Demencija

Slusala sam nego sta sam i sad ja slusam nju bolje nego neka mala deca majke, prosto sam navikla da joj povladjujem i svi smo joj uvek povladjivali, pa je i navikla
da je sve po njenom.
Da sigurno si u pravu da to tako treba, ja nisam, rekla sam joj realno kako jeste da se ona ne moze vracati u to tako jer je sve samo nije vise kuca za zivot
narocito ne jedne starice koja ne moze nista sama, a ja ne mogu jer moram da se lecim. Hoce ona kao sve i sta je meni, ali ako ovo i ali ako ono..onda ce
ona da se vrati...jer moze da joj bude i dosadno tamo :dash:

Ja sam izbegavala da pakujem stvari pred mamom. Pricala sam da ide na lecenje, kao u banju. Krisom sam odvajala stvari u jedan deo ormana, dok mama gleda TV. I jednog jutra sam joj rekla da su nas pozvali da odmah dodjemo i samo sam iznela putne torbe. Ne treba pred njom pricati o svim problemima i pripremama. Ako nesto i zaboravis da joj poneses, nije problem. Doneces naknadno. Napravili ste prvi korak, koji je najveci. Sad polako postepeno. Znam da boli. Jako boli sve to. Ali moras ponavljati sebi da je to najbolje resenje i da cete i mama i ti i ostali lakse da funkcionisete. Naci ce tvoja mama brzo drustvo. Moja je bila toliko negativna i tvrdoglava, da sam mislila da nikada nece naci prijateljicu. A onda se iz dana u dan vezuju jedni za druge. Naravno, bice i problema. Ali bilo ih je i dok je mama bila sama u kuci.
 
Baš lep dom, veliki park, meni je to najvažnije, da mogu da sednu sa drugim bakicama i ćaskaju kako je nekad sve bilo bolje :D Uživaće, videćeš, žaliće se ona, naravno, ali će da procveta kad bude stalno u društvu i ne bude morala da misli na grejanje, hranu, lekove...
Cene su slične kao u SD, samo što kod nas nema mogućnosti da se dobije dvokrevetna, silom prilika tu stavljaju samo parove pošto je dom pretrpan, tako su mi rekli u Centru. Mada se ja nisam ni gurala za dvokrevetnu, mislim da je bolje da ih je više. Nekako je uvek bio idealan broj tri drugarice, ako jedna nađe dečka niko ne ostaje sam :zcepanje:

Boga mi, nalaze decke,koliko sam ja imala prilike da gledam svih ovih 6 godina. I to se zaprepastim kada vidim u kakvom su neki zdravstvenom stanju a opet im je do toga da su u paru sa suprotnim polom. I u istoj sobi. Ne samo mladji socijalni slucajevi, vec i jako stari. Drze se za ruke, sede ispred TV naslonjeni obraz uz obraz...:zaljubljena: Mojoj mami se udvarao jedan devizbi penzioner, pa su se komsije angazovale da posreduju, pa je to gospodina jos podsticalo, pa su se kikotali... ali kada se moja mama jednog dana izbecila na doticnog...:zper::tiganj: ... odustao je. Ubrzo posle toga je premino, pa su je zavitlavali da je to zbog slomljenog srca. :vnaocare: A opet, par meseci posle toga kada je doslo do pogorsanja maminog stanja u zimskom periodu, ta ozbiljna zena- kao sto je stalno pricala za sebe i kao sto je uvek bila, ladno je ujutru oko 6h odlazila samo u gacama u sobu komsija.:flert: Valjda pomisli da je u svom stanu, pa iseta do druge sobe... komsija mi se zali kada dodjem, fin gospodin pa zbunjen...a mama naravno ne seca se toga i ne priznaje da je nesto tako moguce:ljutka:
 
Ja sam izbegavala da pakujem stvari pred mamom. Pricala sam da ide na lecenje, kao u banju. Krisom sam odvajala stvari u jedan deo ormana, dok mama gleda TV. I jednog jutra sam joj rekla da su nas pozvali da odmah dodjemo i samo sam iznela putne torbe. Ne treba pred njom pricati o svim problemima i pripremama. Ako nesto i zaboravis da joj poneses, nije problem. Doneces naknadno. Napravili ste prvi korak, koji je najveci. Sad polako postepeno. Znam da boli. Jako boli sve to. Ali moras ponavljati sebi da je to najbolje resenje i da cete i mama i ti i ostali lakse da funkcionisete. Naci ce tvoja mama brzo drustvo. Moja je bila toliko negativna i tvrdoglava, da sam mislila da nikada nece naci prijateljicu. A onda se iz dana u dan vezuju jedni za druge. Naravno, bice i problema. Ali bilo ih je i dok je mama bila sama u kuci.

