Demencija

Ma i to što kažeš.
Ja više i ne pratim šta je zdravo, a šta ne.
Kod mene pa nema dementnih ni sa mamine ni tatine strane.
Nema ni sa muzevljeve do sad, ali opet i on je dijabeticar koji se nikad nije pridrzavao ničega i tek kad je jedva preživeo moždani, saznamo da mu je trnula ruka i da se žalio da ne vidi na jedno oko.
 
E, ja nekako uvek nađem da je zdravo baš to što ja volim, imam taj talenat :) A o porodičnoj istoriji bolesti neću da pričam, u poslednjim generacijama jedva prebacujemo 60, ne zna se koja gora bolest koga snašla. Ali teramo modu, nije da ne teramo, babe i dede - rak u 3/4, mama i tata - alchajmer i parkinson, brat - srčani udar...

Zanimljivo je to što smo nekad bili dugovečni, do dvanaeste godine sam imala sve četiri prababe i dva pradeda, a čukunbaba me nije dočekala za par meseci...

Jedna od prababa je bila dementna, isto ovako kao moja mama, strašno je što su se isto zvale a i sinovi su im se isto zvali. Obe su sahranile sinove i posle toga postale dementne. Ta prababa je umrla sa 92, potpuno je funksionisala, nikakve gluposti nije pravila, samo je bila izgubljena u vremenu i prostoru isto ovako kao moja mama. Nadam se da će bar i to da se ponovi, kad su se već sve druge stvari vrlo slično desile.
 
Ne sećam se da li sam pisala o tome, ali par godina pre demencije moja majka je imala jednu povredu glave, ubrzo nakon toga pojavila se katarakta na jednom oku, operacija je bila laserska na VMA. Sve je to super prošlo, a lekari su mi rekli da je moguće da to ima veze sa onom ozledom. Da li je to doprinelo i demenciji, to već nisam stigla nikog da pitam. Stvari su se previše brzo odvijale. Ove godine će napuniti 72. Posle onog napada ućutala je skroz, samo ponekad pogleda nekog pravo u oči.
 
Poslednja izmena:
@Beket

Baš sam se pitala kako ti je mama, dugo ništa nisi pominjala. Jel reaguje na tebe kad odeš? Moja mama je večeras plakala jer je ukapirala da će da me zaboravi kad bolest zavlada, al sam je utešila da neće, da će da zaboravi samo ljude iz skore prošlosti, ne nas stare, dobro poznate. Lažem ja bezočno kad treba.
 
Retko idem. Nema potrebe, mene ne vidi, a u osoblje doma imam poverenja, povremeno mi šalju slike. Sad je tako već duže vreme.

Inače, često je sanjam kako je volšebno ozdravila, kako ide na posao, iako je prethodno bila dementna, pa stalno u tim snovima planiram da vam javim da je moguće da neko ozdravi, ne zna se ni kako ni zašto... Eto, tako moja psiha prerađuje surovu stvarnost.
 
Poslednja izmena:
Juhu, devojkeeee :zpozdrav:

Mi bile danas kod Pavlovića i sviđa nam se. Ni on se nije suviše zabrinuo oko nje, bio je lepo raspoložen i motivisao je, ceo dan priča kako je prepametan jer se ne pravi pametan ;)
Ostavio joj je flastere, ubacio neke vitamine, sve ono što se već pisalo: Milgama, Folnak, Methyl B12 i Vigantol. Ne treba da ide na magnetnu, za tri meseca samo treba da donesemo nalaz vitamina D i homocisteina.

