“Ruke su mi bile slani pijesak sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
zaronjene stijene plaču
svjetlost počinje tihim mijenjanjem
mojih pobuda
kao i jučer
iza zavese
možda na mom licu nađeš tragove sjećanja
možda ne razumiješ
ali volim te.
Krenuo sam u dubinu sebe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer
iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ
ali volim te.
Otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara
možda umišljam
htio bih da budeš sretnija
kao i jučer
iza zavjese
igraću pred tobom opet ulogu pjesnika
možda ne razumiješ
ali volim te.
Gledaj kako konci aluzije
prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok
ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu
ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće
kao i jučer
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ
ali volim te.”
Dzoni Stulic
Kao I jucer