Kod nas je situacija skroz drugacija. Mama nije dementna samo je stara i sama i navikla na svoj prostor i da zivi sama vec 24 godine. Ne mogu ja da je pakujem
jer ne zivimo zajedno, i to ne bi bio problem bila bih ja sa njom bar ovaj perod dok ne ode u Dom, da ne moram da se cuvam prehlade i svega redom, 28-og idem
na hemo terapiju. Ne mogu joj ja odneti nista naknadno jer prosto ne znam ni sama kako cu se osecati kad me puste kuci na 2 nedelje.

Trebalo je u utorak da bude primljena u Dom, ali su onda u domu konstatovali da nema nalaz interniste i jednog specijaliste za plucne bolesti, a to nije ni pulmolog ni
radiolog..rodjaka ne zna da mi kaze koji tacno. U petak je isla da uzme upute za te preglede, ali mamina doktorka koja je inace teksi skot, nije htela da joj napise
upute, jer "nije zakazala", pa je rekal "dodjite u ponedeljak ujutro rano pa da vidimo"...zna da je mami urgentno i da sam ja bolesna ali moze da se izivljava:dash:
Ona ce otici da uzme te upute i pokusa da joj te preglede odradi mozda vec istog dana. Iz Doma su rekli cim se donesu ti nalazi mozemo racunati da ce je primiti.
Meni je vazno da se to odradi dok ja ne udjem u bollnicu da bi mogla da odem tamo, da mogu da potpisem ugovor, da popricam sa nekim od tih lekara tamo da
zbog nase specificne istuacije malo obrate paznju na nju.
 
...kako je sve strasno :(
...mama odradila pregled kod interniste, zakljucak da je imala infarkt, samo se ne zna kad....nalaz te izvesne doktroke se ceka i dalje ona je na odmoru,
ako ne nadjemo drugog lekara morace da ceka nju....ona bi eto izasla u susret ali ne sme da koristi pecat u vree odmora....:roll:

....nego verovatno ste upucene u kvalitet i usve vezano za pelene za odrasle...ja pojma nemam o tome, cak me cudi da svi sa kojima sam razgovarala
tvrde da ih je tesko staviti...kako i zasto ne znam...zar to nije skoro isto kao kad se deci stavljaju pelene?

...sta savetujete, kako doci do sto povoljnije cene, jer ono sto sma videla i nije bas jeftino, te dnevne te nocne izadje mesecno 3.000,00, to je za mene bez
obzira na pomoc dece previse....:dash:
 
...kako je sve strasno :(
...mama odradila pregled kod interniste, zakljucak da je imala infarkt, samo se ne zna kad....nalaz te izvesne doktroke se ceka i dalje ona je na odmoru,
ako ne nadjemo drugog lekara morace da ceka nju....ona bi eto izasla u susret ali ne sme da koristi pecat u vree odmora....:roll:

....nego verovatno ste upucene u kvalitet i usve vezano za pelene za odrasle...ja pojma nemam o tome, cak me cudi da svi sa kojima sam razgovarala
tvrde da ih je tesko staviti...kako i zasto ne znam...zar to nije skoro isto kao kad se deci stavljaju pelene?

...sta savetujete, kako doci do sto povoljnije cene, jer ono sto sma videla i nije bas jeftino, te dnevne te nocne izadje mesecno 3.000,00, to je za mene bez
obzira na pomoc dece previse....:dash:

Mojoj mami sam prvo probala sa uloscima za inkontinenciju. Imas za slabiju (300 dinara pakovanje u Lily mislim da je 12 komada) I za jacu (700 din pakovanje od 14 komada). Posto moja mama nije mogla da se snadje sa uloscima, bilo ih je svuda po ormanima I po sobi... a ni da nadje kupatilo, a onda je brzo izgubila osecaj za mokrenje (mada ga sada povremeno pokazuje pa se uznemiri), pocela sam da kupujem Flufsan gacice pelene (800-900 dinara pakovanje od 14 komada). U Domu ima pravo na jedne pelene dnevno (one najjeftinije I najslabije I iritantne, lepe se i odlepljuju i pune su plastike...), pa sam naglasila I stalno se borim da joj koriste iskljucivo njene Flufsan. Mozes da zamolis glavnu sestru u domu da angazuje negovatelje da pomognu tvojoj mami oko stavljanja ulozaka ili pelena. A najbolje su te pelene gacice. Navlace se kao i obicne gacice, mozda malo da se namesti da lepo prijanjaju. Mada, kako sam razumela, tvoja mama jos uvek moze da prodje sa uloscima.Jos uvek nisam koristila te nocne za mamu. Pratices situaciju pa ces da se prilagodjavas. Nemoj odmah da se nerviras. I kreni da trazis tudju negu. Skupljaj dokumenta, ako vec nisi. Vidi u Centru za socijalno da li ima pravo na neku pomoc, ako je penzija mala ili nema penziju. Da, sve je jako skupo. I sa tudjom negom i maminom penzijom od 24.000 dinara jos dodajem i jedva se krpimo. Mojoj mami su jako skupi lekovi koje pije za demenciju-Nemdatine i neki Neurozan kao dodatak. Pa jos moji odlasci, pa zene koje obilaze mamu...onda OHB12 povremeno, garderoba koja joj nestaje... voce i kroasani koje joj obezbedjujem svakog dana... Tvoja mama nema demenciju, za sada mozete da prodjete i sa uloscima... pa polako...moras i sebe da cuvas :heart:
 