@ Bezuslovna

Svinjska mast je najveći drugi izvor vitamina D, a prvi je ulje od jetre bakalara, bljak, bljak, bljak... Kako to da namažem na krišku hleba, pa pospem preko alevu papriku, pa naseckam crni luk što je već promrzo pa sladi, mmmmm... Sad trenutno nabijamo holesterol, a čim grane sunce odosmo napolje na fotosintezu, da iz tog holesterola pravimo vitamin D ;)

Nemoj kad grane sunce da kazes kako moras na dijetu:ztorba:z:mrgreen:Znam da dr Pavlovic insistira na vitaminima. Mislim da je Beket to prva pominjala. Mojoj mami je uveden Neurozan od pre dva - tri meseca. Sada se ne cujem cesto sa njom, kao sto je ranije bilo posredstvom komsinice. Jednom ili dva puta dnevno, nekada na dva dana. I radim na tome da osposobe bezicni telefon na tom odeljenju. Nedostaju mi ti razgovori.Mada me komsinica danas ubedjuje da je mama zivnula i osvezila se, a cujem i preko telefona da se bolje snalazi u komunikaciji. Ili je to samo lucidna faza koja se smenjuje svih ovih godina sa pogorsanjima. Bake u sobi su nepokretne i samo jedna komunicira. To cini mamu mirnom da sedi na svom krevetu, a ne uznemirava je. Osim tv koji je nekada glasniji. I onda je mama ljuta. Nemam pouzdanu informaciju da li jede redovno i da li pije lekove. Komsinici je tesko da ide uz stepenice, pa nema onog redovnog doglavljivanja u hrani. I taj telefon ...posto je to gerijatrija, ima puno nepokretnih i slogiranih i invalida i akutinih stanja...cudi me da niko od srodnika nije insistirao na tome. Valjda i srodnici (kako nas zovu u domu) zaboravljaju:think:. Trebalo bi ovih dana da je pregleda neuropsihijatar, pa cu videti sta ce reci. Mnogo se sekiram i jedva cekam da odem da vidim kako je to organizovano. A ne mogu opet da trazim slobodne dane, kada sam bila za praznike.z:cry:
 
Poslednja izmena:
Retko idem. Nema potrebe, mene ne vidi, a u osoblje doma imam poverenja, povremeno mi šalju slike. Sad je tako već duže vreme.

Inače, često je sanjam kako je volšebno ozdravila, kako ide na posao, iako je prethodno bila dementna, pa stalno u tim snovima planiram da vam javim da je moguće da neko ozdravi, ne zna se ni kako ni zašto... Eto, tako moja psiha prerađuje surovu stvarnost.

U petak nocu nisam mogla da zaspim do 3 ujutru. A kada sam se probudila, onako smrvljena i osamucena umesto da zovem muza po imenu, da dodje iz druge sobe, viknula sam *Maaamaa!*:tajna::mazi:
 
Ne sećam se da li sam pisala o tome, ali par godina pre demencije moja majka je imala jednu povredu glave, ubrzo nakon toga pojavila se katarakta na jednom oku, operacija je bila laserska na VMA. Sve je to super prošlo, a lekari su mi rekli da je moguće da to ima veze sa onom ozledom. Da li je to doprinelo i demenciji, to već nisam stigla nikog da pitam. Stvari su se previše brzo odvijale. Ove godine će napuniti 72. Posle onog napada ućutala je skroz, samo ponekad pogleda nekog pravo u oči.

I moja mama je pala dva-tri puta. Jednom joj je isla krv na nos, bila je velika vrucina. Ima kataraktu na jednom oku. Ne znam sta je uzrok a sta posledica. I da li iko zna? Da li tvoja mama pije lekove? Mozda sam te to vec pitala, ali se ne secam. Dobro je sto si nasla tako pouzdane zaposlene u domu. Da li si razgovarala sa dr Pavlovicem ili nekim drugim o njenom stanju? Tvoja mama nema puno godina.
 
@bezuslovna, prešli smo na pasiranu hranu.
Bio je danas lekar opšte prakse i kaže da je malo prehladjen ali da generalno dobro izgleda, možda mu i to pravi problem jer je baš kmeza, pekmeza, plače kad mu je zacepljen nos, plače kad se zakaslje...
Mene kod moje mame izluđuje durenje i uvredljivost, samo se uzdam u genetiku da će je mimoici ovakva boljka.
Ovde sam,pa tolerantna jer sam to prihvatila bukvalno kao posao, ali mm je na rubu živaca.
Nego što je sad njegova odsjecnost i naredbodavni stav daleko efikasnija od moje tolerantnosti. :-)
Danas sam mm rekla da ucuti, a svekar će kroz suze nemoj, nemoj nije on ništa kriv :-D
Potpuni preokret :-D

