Detitoizacija

Za cije interese je radio Tito ?

  • Hrvatske , siptarske , itd . .

  • Jugoslovenske

  • Srpske


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ne tera me, samo mi smeta licemerstvo istih i njihova zloupotreba naivnog naroda. Veze to sa pravim Hrišćanstvom nema.

Naša crkva se više bavi politikom nego samom verom.

- - - - - - - - - -



Popovi su sada deblji i bahatiji.
Da.I počeli su da diluju drogu naveliko i da se napijaju toliko da ne mogu da stoje na nogama već ih voze pored kovčega na sahranu.
 
Piju, kurvahu se, ganjaju malu decu...

Jedan pop iz Boke kod Secnja (koga sam ja poznavao) je imao obicaj da golisav tera biciklo kroz celo selo....

Sveštenici su kao i svi drugi ljudi,sa svojim vrlinama i manama,potrebama ... Takođe imaju i želudce a i svoje porodice čiji članovi stalno nešto traže.
 
svestenici zasluzuju svaki dinar koji dobiju - najlakse je nekom drugom prebacivati kako mu je lak zanat, a vi nemate pojma koliko mentalno utice na coveka da svaki dan gleda po 2-3 sahrane, da mora da gleda vrlo emotivne trenutke rastanka od najblizih, neretko mora da ih i tesi, a ni slave ne nabace uveh osmeh na lice, kada vidite siromasne porodice koje jedva krpe, ali se opet drze i veruju u nesto, raznih se jada nagleda svestenik
a nemate pojma koliko su puta na selu svestenici pomirili komsije da se ne poubijaju, koliko su puta sprecili ljude od samoubistva - vas to mozda ne dotice ako zivite u velikom gradu, ali imati bar jednu racionalnu glavu u svakom selu puno znaci
znam, ima i losih, nije svaki dobar, mnogi iskoriscavaju svoju poziciju - ali takvih postoji svuda
pre svega morate shvatiti da je crkva HUMANITARNA organizacija i narodna kuhinja je CRKVENA kuhinja
svestenici su generalno korektni ljudi, ali ste vi ljubomorni cim vidite lep auto, a to sto taj covek dosta nosi na sebi zanemarite jer ne vidite
 
svestenici zasluzuju svaki dinar koji dobiju - najlakse je nekom drugom prebacivati kako mu je lak zanat, a vi nemate pojma koliko mentalno utice na coveka da svaki dan gleda po 2-3 sahrane, da mora da gleda vrlo emotivne trenutke rastanka od najblizih, neretko mora da ih i tesi, a ni slave ne nabace uveh osmeh na lice, kada vidite siromasne porodice koje jedva krpe, ali se opet drze i veruju u nesto, raznih se jada nagleda svestenik
a nemate pojma koliko su puta na selu svestenici pomirili komsije da se ne poubijaju, koliko su puta sprecili ljude od samoubistva - vas to mozda ne dotice ako zivite u velikom gradu, ali imati bar jednu racionalnu glavu u svakom selu puno znaci
znam, ima i losih, nije svaki dobar, mnogi iskoriscavaju svoju poziciju - ali takvih postoji svuda
pre svega morate shvatiti da je crkva HUMANITARNA organizacija i narodna kuhinja je CRKVENA kuhinja
svestenici su generalno korektni ljudi, ali ste vi ljubomorni cim vidite lep auto, a to sto taj covek dosta nosi na sebi zanemarite jer ne vidite

Najjači si! Baš si me nasmejao! Evo reputacija! :hahaha:
 
Bravo! To za drogu sam i zaboravio već.
Da i ovaj se baš hrišćanski ortodoksno opružio.Voze ga pijanog na sahranu.
https://www.a1info.net/skandal-nad-...-ga-stavili-u-prikolicu-pored-pokojnika-foto/
pop1_620x0.jpg
 
svestenici su na selu u drugom svetskom ratu skrivali one koje su trazili nacisti u seoskim crkvama ali vlast koja je dosla nakon rata je bila anti-crkvena pa samim tim je i zanemarila tu cinjenicu
 
Pa popova je bilo u vrhu Titove vlasti nakon rata.....I to pravoslavnih!