Poslednja izmena:
...kako je sve strasno :(
...mama odradila pregled kod interniste, zakljucak da je imala infarkt, samo se ne zna kad....nalaz te izvesne doktroke se ceka i dalje ona je na odmoru,
ako ne nadjemo drugog lekara morace da ceka nju....ona bi eto izasla u susret ali ne sme da koristi pecat u vree odmora....:roll:

....nego verovatno ste upucene u kvalitet i usve vezano za pelene za odrasle...ja pojma nemam o tome, cak me cudi da svi sa kojima sam razgovarala
tvrde da ih je tesko staviti...kako i zasto ne znam...zar to nije skoro isto kao kad se deci stavljaju pelene?

...sta savetujete, kako doci do sto povoljnije cene, jer ono sto sma videla i nije bas jeftino, te dnevne te nocne izadje mesecno 3.000,00, to je za mene bez
obzira na pomoc dece previse....:dash:

Ja sam mom ocu kupovala pelene u onoj TSV radnji. Tamo su bile najpovoljnije.

Teško ih je staviti odrasloj osobi ako je nepokretna, ili ako neće da sarađuje. Princip jeste isti kao kod beba, ali od bebe si fizički mnogo jača, pa je samim tim mnogo lakše. Moj tata nije mogao samostalno da hoda, ni da se okrene u krevetu, ali je sarađivao koliko je mogao.
A da je jeftino - nije. To nije ništa novo.
 
Mojoj mami sam prvo probala sa uloscima za inkontinenciju. Imas za slabiju (300 dinara pakovanje u Lily mislim da je 12 komada) I za jacu (700 din pakovanje od 14 komada). Posto moja mama nije mogla da se snadje sa uloscima, bilo ih je svuda po ormanima I po sobi... a ni da nadje kupatilo, a onda je brzo izgubila osecaj za mokrenje (mada ga sada povremeno pokazuje pa se uznemiri), pocela sam da kupujem Flufsan gacice pelene (800-900 dinara pakovanje od 14 komada). U Domu ima pravo na jedne pelene dnevno (one najjeftinije I najslabije I iritantne, lepe se i odlepljuju i pune su plastike...), pa sam naglasila I stalno se borim da joj koriste iskljucivo njene Flufsan. Mozes da zamolis glavnu sestru u domu da angazuje negovatelje da pomognu tvojoj mami oko stavljanja ulozaka ili pelena. A najbolje su te pelene gacice. Navlace se kao i obicne gacice, mozda malo da se namesti da lepo prijanjaju. Mada, kako sam razumela, tvoja mama jos uvek moze da prodje sa uloscima.Jos uvek nisam koristila te nocne za mamu. Pratices situaciju pa ces da se prilagodjavas. Nemoj odmah da se nerviras. I kreni da trazis tudju negu. Skupljaj dokumenta, ako vec nisi. Vidi u Centru za socijalno da li ima pravo na neku pomoc, ako je penzija mala ili nema penziju.

Tesko ce to ici sa mojim pracenjem jer ja 28-og idem na Onkologiju, pocinjem sa primanjem hemo terapije, u bolnici cu biti 7 dana, a kakva cu biti kad izadjem na 14 kuci to je veliko pitanje, ta terapija mi s ponavlja 3x, tako da bas ne znam koliko cu i ja biti sposobna da ispratim sve to tamo. Ne znam ni koliko cu puta moci da odem
u Dom dok sve to ne krene i ne vidim kakva cu biti po izlasku iz bolnice.
Mama zbog loseg kretanja ne stize da ode do wc-a, ima problem sto se dosta tesko krece, od lekova koje pije nekad se ni ne probudi i definitino joj trebaju pelane,
a sta sam je jedva izmolila da pristane uopste. Primecujem i da se gubi, da se ne seca ko je nju jce vodio kod lekara, ona svaki put kaze da sam to bila ja :sad2: ne
seca se da je dolazila rodjaka da je obidje i da joj veceru. To je tako bukvalno zadnja 2-3 dana.
Cekam nalaz tog pneumoftiziologa pa da se konacno kompletira njena dokumentacija u Domu, onda bi trebalo da je prime u toku sledece nedelje.
Sve mi to pretesko pada, na sve ove moje muke oko lecenja, dodje mi da probam da odlozim terapiju i da idem kod nje pa kako nam bude :rida:
 