Mozda ga je bolelo grlo? Mozda mu treba nesto za smirenje (bromazepam nacionale), anksiolitik ili antidepresiv? Mnogo je placljiv i agresivan. Moja mama je bila takva u pocetku. Cas je optuzivala mene i priklanjala se mom muzu, a onda bi napadala njega, pa onda tu umesa svoje sestre, pokojnike...i svaki put bi to kombinovala sa suzama. Preseljenje u dom je to malo stisalo. Sada retko place. Ali ima strahove i zna da bude gruba i odbije sve od sebe. I cuti. Ili je pospana jako. Ili je potpuno simpaticna i peva i smeje se i vickasta je. Tako se smenjuju raspolozenja. Ali ne tako brzo, vec u toku pre podneva jedno a posle drugo. Ili ceo dan jedno a onda sutra potpuno drugo. Na to dosta utice ponasanje osoblje oko nje ili dodje iz njene glave...pa kako se snadju i odgovore...
 
@beket <3
Ja sanjam tatu i uvijek u situaciji da ga zovem, a odazove se neko drugi ili prodje pored mene ili samo ćuti :-(
A sad imam i novu moru, da sam u nekoj ustanovi i da nikom ne mogu objasniti da sam normalna.
@bezuslovna moj svekar sad tako mijenja naklonost i bijes smenjuje sa tugom. Mm je juče sreo njegovog doktora (sa neurologije, ali je neuropsihijatar) i kako su nam rekli da nam on više nje njegov lekar, da je on sad samo za psihijatriju, ovaj mu rekao da dođe i on nam je uradio ono što niko nije htio, napisao da svekar treba kućno lijecenje i da to po potrebi podrazumijeva i psijihijatrijsku terapiju i infuziju.
I ostavio je dosadašnju terapiju, samo je pretumbao raspored, da mu noću krknemo cijeli leponex, a po potrebi da dodamo još dva puta po pola.
A bensedin koji ide deset mg po potrebi da povećamo do dvadeset.
I da mu još uvijek dajemo madopar čisto da uspori propadanje motornih funkcija.
Sve ostalo je samo pogoršanje bolesti, što demencije što paralize.
I rekao je da je zadnja opcija dom, ali sveki sad ne priča sa nama zbog tog.
A ja sam najavila ostavku čim dođe u fazu da niko od nas ne može doprijeti do njega i ozbiljna sam pri tom.
Pa ćemo vidjeti ovaj već neko vrijeme ne pokazuje i nema nikakve emocije prema nama.
Sveki, koja je u situaciji da sjedi i naređuje ne brine previše što nas sve živo boli od pomjeranja svekra i što smo debelo na rubu živaca.
Potpuno je precula da je ovaj doktor rekao da se mijenjamo jer je previše da to padne na jednu ili dve osobe i da si ostavimo prostor i za sopstveni život.
Bas je briga, sad zahtjeva i da ga noću non stop obilazimo, a stalno traži izgovore da ga ne prebacimo u jednu sobu i da Spava pored nje.
 
Zasto su joj menjali cimerku, ako su se dobro slagale? To mi lici na slucaj moje mame:([/QUOTE]

Neka reorganizacija po sobama.Zbog novih korisnika, one su u sobi imale prazan krevet. A to se nikom ne isplati. :(
Ali vidjaju se svakoga dana u dnevnom boravku.
Videcemo....

- - - - - - - - - -

Ja baš i ne volim mast, to se u našoj kući nije mnogo jelo, holesterol se ne nabija samo time... Ali moja baba po ocu je doživela 90 i kusur, sve je spremala na masti, nije bila dementna. Ništa više ne verujem šta je zdravo i šta nije, previše je toga sa svih strana. A i to je individualno, zavisi od mnogo čega drugog.

Tetka je od pocetka devedesetih bila na tzv.zdravoj hrani,junetina, piletina,riba, mas.ulje, zitarice........ Dzaba sve.
 