Toliko je voleo pravoslavlje da je osnovao još jednu crvkevnu organizaciju tzv.Makedonsku pravoslavnu crkvu.

- - - - - - - - - -

jeste, toliko je voleo popove, joanikija lipovca pogotovo....

Posle ustaša,najviše sveštenika su ubili titovci.

- - - - - - - - - -

Pa srpski patrijarh German je putovao sa Titom na mnoga putovanja po svetu...

To je još jedna od tvojih brojnih izmišljotina.
 
mnogo ti znas....

Tito i German, prijateljski uz casicu:


fClLPTf.jpg

Nije to prijateljsko ćaskanje nego je reč o pritiscima i pretnjama da Srpska Pravoslavna Crkva prizna ilegalno od Broza osnovanu takozvanu Makedonsku pravoslavnu crkvu.

- - - - - - - - - -

Tito odbija susret sa Germanom
Dr Veljko Đurić | 04. januar 2018. 17:45 | Komentara: 0
Izložen velikim pritiscima oko statusa Makedonske crkve patrijarh German je zatražio prijem kod Josipa Broza. Tito je kratko odgovorio: "Ne želim da se miješam u crkvene stvari"



VEŠTINE Patrijarh German i Josip Broz šezdesetih godina prošlog veka (foto arhiv "Borba")
VEŠTINE Patrijarh German i Josip Broz šezdesetih godina prošlog veka (foto arhiv "Borba")

NASTAVCI
Država stvara novu nekanonsku crkvu
Tito traži hitno rešenje spora
Sabor u Ohridu bez blagoslova
Ostvarenje državnog projekta
Mitropolit Dositej optužuje državu
Kompromis države i Patrijaršije
Skoplje traži autokefalnost
Tito odbija susret sa Germanom
Raskolnici na optuženičkoj klupi
Država ne poštuje svoje garancije
Otrovne strele na patrijarha
Kampanja protiv Patrijaršije
Savezni organi lažiraju činjenice
SRODNE TEME
Rekonstrukcija Vlade
Sabor SPC
Slučaj Artemije
Sve žene Lotara Mateusa
MAKEDONSKI arhijereji uputili su 3. decembra 1966. pisani zahtev za dobijanje autokefalnosti. Sinod Srpske pravoslavne crkve je o tome raspravljao 9. decembra i zaključio da to bude tema redovnog zasedanja Sabora. Episkop šabačko-valjevski Jovan bio je protivan svakoj raspravi ističući da je taj problem razrešen još 1959. godine.

Savezna komisija za verska pitanja na sednici 23. januara 1967. zaključila je da je "zahtev Makedonske pravoslavne crkve da bude autokefalna crkva normalna pojava koja proizilazi iz težnji vernika i sveštenika u SR Makedoniji da imaju svoju autokefalnu crkvu" i "da je pitanje proglašenja i priznavanja autokefalnosti isključivo crkveno pitanje".

Mitropolit Dositej posetio je Petra Stambolića, predsednika Saveznog izvršnog veća, 17. aprila 1967. Na samom početku razgovora optužio je Srpsku pravoslavnu crkvu za, kako kaže, hegemonizam i šovinizam, kao i zbog toga što njen arhijerejski Sabor namerno odugovlači rešenje pitanja međusobnih odnosa dve crkve.

GLAVNI argument za ovakav stav mitropolita Dositeja, bile su tvrdnje da će samostalnost Makedonske pravoslavne crkve negativno primiti srpska emigracija u inostranstvu, "da još ima onih koji nose rane sa Kajmakčalana i da ono što je stvoreno ne može da se cepa i sl". Pomenuo je i crkveno-narodne sabore 1945. i 1959. godine i nove zahteve upućene Patrijaršiji, smatrajući da je Makedonska pravoslavna crkva naslednica Ohridske arhiepiskopije, koja je starija od Srpske pravoslavne crkve. Na osnovu toga Dionisije je zaključio da makedonski narod treba da ima svoju samostalnu crkvu, kao što i srpski narod ima svoju. Podsetio je takođe da je makedonski Sinod razgovarao sa članovima republičkog Izvršnog veća, i, dobivši od njih podršku, zatražio od Srpske pravoslavne crkve autokefalnost. Posebno se žalio na patrijarha Germana.

