E taj dio sa smijehom mi bas, bas znači jer se i muž i ja generalno mnogo smijemo, a sa njegovim tatom zaista ima mnogo smijesnih situacija, na koje recimo moja zaova prevrće očima ili plače, pa ja vise i zbog njih krijem smijeh.
A poslijepodne je V bio baš urnebesno smijesan i zabavan.
No kako je to sve krhko i situacije koje mene izbezumljuju i uzasno nerviraju :
A mene je teško iznervirati (samo moj muž i mama su experti za to

).
V neće pelenu. Muž kaže doktor je rekao da moraš, ovaj kaže dobro. Svekrvai njegovateljica u glas nastavljaju da objasnjavaju kako on mora nositi pelene i ovaj počinje da sizi. Ja pridjem, meni mozak probise kako li je njemu. Kažem im da ćute, svekru kažem, za tri nedelje idemo na kontrolu pa ćemo pitati doktora da ne nosite više pelene.
On kaže e to,to.
I onda čujem ali doktor će reći da moraš.
I ovaj logično poludi, ustaje, kaže bjezite od mene, ove zapele nisi ni pidzamu obukao, ova namešta pidzamu ovaj hoće da je udari i ja odlijepim i kažem im :shhhhh i ovoj pokažem da se skloni od njega.
Vidim da može sam doći do fotelje, kažem mu počele vijesti i pustim ga.
I onda čujem joj joj joj joj, mogao je pasti.
I kokodakanje, kokodakanje, kokodakanje.
I na svu sreću, smirilo ga je to što sam cucnula pored njega, a kuce mu se popelo u krilo.
I što su obe zavezale, jer ih je više uplašio moj prikriveni bijes od svekra koji se još nije zalaufao.
Poslije sam im zaprijetila, koliko će one pamtiti videćemo.