Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
Devojčice neželjene na Balkanu
Ženski fetusi ciljno se uništavaju ne samo u Indiji ili Kini, već i u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori, piše "Zidojče cajtung". Na Balkanu je "višak" dečaka upadljiv pre svega u albanskim sredinama, piše nemački list.
Ženski fetusi ciljno se ne uništavaju samo u Indiji ili Kini, već i u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori, a tako nastao višak muškaraca u društvu imaće dramatične društvene posledice i u balkanskim zemljama, navodi se u tekstu pod naslovom "Visoka tehnologija ispunjava tradicionalne želje" u izdanju Zidojče cajtunga.
U opširnom opisu navodi se da u Albaniji već sada na 100 novorođenih devojčica dolazi 112 dečaka, što je situacija ista kao u Indiji gde "džendercid" ili "femicid" već decenijama spada u ključne socijalne probleme.
Reč je o prekidima trudnoće uglavnom pod pritiskom muža i njegove porodice, u slučajevima kada se utvrdi da je reč o ženskom fetusu, ali i o ubijanju novorođenih ženskih beba.
Situacija nije mnogo bolja ni u nekoliko drugih balkanskih zemalja. Kako za Zidojče cajtung navodi stručnjak za stanovništvo Kristof Gilmoto sa Instituta za razvoj Univerziteta "Dekart" u Parizu, na Kosovu na 100 rođenih devojčica dolazi 110 dečaka, u Crnoj Gori 109, u Makedoniji 106.
Prosečni odnos polova kod novorođenčadi širom sveta je 100 prema 105 u korist dečaka.
Ovaj "višak" dečaka kasnije se neutrališe zbog veće smrtnosti muške dece. Međutim, kada je broj dečaka nesrazmerno veći od broja devojčica, demografska struktura se drastično remeti.
Na Balkanu je, kako Gilmoto navodi, "višak" dečaka upadljiv pre svega u albanskim sredinama. "Želja roditelja na neizostavno dobiju muške naslednike, specifičnost je albanskog kulturnog kruga", smatra taj stručnjak.
Ova želja, međutim, kako ukazuje, nije tipična samo za muslimane, već i za katolike i pravoslavce u Albaniji.
"Koliko god to saznanje bilo bolno, abortusi u slučaju ženskih fetusa su tamo kulturološki fenomen koji ima korene u arhaičnom poimanju porodice", smatra pariski stručnjak.
To je zato što dečaci zadržavaju porodično ime kojeg se devojčice udajom najčešće odriču, a tradicionalno je i da se o ostarelim roditeljima brinu sinovi.
Za vladavine socijalizma u Albaniji je abortus bio zabranjen, a prenatalnih pregleda nije ni bilo, navodi Zidojče cajtung.
Nakon sloma režima, abortus je dozvoljen do 12. sedmice trudnoće, a roditeljima je omogućen pristup prenatalnoj dijagnostici. Međutim, u toj ranoj fazi trudnoće često je nemoguće sa sigurnošću utvrditi pol bebe.
Pariski stručnjak Gilmoto navodi da "svi ginekolozi u Albaniji znaju da roditelji žele da saznaju pol deteta" i znaju da često dolazi do abortusa kada se utvrdi da je beba ženskog pola.
Da bi se sprečilo da na svet dođu devojčice, veoma su rasprostranjeni ilegalni pobačaji, u odmakloj trudnoći.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/1241332/Devojčice+neželjene+na+Balkanu.html



Ženski fetusi ciljno se uništavaju ne samo u Indiji ili Kini, već i u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori, piše "Zidojče cajtung". Na Balkanu je "višak" dečaka upadljiv pre svega u albanskim sredinama, piše nemački list.
Ženski fetusi ciljno se ne uništavaju samo u Indiji ili Kini, već i u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori, a tako nastao višak muškaraca u društvu imaće dramatične društvene posledice i u balkanskim zemljama, navodi se u tekstu pod naslovom "Visoka tehnologija ispunjava tradicionalne želje" u izdanju Zidojče cajtunga.
U opširnom opisu navodi se da u Albaniji već sada na 100 novorođenih devojčica dolazi 112 dečaka, što je situacija ista kao u Indiji gde "džendercid" ili "femicid" već decenijama spada u ključne socijalne probleme.
Reč je o prekidima trudnoće uglavnom pod pritiskom muža i njegove porodice, u slučajevima kada se utvrdi da je reč o ženskom fetusu, ali i o ubijanju novorođenih ženskih beba.
Situacija nije mnogo bolja ni u nekoliko drugih balkanskih zemalja. Kako za Zidojče cajtung navodi stručnjak za stanovništvo Kristof Gilmoto sa Instituta za razvoj Univerziteta "Dekart" u Parizu, na Kosovu na 100 rođenih devojčica dolazi 110 dečaka, u Crnoj Gori 109, u Makedoniji 106.
Prosečni odnos polova kod novorođenčadi širom sveta je 100 prema 105 u korist dečaka.
Ovaj "višak" dečaka kasnije se neutrališe zbog veće smrtnosti muške dece. Međutim, kada je broj dečaka nesrazmerno veći od broja devojčica, demografska struktura se drastično remeti.
Na Balkanu je, kako Gilmoto navodi, "višak" dečaka upadljiv pre svega u albanskim sredinama. "Želja roditelja na neizostavno dobiju muške naslednike, specifičnost je albanskog kulturnog kruga", smatra taj stručnjak.
Ova želja, međutim, kako ukazuje, nije tipična samo za muslimane, već i za katolike i pravoslavce u Albaniji.
"Koliko god to saznanje bilo bolno, abortusi u slučaju ženskih fetusa su tamo kulturološki fenomen koji ima korene u arhaičnom poimanju porodice", smatra pariski stručnjak.
To je zato što dečaci zadržavaju porodično ime kojeg se devojčice udajom najčešće odriču, a tradicionalno je i da se o ostarelim roditeljima brinu sinovi.
Za vladavine socijalizma u Albaniji je abortus bio zabranjen, a prenatalnih pregleda nije ni bilo, navodi Zidojče cajtung.
Nakon sloma režima, abortus je dozvoljen do 12. sedmice trudnoće, a roditeljima je omogućen pristup prenatalnoj dijagnostici. Međutim, u toj ranoj fazi trudnoće često je nemoguće sa sigurnošću utvrditi pol bebe.
Pariski stručnjak Gilmoto navodi da "svi ginekolozi u Albaniji znaju da roditelji žele da saznaju pol deteta" i znaju da često dolazi do abortusa kada se utvrdi da je beba ženskog pola.
Da bi se sprečilo da na svet dođu devojčice, veoma su rasprostranjeni ilegalni pobačaji, u odmakloj trudnoći.
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/1241332/Devojčice+neželjene+na+Balkanu.html