"Makedonska pravoslavna crkva ne želi autonomiju, niti vraćanje na odnose utvrđene odlukom Sabora Srpske pravoslavne crkve iz 1959. godine, već Makedonska pravoslavna crkva traži autokefalnost. Po Dionisijevom mišljenju, Makedonska pravoslavna crkva ne cepa Srpsku pravoslavnu crkvu, jer Makedonsku pravoslavnu crkvu sačinjavaju Makedonci, već Srpsku pravoslavnu crkvu cepa bivši episkop Dionisije (u Americi)", zabeležio je, u belešci posle sastanka, Petar Stambolić.

STAMBOLIĆ je saopštio mitropolitu Dositeju da je državna vlast spremna da pomogne u pronalaženju konačnog rešenja koje bi zadovoljilo obe strane. Mitropolit Dositej je istakao da Sabor Srpske pravoslavne crkve neće to pitanje rešiti u duhu zahteva Makedonske pravoslavne crkve, dodavši da će Sinod Makedonske pravoslavne crkve sazvati crkveno-narodni sabor da se o tome izjasni.

RASKOLNIČKA CRKVA
PRED redovno zasedanje Sabora, profesori Sergije Troicki i Blagota Gardašević predali su elaborat koji im je svojevremeno naručio patrijarh German. Njihov zaključak je bio da će u slučaju samoproglašenja autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve za Srpsku i ostale pomesne pravoslavne Crkve, ona biti raskolnička verska organizacija i kao takva odlučena od opštenja sa njima. Branko Cisarž je tvrdio da Makedonska pravoslavna crkva nema nikakvih osnova da sebe smatra naslednicom Ohridske arhiepiskopije.
Arhijereji Makedonske pravoslavne crkve su iz Saveznog izvršnog veća, po Stambolićevom savetu, produžili u srpsku Patrijaršiju. Tamo su ih dočekali patrijarh German i episkop šabačko-valjevski Jovan. Gosti su naglasili "da su svratili" samo da bi im čestitali nastupajući Vaskrs i nagovestili proglašenje autokefalnosti. Kada je episkop Jovan pokušao da razjasni šta znači pitanje autokefalnosti, mitropolit Dositej je rekao da će sačekati zaključke Sabora Srpske pravoslavne crkve.

Kako se situacija komplikovala, Petar Stambolić je 25. aprila 1967. organizovao sastanak na koji je pozvao Edvarda Kardelja, Veljka Vlahovića, Mijalka Todorovića, Dobrivoja Radosavljevića, Krstu Crvenkovskog, Nikolu Minčeva, Dragog Stamenkovića i Milutina Moraču. Raspravljalo se isključivo o odnosima Srpske i Makedonske pravoslavne crkve, i konstatovano da se ti odnosi sve više zaoštravaju zbog različitih stavova, da su pogoršani posle odluke Sabora Srpske pravoslavne crkve 23. maja 1966. da se revidirao odluka iz 1959. godine.

DRŽAVNI funkcioneri su došli do zajedničkog zaključka da arhijereji Srpske pravoslavne crkve, i posle pritisaka republičkih i državnih organa, ne pokazuje ni razumevanje niti spremnost za regulisanje odnosa između dve crkve. Zaključeno je da još jednom treba izvršiti pritisak na Patrijaršiju kako bi prihvatila političku opravdanost zahteva za autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve.

U suprotnom, po mišljenju spomenutih funkcionera, rukovodstvo Srpske pravoslavne crkve će svojim odbijanjem izazvati brojne štetne posledice. Na kraju je rečeno da rukovodstva dve republike, Srbije i Makedonije, u slučaju negativne odluke Sabora Srpske pravoslavne crkve na majskom zasedanju, treba da dogovore koje će sve mere preduzeti kako u zemlji ne bi došlo do negativnih političkih posledica.