Sve mi to pretesko pada, na sve ove moje muke oko lecenja, dodje mi da probam da odlozim terapiju i da idem kod nje pa kako nam bude :rida:

Ne znam koliko ti je ovo pametno. Jednom si već odlagala da bi bila s decom, sada da odložiš da budeš sa mamom, a kada ćeš da se baviš sobom. I gde da budeš sa mamom kada će ona biti u domu?
Ja sam sličnu dilemu imala pred operaciju. Tata otpušten iz bolnice nepokretan. Mama ne može sama da se stara o njemu. Sestra ne može da uzme ni odmor ni bolovanje. A ja treba da idem na operaciju, posle koje mogu samo sedeti pored njegovog kreveta i eventualno ga nahraniti.
Srećom, prvenstveno zbog odgovornosti prema mojoj deci, nisam odložila. Pa je tumor, koji se ispostavilo da je maligni, odstranjen bez problema. Da sam odgađala, možda bi se uvećao, možda bi probio kapsulu, možda sada ovde ne bih kuckala. Nikada to neću saznati.
 
Ja sam mom ocu kupovala pelene u onoj TSV radnji. Tamo su bile najpovoljnije.

Teško ih je staviti odrasloj osobi ako je nepokretna, ili ako neće da sarađuje. Princip jeste isti kao kod beba, ali od bebe si fizički mnogo jača, pa je samim tim mnogo lakše. Moj tata nije mogao samostalno da hoda, ni da se okrene u krevetu, ali je sarađivao koliko je mogao.
A da je jeftino - nije. To nije ništa novo.

...uzece joj sutra rodjaka u apoteci, rekose tamo moze na komad...mama j epristala da saradjuje maksimalno, tako da se nadam da ce joj to olaksati koliko je
god moguce...imam TSV u kosiluku pa cu otici sutra da vidim, u krajnjem slucaju da joj ponesem kad bude prijem u Dom neka ima jer ne znam treba li da ih
kupim ii ne...

- - - - - - - - - -

Ne znam koliko ti je ovo pametno. Jednom si već odlagala da bi bila s decom, sada da odložiš da budeš sa mamom, a kada ćeš da se baviš sobom. I gde da budeš sa mamom kada će ona biti u domu?
Ja sam sličnu dilemu imala pred operaciju. Tata otpušten iz bolnice nepokretan. Mama ne može sama da se stara o njemu. Sestra ne može da uzme ni odmor ni bolovanje. A ja treba da idem na operaciju, posle koje mogu samo sedeti pored njegovog kreveta i eventualno ga nahraniti.
Srećom, prvenstveno zbog odgovornosti prema mojoj deci, nisam odložila. Pa je tumor, koji se ispostavilo da je maligni, odstranjen bez problema. Da sam odgađala, možda bi se uvećao, možda bi probio kapsulu, možda sada ovde ne bih kuckala. Nikada to neću saznati.

Upravo zato sam napisal da razmisljam o tome, ali nisam odlicila da cu to i uraditi. Dosta je odlaganja to je definitivno, dosta su me i doktori zeznuli pa da je tumor
na vreme odstranjen mozda ne bi bila u sadasnjem stanju sa metastazama na oba plucna krila.
A opet sve mi je ovo pretesko, i zbog mame koja je sama, i koja ko god da je sta pita, gde je isla ko je vodio, ona kaze da sam to ja uradila, a nisam pa me
to toliko boli da ti opisati ne mogu :(
 
Moj tata je, kada bi čuo da se otvaraju ulazna vrata, govorio "Evo ide moj spasilac!" Za njega niko nije postojao sem mene.

Ali sam ja prosto morala da prelomim, i da realno sagledam da je on na svom putu, a ja na svom. I da ja, ako ni zbog kog drugog, zbog moje porodice moram nastaviti kuda sam pošla. A i on, nažalost.
 
Moj tata je, kada bi čuo da se otvaraju ulazna vrata, govorio "Evo ide moj spasilac!" Za njega niko nije postojao sem mene.

Ali sam ja prosto morala da prelomim, i da realno sagledam da je on na svom putu, a ja na svom. I da ja, ako ni zbog kog drugog, zbog moje porodice moram nastaviti kuda sam pošla. A i on, nažalost.

