Ove teme imaju malo smisla. Postoje vrhunski pisci (Shake, Dostojevski, Tolstoj, Proust,..),
veliki (Conrad, Faulkner, Mann,..), a i dobri (Camus, Maupassant,..).
Zatim, promjena ukusa ubija mnoga djela: Goetheov "Werther" je skoro nečitljiv, a
Tassov "Jeruzalem" je smiješan. Dobar dio romana iz 18. st., pa i iz 19. teško
su čitljivi, a poezija iz doba romantizma- bar kod likova kao Lamartine ili Byron-
mi ne leži nikako. Istina, neki su mi porasli u očima, napose neki Englezi, no nisam baš
za poeziju.
Što će preživjeti od proze napisane nakon 1950., teško je reći. Ako tko bude čitao.
No, iz ove perspektive, a mislim da nisam posve subjektivan:
* Dante je velik, ali je preopterećen teologijom i zahtijeva dosta napora
* Dostojevski je iritantan kod 2. ili 3. čitanja, svi se pjene i viču, dođe mi da kaže-
hajde, sjedite, popite koju pivcu, smirite se ...
* Melville ima u MB-u dosta dosadnih mjesta, pa iako Frye kaže
da to nije roman nego anatomija, što vrijedi kad je razglabanje o cetologiji
kao stanka od pola sata usred simfonije
* ne hajem za feminizam, no kroćenje goropadnice kod Shakea je pomalo... neukusno
* Proust bi bio taman da je rezao oko 10-15% teksta. Napose o Wagneru i malo skratio
"Zatočenicu"- "Bjegunicu" ne, tu je ljuborno ludilo mogao i produljiti
* Ilijada mi ne djeluje tako moćno kao Eshil. Iako je ovaj, poznato je---mrvice s Homerova stola bla ..
Eshil je više arhajski, krvav, a još više njegov sin u drami o titanu. Tu ima više religije
i numinoznog nego u cijelog Homera (i njegovog infanticla Ahileja, koji je pobjeđivao
naoružan do zuba oružjem skovanim od bogova. Pih, to bih mogao i ja.)
* Coelho, Sumrak, Dan Brown, ...ima daleko bolje zabavne literature.
Sve ostalo se smatra remećenjem rada moderatora, što povlači kaznu.
Posle nekog vremena se uvek ta lista menja, nije stalna... to je njen problem al' je lepo videti kako nam se mišljenje menja 
.gif "zelenko3 :zelenko3:")
),filozofske knjige ,stručne knjige...