U TAKVIM okolnostima, patrijarh German je zatražio prijem kod Josipa Broza. Vladimir Popović, generalni sekretar predsednika Republike, procenio je da ne treba izaći u susret patrijarhovom zahtevu uz belešku:

"Drug Vlada Popović smatra da drug Tito ne bi trebalo da prima patrijarha Germana po pitanju odnosa između Srpske i Makedonske pravoslavne crkve." Na margini ovog dokumenta Tito je rukom dopisao: "Ne želim da se miješam u crkvene stvari T."

U međuvremenu, država je pripremila Treći crkveno-narodni sabor u Skoplju. Predstavnici Savezne i republičkih komisija za verska pitanja obavili su niz razgovora sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve pre održavanja redovnog Sabora u maju i pre vanrednog Sabora u septembru 1967. godine sa ciljem da ih ubede za realno sagledavanje makedonskog crkvenog pitanja, koje je očito izašlo iz okvira crkve i dobilo politički karakter.

POSEBNE razgovore sa patrijarhom Germanom obavili su najpre predsednik Saveznog izvršnog veća Petar Stambolić 7. marta 1967, potom predsednik Izvršnog veća Srbije Dragi Stamenković 5. maja. Krajem avgusta sa patrijarhom je razgovarao i novi predsednik Saveznog izvršnog veća Mika Špiljak, a zatim i novi predsednik Izvršnog veća Srbije Đurica Jojkić.

Na patrijarha je vršen pritisak da Sabor Srpske pravoslavne crkve u odnosu na Makedonsku pravoslavnu crkvu ne donese takve odluke koje bi izazvale negativne političke posledice. Glavni savez udruženja pravoslavnog sveštenstva je uoči zasedanja Saboru Srpske pravoslavne crkve uputio predstavku u kojoj izražava zabrinutost zbog stava Srpske prema Makedonskoj pravoslavnoj crkvi s molbom da se ne zaoštravaju odnosi.

Sabor je, pored ostalih tema, razmatrao i dokumenta pristigla od Sinoda Makedonske pravoslavne crkve. Zaključak je bio da se ne može uvažiti njihov zahtev od 3. decembra 1966. godine, za dobijanje saglasnosti za autokefalnost.

SUTRA: RASKOLNICI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI

Postavite naOdštampaj
OceniteDopada mi se 1 Ne dopada mi se 5
 
Ma Srbi su se super slagali sa Turcima. Zato 400 godina nismo ni dizali ustanke protiv njih, niti išta značajno i veliko osim pojedinačnih hajdučkih i uskočkih upada,

Problem je nastao kada su vlast u Srbiji preuzele dahije, odnosno Srbi muslimani, a poznato je da Srbin Srbina najviše mrzi i najmanje mu veruje.

Da su pravi Turci i dalje ostali na vlasti ko zna kada bi se Srbija oslobodila i da li bi se ikada i oslobodila.

A taj si .. ! Smetaju ti vidim Srbijanci di su nasi novci .. pa sto vi u Vojvodini niste dizali ustanke protiv Madjara ili ako si dodjos jos gore bosanci tek nisu dizali ustanke ni protiv turaka a ni proitv austrije ... i jedni i drugi ste cekali da vas Srbijanci oslobode 1918. .. mi smo morali da krvarimo i za vasu i za svoju slobodu . ili smo vas mozda okupirali jel tako percipiras ??

Kazes nisi cuo za ustanke u Srbiji pre 1804. a sta cemo sa Kocinom Krajinom i sa citavim nizom austrijsko-turskih ratova u kojima su Srbi iz Srbije ratovali protiv Turaka ..
 
Ti si Sotire ili bolestan čovek ili ti je inteligencija na nivou nekog osnovca. Vadiš neverovatne zaključke, vidiš u mojim postovima nešto čega uopšte nema i što nisam imao ni nameru da spominjem.
Ja Vojvodinu nigde nisam spominjao, niti sam imao nameru, a kada sam govorio o Srbiji i Srbima pod Turcima rekao sam ''mi''.
Bezveze potenciraš neke stvari i započinješ teme koje meni nisu bile ni na kraj pameti.