Razumem moja majka celi svoj zivot zivi samo za mene i da meni bude dobro, voli ona moju decu, ali to je neka druga stvar bila u njenom slucaju, uvek i ispred svih
sam joj bila i ostalja ja...i sad ja nisam tamo, e to me onako dotuce bas, svaki dan sve jace i sve teze podnosim to saznanje da moze da sklopi oci a da ja ne budem
tu i da ode sa tugom sto me nije videla...znaci to eto ne mogu da podnesem nikako, ovako matora i svesna da moram i treba da se lecim...ja ne mogu da budem
dovoljno jaka i kazem sebi da nije ispravno sad prekidati lecenje koje fakticki nisam ni zapocela i koje je za moj zivot jako vazno. uuuhhhhh,....
 
Razumem moja majka celi svoj zivot zivi samo za mene i da meni bude dobro, voli ona moju decu, ali to je neka druga stvar bila u njenom slucaju, uvek i ispred svih
sam joj bila i ostalja ja...i sad ja nisam tamo, e to me onako dotuce bas, svaki dan sve jace i sve teze podnosim to saznanje da moze da sklopi oci a da ja ne budem
tu i da ode sa tugom sto me nije videla...znaci to eto ne mogu da podnesem nikako, ovako matora i svesna da moram i treba da se lecim...ja ne mogu da budem
dovoljno jaka i kazem sebi da nije ispravno sad prekidati lecenje koje fakticki nisam ni zapocela i koje je za moj zivot jako vazno. uuuhhhhh,....

Ali afro, ako ona bude u domu, i umre u domu, zar nije svejedno da li si ti u Beogradu, Bogatiću, Budvi ili u Njujorku?

I što si sada navalila sa umiranjem? Ona ako postaje dementna, ne znači da će da umre.
 
Ali afro, ako ona bude u domu, i umre u domu, zar nije svejedno da li si ti u Beogradu, Bogatiću, Budvi ili u Njujorku?

I što si sada navalila sa umiranjem? Ona ako postaje dementna, ne znači da će da umre.

Evo ne znam, kad god se cujemo ona sve gore zvuci sa malim promenama u toku dana, a cujemo se po nekoliko puta. Nekad ne zna ni da smo pricale, a nekad
se sali i prica najnormaline, i odna me spopalo to sta ako, a jos pritom sam danas pricala sa rodjakom koja je priprema za Dom, pa treab da se spremi i kesa sa
stvarima za ne daj boze...jer su to sve naravno stari ljudi...mozda zato.
 
Evo ne znam, kad god se cujemo ona sve gore zvuci sa malim promenama u toku dana, a cujemo se po nekoliko puta. Nekad ne zna ni da smo pricale, a nekad
se sali i prica najnormaline, i odna me spopalo to sta ako, a jos pritom sam danas pricala sa rodjakom koja je priprema za Dom, pa treab da se spremi i kesa sa
stvarima za ne daj boze...jer su to sve naravno stari ljudi...mozda zato.

Može ona da poživi dementna, ništa se ne sekiraj.

Moja sestra uopšte nije htela da priča o tatinoj smrti. Iako je kod njega bilo samo pitanje dana. Odbijala je bilo kakav razgovor na tu temu. I prekidala me čim bih ja počela šta ćemo i kako ćemo kada se to desi. Kao da je mislila da ako o tome ne priča, on neće ni umreti. :sad2: To je bio valjda neki njen odbrmbeni mehanizam, šta li. A recimo, celog života je imala vrlo loš odnos sa njim, i gledano sa strane, svako bi rekao kako ću ja to teško podneti, a nju neće ni dotaći. Jer ja sam bila mezimica, uvek je prebacivala i njemu i mami kako više vole mene, i ljubomorisala je stalno.
 
Može ona da poživi dementna, ništa se ne sekiraj.

Moja sestra uopšte nije htela da priča o tatinoj smrti. Iako je kod njega bilo samo pitanje dana. Odbijala je bilo kakav razgovor na tu temu. I prekidala me čim bih ja počela šta ćemo i kako ćemo kada se to desi. Kao da je mislila da ako o tome ne priča, on neće ni umreti. :sad2: To je bio valjda neki njen odbrmbeni mehanizam, šta li. A recimo, celog života je imala vrlo loš odnos sa njim, i gledano sa strane, svako bi rekao kako ću ja to teško podneti, a nju neće ni dotaći. Jer ja sam bila mezimica, uvek je prebacivala i njemu i mami kako više vole mene, i ljubomorisala je stalno.

To sva starija deca rade, bar je vecinom tako,i moja starija kaze da mi je mladja mezimica i uvek se ljuti ako je nesto branim, odma kaze "pa da nemoj samo
da mezimici nesto fali". To je prosto tako, celog zivota borba za roditejsku ljubav, mada j arecimo nikad nisam odvjala njih dve, ni u cemu. Kod vas je veca razlika
u godinama pa je ona to mozda zato tako prosto mislila da je manje voljena, jer se mladjoj i manjoj deci logicno pruza veca paznja u nekom periodu.
Svi se mi branimo od neceg na svoj nacin, kako ko, ja ne umam, sem da se isplacem, kad je mama u pitanju i da je molimda se ne predaje i da bude bolje
zbog mene, eno je kao pristala je i na pelene i na sve, videcemo do kad.
 
