класичног ратног злочина бахатих или каквих већ војника, или када је то политичка идеологија једне државе или нације.


Па шта ако смо се и борили на страни муслимана? Из Европе нису дошли да нам помогну у 14. веку. Када су и дошли да помогну да се спрече Муслимани да пређу у Европи, напали су Цариград и пљачкали га, а после смо пали у вазални однос и наш је владар био обавезан да спрема војску и ратује за њихову страну. Дакле, нису Срби ишли веселог срца да помажу Муслиманима да ратују и пљачкају, већ смо били силом присиљени да то радимо.

Са друге стране Шћипетаре нико није присиљавао на башибозук, нити је хрватске усташе неко присиљавао да подигну Јасеновац.

Ти и даље намерно мистификујеш ствари и гураш битне детаље под тепих у покушају да изједначиш степен и природу њихове кривице. Чему то?
Ne da nisu pomagali nego su ceo 19 vek kako se tad govorilo mrtvu tursku ruku stezali oko srpskog vrata.
 
Propaganda o stradanju Albanaca za vreme Balkanskih ratova nije obuhvatala samo Srbe nego takođe i braću Grke. U oba slučaja cilj je bio isti, stvoriti osnovo za stvaranje nezavisne albanske države na osnovu "humanitarnih" razloga. Srpske i grčke mere borbe potiv banditizma bile su predstavljene kao genocid i masakar nad nezaštićenim albanskim stanovništvom. Da bi se to shvatilo, potrebno je videti i propagandu koja se tiče grčkih napora da ostvare red i mir na oslobođenoj teritoriji na kojima je bilo i Albanaca.

 

Back
Top