Jesam li rekao nešto neistinito? Zar Srbi u Srbiji nisu čekali preko 400 godina da dignu ustanak? A ako baš hoćeš o Vojvodini ili konkretno o Banatu, Srbi Banaćani su dizali ustanak protiv Turaka još 1594. godine, samo 40ak godina posle turskog osvajanja Banata.
Izguglaj koje bio Teodor Vršački i Sava Temišvarac.
Oni su taj rat ušli sa nekoliko hiljada pobunjenika, izgubili su, zbog tog sukoba su i spaljene mošto Svetog Save, ali za dizanje ustanka čekali bukvalno 10 puta manje nego tadašnja okupirana Srbija.

Pitaš zašto se nisu dizali ustanci protiv Mađara i Austrijanaca. A relano zašto bi? Srbi su prebegli u Vojvodinu da bi se spasili turskog zuluma, primljeni su na tuđoj teritoriji, dobili su neke povlastice, a zauzvrat su štitili granicu od Turaka.
Bili su brojčano mali, a samo iz tebi poznatih razloga su trebali da dižu bunu okruženi sa severa i sa juga sa dve najjače svetske sile tog doba. Srbi u Vojvodini za razliku od Srba u užoj Srbiji nisu bili okupirani, pa koji je razlog za dizanje buna?
Srbi u Vojvodini su se postepeno, politikom i diplomatijom izborili za svoju teritorijalnu oblast, a Jovan Nenad je još 1526. godine severno od Dunava formirao kratkotrajnu srpsku državu kada Srbija nije postojala ni u kakvom obliku.

Kažeš kako ste nas vi Srbijanci (tvoje reči) oslobodili i kako ste krvarili za našu slobodu. Ja koliko znam na teritoriji Vojvodine tada nisu vođeni nikakvi ratovi, a Vojvodina je psole rata mirno, bez vojnih intervencija, dobrovoljno integrisana u sastavni deo kraljevine Srbije.
Tako da ponovo ili svesno lažeš ili pričaš o stvarima o kojima nemaš pojma.

Kočinu krajinu su započeli i finansirali Austrijanci sa namerom da se teritorijalno prošire južno od Save i Dunava. Srbi su bili iskorišteni samo kao pomoćna vojska, prihvatajući dolazak drugog okupatora na mesto prvog.
 
Za nepoverovati je da se velikohrvatska politika Broza legitimizuje čak i izostankom ustanaka Srba protiv Osmanlija koji su dva puta opsedali Beč.Kao etom Hrvati kao slobodarski narod :mrgreen: imali su pravo da ...
U realnosti ustanaka protiv Turka je itekako bilo onda kad su za postojali i najmanji izgledi .
Pozadina
Glavni članci: opsada Beča 1683. i Veliki bečki rat

Đorđe Branković, nesuđeni obnovitelj Srpske despotovine.
Nakon opsade Beča 1683., savez hrišćanskih sila "Sveta liga" (Sveto Rimsko Carstvo, Poljska, Rusija i Mletačka republika) je krenula u rat protiv Osmanlijskog carstva. Evropske sile su pozivale narode Balkana u borbu protiv Turske.

Austrijski car Leopold I je 20. septembra 1688. dodelio Đorđu Brankoviću grofovsku titulu, obećavajući mu obnovu srpske despotovine, kojom bi on vladao kao naslednik srpskih despota. Branković je trebalo da, uz austrijsku pomoć, podigne Srbe na sveopšti ustanak protiv Turaka.[6] Sa Austrijancima je stupio u vezu i pećki patrijarh Arsenije Crnojević, za vreme boravka u Beogradu i severnoj Srbiji, koja se tada nalazila pod njihovom vlašću.[7] Srpski patrijarh Arsenije je 5. maja 1688. godine uputio pismo Đorđu Brankoviću u kome mu šalje blagoslov i želje za uspeh njegove misije, kao vođe srpskog naroda, nazivajući ga Bogoizabrani predvoditelj novoga Izrailja i Gospodar cele Srpske zemlje.[8]

