@zoca
Pozdrav i od mene. Početak lečenja je možda i jedna od težih faza, za pacijenta i za porodicu. Dobro je što je tvoja mama htela u Dom. Probleme sa cimerkama smo i mi imali, ali i pomoć u Domu, koliko je to bilo moguće. Na kraju je cimerka otišla nekud (kući, u drugi dom, nemam pojma), a sa sadašnjom cimerkom se mama mnogo bolje slaže. Kriza je trajala dva-tri meseca, bila sam u iskušenju da je vratim kući ili da tražim drugi dom, ali sam se sve nadala da će se stanje srediti. Na neki način i jeste. Veći je problem, svakako, ovo sa lekovima. Mislim da ne bi trebalo da ih ukidate samoinicijativno, neki od tih lekova deluju tek nakon nekog perioda a moguće su i interakcije sa drugim lekovima. Ona će svakako morati da bude pod kontrolom neurologa, čak i kada se nađe kombinacija lekova sa kojom funkcioniše. Bez lekova takođe ne može, vidiš i sama. Pokušajte svakako da je stabilizujete, kako prostorno, tako i sa lekovima. Na duže staze niko od vas neće moći da joj pruži kod kuće svu potrebnu pažnju i negu, pogotovu ako noću šeta i pretura po ormanima, a vama je potreban odmor jer ujutro idete na posao. Videćeš da će nakon nekog vremena biti bolje, odn. podnošljivije. Moja majka stalno traži da je negde vodimo, kući, kod lekara, u banku, a opet svaka promena je izbaci iz koloseka, brka događaje, izmišlja ono što ne razume ili čega ne može da se seti. Primetila sam da je priče o smrtnim slučajevima, svejedno da li ljude poznaje ili ne, potpuno izbacuju iz ravnoteže, pa ću to stvarno pominjati baš kada moram, odn. ako se radi o osobama sa kojima ima još nekakav kontakt, ili o njihovim članovima porodica, pa i tada dozirano. Budite uporni sa traženjem terapije, ali najpre nađite lekara koji je specijalizovan za demenciju i koji ima iskustva sa tim lekovima i njihovim nuspojavama. Mami su u poslednjih godinu dana najmanje tri puta menjali lekove, a nuspojave nisu bile ni izdaleka toliko drastične. Svakih par meseci odlazi na neurološku kontrolu, a kada je baš hitno, Dom u kojem sada živi ima neurologa koji dolazi po pozivu. Svi ti lekari se, koliko sam shvatila, međusobno poznaju i uvažavaju pa nije bilo problema kada odemo na kontrolu i pokažemo izveštaj na kojem piše da je kolega taj i taj promenio terapiju zbog toga i toga. Najgore je da nije pod terapijom i nema svog neurologa. Želim ti da što pre stabilizujete mamu, a samoinicijativno ukidanje antipsihotika, antidepresiva i lekova za demenciju, pokušajte da izbegnete. Nadam se da se nećeš ljutit zbog naših saveta, ali sve što pišem se zasniva na iskustvu sa mamom, lekarima i njihovim savetima. Piši šta se dešava, meni je pomoglo što se ovde otvoreno piše, pa i kritikuje.