...u ponedeljak ce mama biti smestena u Dom....

...konacno i to da resimo...pa da bar mrvicu odahnemo i ona i ja...

Draga, molim te da se sabers. Prvo reci toj zeni koja, koliko sam razumela, priprema mamu za smestaj u dom, da ne zapitkuje tvoju mamu I da joj ne objasnjava sitnice I celu procedure. Ili da ne prica pred tvojom mamom sa tobom o tome. Koliko je tvoja mama bila stabilna, sada ce se od nervoze pogubiti. Ona je prihvatila da ide u dom I TO JE TO. Izbegavajte da vam to bude stalna tema pri svakom pozivu. Pre svega, TI MORAS BITI DOBRO!!! Jedino tako ces moci dalje da pratis mamino stanje I situaciju u domu. Dakle, ti si na prvom mestu. Ostalo ce se resavati postepeno. I u hodu. Ja nisam verovala da ce moja mama uopste ostati u domu, pa sam se ponasala pred njom kao da je dosla na oporavak, a moje tetke su je svakodnevno trovale pricom protiv mene I protiv ustanove u kojoj je. I dalje sam se drzala price sa mamom da je tu dosla jer joj se stanje pogorsalo I da nikako ne sme da napusti lecenje. U sustini je to I bila istina. Obecavaj joj da cete cim joj bude bolje zajedno otici na selo da obidjete kucu. Reci joj da si dogovorila sa nekim ko ce odrzavati kucu. Moras se sluziti I belim lazima. Kad ce ko umreti, ne mozemo znati. A kad se to desi, uvek se okupi rodbina i prijatelji I zavrsi to kako treba. Kakve veze ima gde bi ti u tom trenutku bila? Naravno da si uznemirena I da mislis na svasta I da se bojis nepoznatog I da si vec opterecena I previse... poooolako, jedno po jedno. I postavi prioritete. Racionolno, koliko moze biti. A mi smo ovde svakog dana da te podrzimo I pomognemo koliko mozemo nasim iskustvom.:heart:

- - - - - - - - - -

...u ponedeljak ce mama biti smestena u Dom....

...konacno i to da resimo...pa da bar mrvicu odahnemo i ona i ja...

Eto. Samo probaj da se dogovoris s nekim da nadgleda situaciju u domu, ukoliko ti budes u bolnici par dana. Tvoja mama ce biti zbunjena I bice joj potrebna podrska. A mora da bude neko prisutan ko ce da se bori sa osobljem doma. Ja sam mojoj mami za pelene rekla da je doctor rekao da mora da ih nosi, da bi joj grejale besiku I sprecavale upalu. Da sam joj rekla da to nosi zato sto se upiski do kupatila, oplela bi me samo tako. Tvrdila bi da je uvek bila pedantna I da se to njoj ne desava. Mozda jeeeednom se desilo... bio bi argument. To su stare zene, koje se tesko mire sa takvim novim okolnostima. Jos kada je prisutna demencija ili skleroza...
 
Poslednja izmena:
Draga, molim te da se sabers. Prvo reci toj zeni koja, koliko sam razumela, priprema mamu za smestaj u dom, da ne zapitkuje tvoju mamu I da joj ne objasnjava sitnice I celu procedure. Ili da ne prica pred tvojom mamom sa tobom o tome. Koliko je tvoja mama bila stabilna, sada ce se od nervoze pogubiti. Ona je prihvatila da ide u dom I TO JE TO. Izbegavajte da vam to bude stalna tema pri svakom pozivu. Pre svega, TI MORAS BITI DOBRO!!! Jedino tako ces moci dalje da pratis mamino stanje I situaciju u domu. Dakle, ti si na prvom mestu. Ostalo ce se resavati postepeno. I u hodu. Ja nisam verovala da ce moja mama uopste ostati u domu, pa sam se ponasala pred njom kao da je dosla na oporavak, a moje tetke su je svakodnevno trovale pricom protiv mene I protiv ustanove u kojoj je. I dalje sam se drzala price sa mamom da je tu dosla jer joj se stanje pogorsalo I da nikako ne sme da napusti lecenje. U sustini je to I bila istina. Obecavaj joj da cete cim joj bude bolje zajedno otici na selo da obidjete kucu. Reci joj da si dogovorila sa nekim ko ce odrzavati kucu. Moras se sluziti I belim lazima. Kad ce ko umreti, ne mozemo znati. A kad se to desi, uvek se okupi rodbina i prijatelji I zavrsi to kako treba. Kakve veze ima gde bi ti u tom trenutku bila? Naravno da si uznemirena I da mislis na svasta I da se bojis nepoznatog I da si vec opterecena I previse... poooolako, jedno po jedno. I postavi prioritete. Racionolno, koliko moze biti. A mi smo ovde svakog dana da te podrzimo I pomognemo koliko mozemo nasim iskustvom.:heart:

Hvala puno :heart: na podrsci, sigurno cu morati svasta nesto da pitam dok ne naucim bar osnovne stvari.
Ona svaki put kaze da jedva ceka, a opet znam i ja da ce joj faliti kuca i sve tamo, mada ja odavno govorim da tu ruinu treba srusiti, ona se navikla kao
sto se svako navikne na ono gde je.
Rodjaka i ja komuniciramo telefonom kad ona nije kod mame, osim u izuzetnim situacijama kad me ona zove da pita znam li gde je ovo ili ono.
Samo se nadam da ce ljudi u Domu imati razumevanja za nasu veoma komplikovanu situaciju, da ce znati da joj pridju i olaksaju to privikavanje posebno sto
ja necu bas uvek moci mozda ni da pricam, prosto ne znam kako cu se osecati kad krene terapija. Mama se koliko god negirala sikira jako za mene i sve to
oko moje bolesti je nju dovelo u stanje u kakvom je, ali ja prosto nisam mogla da je lazem da sam dobro. U tom slucaju bi ona naravno ocekivala da ja dodjem
u selo i da budemo tamo, a to je neizvodljivo. Ovako je ipak postenije i bolje za nju, da do kraja zivimo bez lazi bar tih velikih, a belim cemo se vec sluziti po
potrebi.
 
Hvala puno :heart: na podrsci, sigurno cu morati svasta nesto da pitam dok ne naucim bar osnovne stvari.
Ona svaki put kaze da jedva ceka, a opet znam i ja da ce joj faliti kuca i sve tamo, mada ja odavno govorim da tu ruinu treba srusiti, ona se navikla kao
sto se svako navikne na ono gde je.
Rodjaka i ja komuniciramo telefonom kad ona nije kod mame, osim u izuzetnim situacijama kad me ona zove da pita znam li gde je ovo ili ono.
Samo se nadam da ce ljudi u Domu imati razumevanja za nasu veoma komplikovanu situaciju, da ce znati da joj pridju i olaksaju to privikavanje posebno sto
ja necu bas uvek moci mozda ni da pricam, prosto ne znam kako cu se osecati kad krene terapija. Mama se koliko god negirala sikira jako za mene i sve to
oko moje bolesti je nju dovelo u stanje u kakvom je, ali ja prosto nisam mogla da je lazem da sam dobro. U tom slucaju bi ona naravno ocekivala da ja dodjem
u selo i da budemo tamo, a to je neizvodljivo. Ovako je ipak postenije i bolje za nju, da do kraja zivimo bez lazi bar tih velikih, a belim cemo se vec sluziti po
potrebi.

Moraces da se sluzis lazima. Bar je to moje iskustvo. Bolje joj reci da se cuvas virusa I da zato ne mozes da dodjes. Ako joj pricas o realnom tvom stanju I terapiji samo ces je unervoziti I pogubice se u tim novim uslovima. Previse je to za njene godine I stanje. NAravno, tu smo za sva tvoja pitanja. A osoblje doma se trudi u pocetku. Zato treba neko da im objasni okolnosti I da u nastavku proverava sta se desava. Da ne misle da je baka prepustena na milost I nemilost. Zaborave se...
 
Moraces da se sluzis lazima. Bar je to moje iskustvo. Bolje joj reci da se cuvas virusa I da zato ne mozes da dodjes. Ako joj pricas o realnom tvom stanju I terapiji samo ces je unervoziti I pogubice se u tim novim uslovima. Previse je to za njene godine I stanje. NAravno, tu smo za sva tvoja pitanja. A osoblje doma se trudi u pocetku. Zato treba neko da im objasni okolnosti I da u nastavku proverava sta se desava. Da ne misle da je baka prepustena na milost I nemilost. Zaborave se...

Idem ja u ponedeljak tamo da obavimo ono sto se formalno mora, da potpisem ugovor, i da vidim da li jos nesto treba da se pribavi, a da mi nismo vec pripremili.
Pokusacu da razgovaram sa nekim do strucnih lica, mozda socijalnim radikom ili kim vec, da predocim situaciju. Zvacu ih naravno da vidim kako to sve ide, a i ona
ce imati telefon da mozemo da se cujemo. Videcu sa njima da li da joj dam odmah telefom ili kasnije da joj oni daju, mada ja znajuci nju mislim da je bolje da se
nas dve mozemo cuti u toku dana, njoj ce to puno znaciti. Naravno da joj necu pricati da se osecam lose, ako budem lose, ali ona je mroala da zna da ja moram u
bolnicu i da to ne mogu da odlazem. Veoma je uporna i otresita kad nije ovakva kakva je zadnjih par dana, ne odustaje pa je bilo bolj eda zna gde moram da idem
i zasto nego da sam je lagala, da sam ne znam gde jer ona nije bila dobro i ljutila bi se isgurno sto ja ne dolazim. Nisam zelela da se nesto desi i da ta ljutnja
ostanje tako neresena, to bi me jako bolelo.
 