Prva velika seoba Srba
Glavni članci: Veliki bečki rat i Arsenije III Čarnojević

Patrijarh Arsenije III Čarnojević
Austrijska vojska je uspešno ratovala, oslobodila je Ugarsku, Srbiju i prodrla do Makedonije. Prilikom prolaska kroz srpske krajeve, Srbi su dizali ustanke i priključivali se austrijskoj vojsci 1689. godine. U ovome je pećki patrijarh Arsenije III Crnojević bio izuzetno angažovan, pa je čak pretio i izopštenjem iz Crkve svakome ko je bio u vezama sa Turcima.[7] Broj Srba i Albanaca u austriskoj vojsci cenjen je na 20.000; pred Prizrenom je dočekalo Austrijance oko 6.000 Srba i Albanaca.[7] Saveznički zapovednik Silvio Pikolomini je 1689. osvojio Prištinu, Prizren, Peć i Skoplje, koje je spalio. Kada su Turci potisnuti, Branković je počeo da predstavlja pretnju austrijskim vlastima[9], te je uhapšen u Kladovu 29. oktobra 1689, odakle je sproveden u Beč, gde je ostao zatočen do svoje smrti.

Krajem godine (9/11 1689), Pikolomini umire od kuge, nakon čega su Turci povratili snagu i krenuli u kontraofanzivu protiv Austrijanaca. Istodobno, Francuzi su, zabrinuti njenim uspesima, Austriji objavili rat, te ona svoje najbolje trupe povlači na zapadnu granicu.[7] Početkom 1691. austrijska vojska se povuče na levu obalu Dunava i Save.[10] Plašeći se osvete Turaka, mnogi Srbi, predvođeni Crnojevićem, koji su u ovom ratu vojno pomagali Austrijance, krenuli su za austrijskom vojskom 1690. godine u Veliku seobu ka Ugarskoj. Vuk Karadžić u svojim zapisima navodi da je Arsenije preveo 37,000 familija:

Wikiquote „A 1690 godine Arsenije III. Čarnojević, patrijar Srpski, na pozivanje cesara Leopolda I. pobuni narod Srpski protiv Turaka, i u jedan put prevede u Madžarsku 37,000 familija, i naseli Srbe čak do više Budima.[11]“
(Vuk Karadžić, Opisanije naroda - Pregled stare istorije)

Srbi beže pred Turcima, sklanjajući se u Beograd 1690. godine (gravira, detalj)
Izbeglice su se na putu ka Austriji zaustavljale u Beogradu, čije su ulice bile pune leševa pocrnelih od zime, koje nije imao ko da sahrani.[12] Patrijarh Arsenije je 18. juna 1690. u Beogradu sazvao crkveno-narodni sabor Srba u izbeglištvu. Zboru je, pored patriarha, prisustvovalo i 5 episkopa. Srbi su kao izaslanika poslali jenopoljskog episkopa Isaiju Đakovića caru Leopoldu I tražeći dozvolu da se nasele i da im garantuje crkveno-školsku autonomiju. Pri pregovorima u Beču, Đaković je sarađivao sa Đorđem Brankovićem, koji se tu nalazio u internaciji. Car je izdao povelju kojom im dozvoljava da se nasele sve do Budima i Komorana i garantovao im je crkveno-školsku autonomiju uz uslov da budu austrijski vojnici. Ovom poveljom je ozakonjen položaj Srba u Ugarskoj.[13] Car je 10. (20.) avgusta 1691. objavio ukaz po kojem sva imanja onih Srba koji budu umrli bez naslednika imaju pripasti crkvi i arhiepiskopu, a patriarhu (odnosno arhiepiskopu) je priznato pravo jurisdikcije i u svetovnim stvarima.[7]


Glavna kolonija koju su naselili Srbi tokom velike seobe 1690-ih (plavo)
Otomanske vlasti su kao glavne krivce pobune videli Srpsku crkvu, te su upali u pećku patriaršiju, i mnoge manastire: Dečani, Mileševa, Đurđevi stupovi, Sopoćani, Ravanica i Studenica.[7] Turci su istovremeno pokušali da zaustave pokret seobe i da ih umire Srbe. Veliki vezir Mustafa Ćuprilić je objavio opštu amnestiju za sve koji se u roku od šest meseci vrate kućama. Da bi umanjio uticaj odbeglog patriarha Arsenija, Ćuprilić je u proleće 1691. postavio novog patriarha Kalinika, ranije sveštenika u Skoplju. Kalinik se trudio da umiri narod i povrati razbegle episkope i sveštenstvo na njihove dužnosti.[7]

