Ja sam se iskreno nadala da ce on malo doci sebi sa ce shvatiti da je operisan ,mislila sam da je anestezija napravila konfuziju u njegovj glavi i da ce to proci,medjutim nista ,istu noc je ustao i setao po bolnici lekari su se cudili da odmah nakon operacije covek seta,naravno sutrdan se sagnuo da dohvati nesto i izleti mu kuk pa iznova namestaj pa opet vezan da se ne ponovi ,svakim danom i pre i posle posla do kasno u noc sam bdila nad njim odvezivala mu ruke da masiram oslobodim jer nisam mogla da gledam i podnesem da je vezan,to je bilo traumaticno iskustvo on moli da ga odvezem ,noge i ruke su mu bile vezane ,ruke jer je cupao infuzije pokusavao da ustane ,verujte da sam slikala telefonom ranu pokazivala ne bi li shvatio sta se desava na zalost nista ,dolazila sam i odlazila placuci.Napokon kada su ga pustili kuci ,donesu ga u stolici a ne na nosilima i povrede ponovo kuk,taj dan sam dosla kuci sa posla tu su dosli svi na kratko da ga obidju sestra i sestricine ,kada sam videla da miruje nije mi bilo jasno tada je vec mogao da ustaje do wc a uz pomoc medjutim nije mogao,pogledala sam noge i naravno bolna je bila kraca i uvrnuta odmah smo ga vratili u bolnicu , gde smo opet dve ned prosli pakao isti vezivanje itd.Kada je napokon dosao kuci svake noci smo na smenu mama i ja tada povremeno sestra koja se inace retko pojavljuje u svoj prici jer boze moj ima svoj zivot,Nocima sedela skakala da ne ustane stavljala pelene, gde je on prirodno hteo u wc i nije shvatao da treba da mokri u pelenu,sve je bilo zbunjujuce i haoticno jedina ja sam ga prala i menjala pelene ni mama ni sestra nisu mogle ,mama inace pre toga operisala srcani zalistak i jedva ostala ziva ,a sa kicmom povredjenom i dva napukla prsljena,na meni je sve ,ne prospavane noci zrtve price ,negovanje je islo tokom da niko nije mogao da veruje da se tako lepo oporavio i psihicki,radila sam na tome dan noc,ali dalje je isti problem ostao dijareje koje su usledile da je naredna tri meseca hodao kroz kucu i da je kroz pelenu znala da curi prakticno vodenasta stolica ,po ceo dan sam prala i ribala,znao je nocu da se budi i cupa pelenu ustajao je nocu i presvlacio se po sto puta,kretao napolje ,tada je bila zena kod nas koja se bavila njim dok sam ja radila,medjutim bila je samo ne puna dva mes,.i otisla a dalja situacija je bila tek srecna jer je mami hitno bila zakazana operacija butne kosti jer se predjasnje uradjena proteza spustila i nije mogla na nogu,znaci mes dana nakon tatine operacije je mama operisana , tatu sam morala dati u obliznji privatni dom 15 km .od mog grada,dok je mama u bolnici,svakodnevno sam isla da obidjem mamu a njega svaki drugi dan jer me je zvao svaki dan i molio da dodjem po njega placuci sam radila,bila uznemirena vikendom sam ga dovodila kuci a pon. pre posla odvodila i tako 20 tak dana ,tada mi je neurolog saopstio da je rec o Pikovoj demenciji , naravno zbog mozdanog krvarenja koji se desio ne jednom, vec ko zna koliko puta.Pikova jer je karakterna crta koja je bila ranije jos vise izrazena u bolesti, znaci prgavost ,tvrdoglavost i sve dalje duplo vise .U tom privtnom domu obilazeci oca svaki drugi dan sa posla primetila sam da je uneredjen, osecao se na mokracu,proteza zubi prljavi,konstantno da su mu ruke modre rekao je da ga vezu ,sokirala sam se i pitala gazdaricu sta se desava ,Priznala je da ga nocu vezu jer je nemiran i seta ,trazi cerku pa ide po drugim sobama,saznala sam da da je jedina nocna dezurna negovateljica u stvari njena cerka koja nije strucna niti ima veze sa pacijentima vec ih veze i ode da spava .Plakala sam danima i cekala da mama izadje iz bolnice platila zenu da bude neko vreme kuci dovela tatu nazad,Zena je neko vreme bila tu i napustila nas nasla nekog deviznog penzionera i otisla uz