Mozda ga je bolelo grlo? Mozda mu treba nesto za smirenje (bromazepam nacionale), anksiolitik ili antidepresiv? Mnogo je placljiv i agresivan. Moja mama je bila takva u pocetku. Cas je optuzivala mene i priklanjala se mom muzu, a onda bi napadala njega, pa onda tu umesa svoje sestre, pokojnike...i svaki put bi to kombinovala sa suzama. Preseljenje u dom je to malo stisalo. Sada retko place. Ali ima strahove i zna da bude gruba i odbije sve od sebe. I cuti. Ili je pospana jako. Ili je potpuno simpaticna i peva i smeje se i vickasta je. Tako se smenjuju raspolozenja. Ali ne tako brzo, vec u toku pre podneva jedno a posle drugo. Ili ceo dan jedno a onda sutra potpuno drugo. Na to dosta utice ponasanje osoblje oko nje ili dodje iz njene glave...pa kako se snadju i odgovore...

Pa izgleda da im je ovo zajednicko, kao da si opisala Tetku


Uzgred, kupila sam juce "Arzamas", procitala pedesetak stranica, pronasla slicnosti, naravno...
 
I ja moram skupiti pare da kupim tu knjigu, ako nije mnogo tužna, tužna za plakanje.
Danas sam se rasplakala jer mi je V tražio da ga izvedem napolje i odjednom mi je postalo izvjesno da se to više nikad neće desiti.
A nedostaju mi "naši bjegovi" i sitne prevare. (dobijem dozvolu da ga izvedem pred zgradu, pa ga odvedem na frizuru i sl)
I koliko su uopšte bile zalosne te zabrane izlaska, za koje mi je zao sto ih nisam jos vise krsila.
Na kraju krajeva, samo sam ja bila ta koja je zviznula glavom dok smo se provlacili kroz prolaz za koji je on tvrdio da je ulaz na pijacu. On sam nikad nije pao i uspijevala sam da nađem mjeru,dokle možemo ići, a da on može sam da se vrati.
Nedostaje mi i svo silno smijanje i zajedničko, kao spremanje terase.
I traženje stvari za koje je samo on znao gdje su i obrnut proces. Juče je malo falilo da skuvam supu u šerpi koja služi za otkuvavanje veša, našla sam je uredno složenu među običnim serpama.
I sve je to tako žalosno malo, njemu značilo mnogo a i to su mu uskracivali jer je grijesio i jer su se bojali da će se desiti ko zna sta.
I čokoladu s kojom je spavao sam vratila u ladicu sa dokumentima.nigdje je nismo mogli naći kad ju je tražio, mislili smo da ju je pojeo.
Tužno je i što sam ga zavoljela tek kad se razbolio a sve je tako prekratko :-(
 
I ja moram skupiti pare da kupim tu knjigu, ako nije mnogo tužna, tužna za plakanje.
Danas sam se rasplakala jer mi je V tražio da ga izvedem napolje i odjednom mi je postalo izvjesno da se to više nikad neće desiti.
A nedostaju mi "naši bjegovi" i sitne prevare. (dobijem dozvolu da ga izvedem pred zgradu, pa ga odvedem na frizuru i sl)
I koliko su uopšte bile zalosne te zabrane izlaska, za koje mi je zao sto ih nisam jos vise krsila.
Na kraju krajeva, samo sam ja bila ta koja je zviznula glavom dok smo se provlacili kroz prolaz za koji je on tvrdio da je ulaz na pijacu. On sam nikad nije pao i uspijevala sam da nađem mjeru,dokle možemo ići, a da on može sam da se vrati.
Nedostaje mi i svo silno smijanje i zajedničko, kao spremanje terase.
I traženje stvari za koje je samo on znao gdje su i obrnut proces. Juče je malo falilo da skuvam supu u šerpi koja služi za otkuvavanje veša, našla sam je uredno složenu među običnim serpama.
I sve je to tako žalosno malo, njemu značilo mnogo a i to su mu uskracivali jer je grijesio i jer su se bojali da će se desiti ko zna sta.
I čokoladu s kojom je spavao sam vratila u ladicu sa dokumentima.nigdje je nismo mogli naći kad ju je tražio, mislili smo da ju je pojeo.
Tužno je i što sam ga zavoljela tek kad se razbolio a sve je tako prekratko :-(