Oko 37.000 familija prešlo je u Austriju, što je najmanje 185.000 ljudi, a na Kosovu je sela 360 opustelo.[14] Posle velike seobe Srba, 1690. godine, kosovsko-metohijsko stanovništvo je vrlo razređeno.[2] Gotovo cela Metohija i delovi Kosova su vremenom prekriveni žbunjem i gotovo neprohodnom šumom.[2] Prizren, Peć, Đakovica dobijaju postepeno turski i albanski karakter.[7]

Druga velika seoba Srba
Glavni članci: Rusko-austro-turski rat (1735–1739) i Arsenije IV Jovanović
Period austrijske vladavine u Srbiji (bez Kosova) potrajao je dve decenije (1718-1739). Godine 1737. izbija novi rusko-austrijsko-turski rat (1737-1739), tokom kojeg su se kosovski Srbi na poziv pećkog patrijarha ponovo dižu protiv Otomanske države, u želji da se priključe austrijskoj pokrajini Srbiji. Arsenije IV Jovanović se pridružio austrijskoj vojsci po izbijanju rata 1737. godine, a sa njim su se mnogi Srbi i Albanci Klimenti stavili na stranu Austrije. Ali, kao i prethodni put, Austrija ubrzo doživljava poraz a narod biva prepušten na milosti i nemilost.


Patrijarh Arsenije IV Jovanović
Ponovno uspostavljanje turske vlasti dovelo je do Druge velike seobe Srba. Plašeći se turske odmazde, Srbi su na čelu sa patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem krenuli na sever, u Ugarsku i Austriju, 1740. godine.[15] Međutim, Vuk Karadžić u svojim zapisima beleži da su ih Turci presreli, pa je mnogo više onih koji su krenuli za patrijarhom pobijeno (oko 80,000 ljudi), no što je stiglo do Austrije:
 
Ti si Sotire ili bolestan čovek ili ti je inteligencija na nivou nekog osnovca. Vadiš neverovatne zaključke, vidiš u mojim postovima nešto čega uopšte nema i što nisam imao ni nameru da spominjem.
Ja Vojvodinu nigde nisam spominjao, niti sam imao nameru, a kada sam govorio o Srbiji i Srbima pod Turcima rekao sam ''mi''.
Bezveze potenciraš neke stvari i započinješ teme koje meni nisu bile ni na kraj pameti.

Jesam li rekao nešto neistinito? Zar Srbi u Srbiji nisu čekali preko 400 godina da dignu ustanak? A ako baš hoćeš o Vojvodini ili konkretno o Banatu, Srbi Banaćani su dizali ustanak protiv Turaka još 1594. godine, samo 40ak godina posle turskog osvajanja Banata.
Izguglaj koje bio Teodor Vršački i Sava Temišvarac.
Oni su taj rat ušli sa nekoliko hiljada pobunjenika, izgubili su, zbog tog sukoba su i spaljene mošto Svetog Save, ali za dizanje ustanka čekali bukvalno 10 puta manje nego tadašnja okupirana Srbija.

Pitaš zašto se nisu dizali ustanci protiv Mađara i Austrijanaca. A relano zašto bi? Srbi su prebegli u Vojvodinu da bi se spasili turskog zuluma, primljeni su na tuđoj teritoriji, dobili su neke povlastice, a zauzvrat su štitili granicu od Turaka.
Bili su brojčano mali, a samo iz tebi poznatih razloga su trebali da dižu bunu okruženi sa severa i sa juga sa dve najjače svetske sile tog doba. Srbi u Vojvodini za razliku od Srba u užoj Srbiji nisu bili okupirani, pa koji je razlog za dizanje buna?
Srbi u Vojvodini su se postepeno, politikom i diplomatijom izborili za svoju teritorijalnu oblast, a Jovan Nenad je još 1526. godine severno od Dunava formirao kratkotrajnu srpsku državu kada Srbija nije postojala ni u kakvom obliku.