tvrdnju da joj je pre naporno postalo,,ostala sam da se sama borim sa njih dvoje,mama se malo oporavila pa je bila sa njim dok sam na poslu ,tu je bio haos nju nije slusao znao da je gurne ,u par navrata je pokusao da vozi biciklo morala sam izletati sa posla da sprecim haos,tako do dana kada ga dajem na analize i snimanja a i saznajemo da ima tumor na debelom crevu,prakticno na samom rektumu,opet ide prica lekara da on ne saradjuje da ce biti ne moguce uraditi operaciju a da pri tom ako bude morala kesa ,on ce to kidati itd..Bila sam ljuta jer danas cim cuju da je dementna osoba niko nece da se potrudi kazu ne saradjuje,star je id.Zatim odlazim kod nacelnika bolnice i izlazem situaciju uz pretnju da cu pisati minisarstvu zbog povrede prava, sreca pa je nacelnik dobar covek koji se zaista potrudio i aktivirao od gastroenterologa do hirurga da se pod hitno sve obavi ma koliko to tesko bilo,u stvari ja sam tu naj veca zrtva koja ce sve podneti samo da mu uklonim bolove i muke a zajedno sa njim i nama.Operacija je uradjena nakon sto sam po drugi put privatno platila magnet i glave i creva ,jer se naravno sve ceka u ne dogled,Sjajan hirurg odradjuje tesku operaciju ,pre koje naravno ciscenje creva tri dana gde po pola dana sedim uz njega i vodim ga u wc da nebi dobio baktrije i da bi odrzao higijenu jer niko to nece pratiti a on nije u stanju sam,operacija nakon koje je jedva ostao ziv, upala pluca , temperature strah da nisu dobro povezana creva ,vezivanje oopet ista prica uz terapiju melperona i
rivotrila sediranja i svega ,da bi na kraju sve izaslo na dobro ,biopsija je bila dobra nije karcinom,hvala bogu,e da zaboravila sam pomenuti da sam morala da se zracim sa njim na kolonoskopiji jer nije navodno saradjivao,pa sam ga ja okretala i pomagala.I tako od decembra kada se zavrsilo sve tata je kuci,njegova stanja osciliraju ,malo je ok malo je konfuzan pa se desava da jednost. ustane i pocne da urinira po kuci ,jede po ceo dan ,stalno je gladan,ide po naselju seta ,ulazi po 10 puta kod komsija u dvoriste pa se vrati,ne miran je kao ringispil po ceo dan po kuci se vrti ,ne vredi kada ga vices ili nedas on bude agresivan,ima prosirenu prostatu i zakacenu neku bakteruju u bolnici,urinira na svakih do pola sata ,tako da ja spavam u sobi sa njim i na svako njegovo ustajanje moram i ja , jer zaboravi da opere ruke ,baci papir dole ili izvuce iz kante za otpadke i sa tim se brise ,ako ustanovi da nema toalet papira,mamu je gurnuo par puta kada ja nisam kuci ,jedino je miran u autu i samo bi se vozio, bojim se za nju na tankom je ledu sa zdravljem jedva se sama krece koliko joj je kicma otisla,uz sve ovo ja sam izgubila svoj destogodisnji posao,uz argumente da nisam vise predana poslu zbog iscrpljenosti,nisam imala snage i pocela sam psihicki da pucam ,bila sam vec ne prijatna. kasnila na posao,cesto odsustvovala i to je puko,tako da sam zbog emocija i ljubavi prema ocu ,losem iskustvu iz doma u kosmaru sta dalje,nisam udata nemam decu a godine 40 te i dalje me srce zaboli kada pomislim na dom ,mnogo losih iskustava sam cula,a ja posle svega ovoga ne mogu dopustiti da ga odvedem negde i da mi umre za dve nedelje.Inace on zna i ime i gde zivi,imena cele porodice , posaljem ga u radnju nekada je super ali nekada na zalost idemo u ponor svi.Moje izlaganje je predugacko ali ako se nadje neko da slucajno procita neka izvini na greskama ili progutanim slovima neka me savetuje ili slicno gde bih mogla da probam da ga dam u dom u Vojvodini ,na zalost u mom mestu ima dom ali ne prima dementne pokretne,ja zaista moram nastaviti ziveti , raditi, ovako sam 24h.kuci i negujem ga ,vec sam popustila sa zivcima i zaista mislim da cu ugroziti ne samo sebe i svoje zdravlje vec i mame i tate jer nisam vise u stanju da sve ispratim