Testijom ne mozes zahvatiti cijelo more, ali i ono sto zahvatis i to je more.- Dervis I smrt
 
Znaci,moj zivot polako,ali sigurno iz drame prelazi u akcioni filim :D
Naime,svekar jako kaslje i pun je nekog sekreta,koji ne znam gdje se stvara i izlazi u tolikim kolicinama.
Odbija hranu,zagrcne se od gutljaja vode i onda opet kaslje i kaslje.
Jutros sapce,krklja i potpuno jadno izgleda.
Zovemo njegovog ljekara,on kaze da zovemo Urgentni centar i ako oni ocijene da je on za neurologiju on ce ga primiti i poslati na produzenu njegu,
Ovi iz Urgentnog ga pregledaju,kazu bolje da umre u svojoj kuci.
Odvozimo ga u UC ,dodje njegov ljekar kazu nam ide na neurologiju.
I cekamo satima .
Dolazimo na neurologiju ,ne zele da ga prime saturacija ne znam kolika,puls 45 ,kazu on je respiratorno ugrozen,ne mozemo da ga primimo vracamo ga u urgentni,pa neka oni odluce da li ide na interno ili grudno.
Tamo ga ponovo pregledaju ekg normalan,pritisak normalan,saturacija normalna,rtg pluca normalan,puls normalan.Kazu takvi su rezultati bili i kad je dosao ,nije bio zivotno ugrozen.
Inrerno i grudno ne zele da ga prime.
Dolazi nacelnik bolnice ,pregleda sve rezultate i kaze,pluca su mu zdrava ,primice ga na nurologiju ,pa ga prebacujemo na produzenu njegu,tamo su najbolji uslovi za takve pacijente.
Ponovo neurologija,doktorka kako da smo joj pobili pola porodice ,primice ga samo zato sto je njen nacelnik rekao da ga primi.
Ona tu ne vidi nikakav problem,on je sasvim ok i ne vidi zasto nije za kucno lijecenje,.
Jako drsko nas pita o kakvom mi pogorsanju pricamo.
MM i ja ne mozemo doci do rijeci da smo mi samo pitali sta da radimo i da jako dobro znamo da su i pakrinson i demencija progresivne i da mu nece biti bolje.
ali da nas brine to krkljanje i taj sekret i to sto mu ne mozmo dati ni vodu ni hranu ni ljekove i da su nam osamdeset puta rekil te zivotno je ugrozen,te apsolutno nije zivotno ugrozen.
a za ljekove koje pije me ispitala kako da sam na ispitu i dernja se na mene zato sto sam diktirala onako kako sam ih ja zapamtila tj ujutu i uvece,a ne puta dva i jednom.
i na kraju nam kaze,zavrsila sam sa vama,vas doktor je tu u ponedeljak,pa vidite sta cete dalje .
ja od umora nisam uspjela ni da joj odbrusim ( mi smo krenuli sa sanitenom u pola deset ujturu to se desava u cetiri poslijepodne ) .
a za to vrijeme ,V za kojeg smo sto puta provjeravali da li uopste dise i reaguje ,odjednom nikad srecniji.smije se prica,hoce da se rukuje sa svima .
pita ko mu je u komsiluku ,jel mama rekla da mora da jede i pije ljekove ...mislim se sad si pred ovom koja misli da smo te doveli da te se rijesimo nasao biti srecan :)


i jos smo se dva puta vracali ,jednom po ljekove i pelene,drugi put po flasicu za vodu .
i tu me opet nafutkaju zato sto sam rekla da on ne zna zasto sluzi flasica ( psuje sve po spisku ako mu vodu doneses iz bilo cega sto nije casa ) .
znaci meni apsolutno nista vise nije jasno,
 
otisao je vlada svojoj kuci :(
umro je danas u jedan.
ne bismo ga mi dirali da se nije probudio tako slab i da ga nije gusio taj slajm.
bas je djelovao kao neko ko umire,a mi nismo znali sta da radimo ,da ga mi ne übijemo nekom omaskom. :(
 

Back
Top