Kažeš kako ste nas vi Srbijanci (tvoje reči) oslobodili i kako ste krvarili za našu slobodu. Ja koliko znam na teritoriji Vojvodine tada nisu vođeni nikakvi ratovi, a Vojvodina je psole rata mirno, bez vojnih intervencija, dobrovoljno integrisana u sastavni deo kraljevine Srbije.
Tako da ponovo ili svesno lažeš ili pričaš o stvarima o kojima nemaš pojma.

Kočinu krajinu su započeli i finansirali Austrijanci sa namerom da se teritorijalno prošire južno od Save i Dunava. Srbi su bili iskorišteni samo kao pomoćna vojska, prihvatajući dolazak drugog okupatora na mesto prvog.

Auu druze ala si se ti pogubio izgleda da sam pecnuo tacno tamo gde treba .. toliko si samo kontra-diktoran da je to za ne poverovati ... kazes da su Srbi u Kocinoj Krajini prihvatili jednog okupatora umesto drugog a onda govoris kako Srbi u Vojvodini nisu bili okupirani :hahaha: Znaci austrijanci su jedne Srbe voleli a ove druge nisu , lale im draze od gedze jel da ??

Al sta i drugo ocekivati od coveka koji mesecima uporno ponavlja da bi voleo da Sergej Milinkovic Savic zaigra za Crnu Goru .

Procitaj ovo sto je Gruban napisao . Srbi u Srbiji su NEUPOREDIVO vise dizali buna i ustanaka protiv okupatora nego sto je to slucaj sa Srbima iz Vojvodine to je jasno svakome ko je u osnovnoj skoli imao makar trojku iz istorije al dobro ti kazes da vi i niste bili okupirani ne znam sto onda niste ostali u Madjarskoj mozda bi vam bilo bolje ... aha eto je jos jedna kontra diktornost kaze nismo bili okupirani a dizali ustanke .. kako sad to ?? :think:
 
O mozgu jedan, kako su Srbi u Vojvodini bili okupirani kada su došli na zemlju koja nije bila njihova? Da bi ti zemlja bila okupirana prvo mora biti tvoja, a zatim ti mora biti oduzeta.
Srbi su došli kao izbeglice u Vojvodinu koja je tada bila tuđa zemlja. Vojvodina zato nije mogla biti okupirana za razliku od tadašnje Srbije koja jeste bila srpska okupirana zemlja.
Iz posta u post pišeš sve veće nebuloze, a ja zaista ne mogu da verujem da jedan odrastao čovek (ako si uopšte to) pre nego što napiše tako nešto ne stane i na razmisli da li taj njegov post ima smisla.

Ja veoma dobro znam šta sam napisao, ma šta ti i Gruban dodavali - Srbi nisu dizali 400 godina ustanke protiv Turaka, niti organizovali bilo šta veliko.
Sve što se veliko izdešavalo na teritoriji tadašnje Srbije su organizovali i finansirali Austrijanci, a Srbi su se priključivali kao dodatne i pomoćne snage.
Srbi su se okuražili da dignu ustanak i da konačno zarate samo za svoje interese tek 1804. kada su na vlast došle dahije, odnosno Srbi muslimani koje su Srbi pravoslavci mrzeli više nego Turke.

Ne vidim kakve veze Sergej Milinković Savić ima sa ovom temom. Ja sa na ''Fudbalu'' više puta objasnio svoj stav u vezi njega.
Nego zašto ti uporno izbegavaš da mi odgovoriš na pitanje - ako ti toliko smeta Tito i taj anti srpski komunizam, zašto i dalje navijaš za klub koji je osnavala ista ta klika ljudi?
dok god ne odgovoriš na to pitanje i dok god si nedosledan ja te ozbiljno neću shvatati.

I molim te objasni mi kako su to Srbi u Vojvodini bili okupirani? Po tvojoj logici svi Srbi koji danas žive van Srbije, u dijaspori su okupirani, a Vojvodina tada to i jeste bila - dijaspora.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top