....evo mene vec sa novim pitanjem...

...zvala sam da pitam vezano za pelene, i receno mi je da ili se kupuju ili uz nalog njenog lekara moze da dobije pelene na recept,
zar oni nemaju lekare u domo koji su za nesto nadlezni, ako su nadlezni da menjaju terapije recimo, kako onda za to nisu....malo
mi je to nesto kofuzno...
...obicne pelene koje lice na one decije ne vrede, ona se nocu okrece i to se pocepa, odlepi, sta vec bude sa njima....nasli smo neke
koje su kao gacice, ali je pakovanje od 10 kom 700,00 ...sto je na mesecnom nivou prilicna suma...
...kako ste se vi dovijale sa tim i ima li nacina da se nabave po povoljnijoj ceni?
 
meni je mamina opšta lekarka rekla da pravo na pelene imaju samo ležeći pacijenti, a da demencija ili druge bolesti s tim nemaju nikakve veze. za mamu pelene nabavlja dom, i to plaćamo svakog meseca kao dodatni trošak oko 3.000 din. Oni imaju neki popust na količinu, pa budu jeftinije nego da ih sami nabavljamo. možda se u međuvremenu nešto promenilo, pa dobijaju i polupokretni, bilo bi lepo...
 
meni je mamina opšta lekarka rekla da pravo na pelene imaju samo ležeći pacijenti, a da demencija ili druge bolesti s tim nemaju nikakve veze. za mamu pelene nabavlja dom, i to plaćamo svakog meseca kao dodatni trošak oko 3.000 din. Oni imaju neki popust na količinu, pa budu jeftinije nego da ih sami nabavljamo. možda se u međuvremenu nešto promenilo, pa dobijaju i polupokretni, bilo bi lepo...

...aha, onda ja da se ne mucim sa njenom doktorkom koja inace nema bas nekog razumevanja, mama jeste polupokretna, i to jedva, uz velike bolove i muku..ali se ne
razuna u nepokretne sto joj ne zelim, bolje i po malo da se krece nego nikako....
...uzecu ja ovde dva pakovanja po 10 komada, tih kao gacice, jer one "obicne" se njoj nekako sve odlepe i kao da ih nema...ako ne ide drugacije onda cu videti da im
saljem to...cene su rastegljiva kategorija, od apoteke do apoteke....cudo jedno....
 
U Subotici dobijaju pelene u domu. I to oni tamo odluče kome treba a kome ne. Mislim da daju i onima kojima nije nephodno. Lakše im je zameniti pelenu nego posteljinu ili garderobu. Opterećuješ se previše, Neka ode bez njih a oni će dalje uraditi šta treba. Javiće ti ako i šta da doneseš. U državnim domovima se to lako odradi. Oni te pozovu i pitaju da li ćeš ti da doneseš ili da oni kupe po toj i toj ceni (do sad se odnosilo na sve lekove oji nisu standardni). Posle platiš na kraju meseca.
 
U Subotici dobijaju pelene u domu. I to oni tamo odluče kome treba a kome ne. Mislim da daju i onima kojima nije nephodno. Lakše im je zameniti pelenu nego posteljinu ili garderobu. Opterećuješ se previše, Neka ode bez njih a oni će dalje uraditi šta treba. Javiće ti ako i šta da doneseš. U državnim domovima se to lako odradi. Oni te pozovu i pitaju da li ćeš ti da doneseš ili da oni kupe po toj i toj ceni (do sad se odnosilo na sve lekove oji nisu standardni). Posle platiš na kraju meseca.

Opterecujem se Margo jer cu ja 28-og uci na Onkolosku kliniku da primam hemo terapiju, 7 dana cu biti tamo, posle toga kod kuce 14 dana, a pitanje je kako cu se
osecati, od mene do maminog doma 80km, nije bas zgodno da nosim, niti idem u takvom stanju...pritom kad istekne tih 14 dana opet idem na terapiju i tako 3x.
Prosto ne mogu da skoknem kad oni hoce. Mislila sam da ponesem bar jedno pakovanke da joj se najde pa posle neka se snalaze, videcu kad odem, a tacno je da
sam opterecna jer nisam se nikad do sad susretala sa tim, nemam pojma ni o cemu, sto se toga tice.
 

Back
Top