Demencija

Ne brini, neće ni primetiti da ima drugu cimerku. Ali ona hiperaktivnost je bila baš alarmantna, ne samo zbog mogućnosti pada. Dobro je da se to za sada stabilizovalo.

Strahujem i da ce nova cimerka itekako primetiti da je moja mama tu.:zimag: Nocas je legla u krevet bivse cimerke. Tako sam se rastuzila kada sam to cula. :sad2: A komsinica koja je obilazi je podviknula i jedva je izvukla iz tog kreveta. Ne mogu da joj objasnim da moja mama ne ume da izrazi emocije, a pogotovo strahove... i da sa njom mora kao sa detetom. Ali opet joj pomogne...
 
Nocas je legla u krevet bivse cimerke. Tako sam se rastuzila kada sam to cula. :sad2: A komsinica koja je obilazi je podviknula i jedva je izvukla iz tog kreveta. Ne mogu da joj objasnim da moja mama ne ume da izrazi emocije, a pogotovo strahove...

Da, to je dirljiva reakcija. Ali to znači i da su emocije ipak prisutne, što dementni uglavnom vrlo rano izgube, tako da je to - čini mi se - dobar znak koji pokazuje da stanje tvoje mame nije baš tako strašno. Barem što se tiče demencije.
 
Da, to je dirljiva reakcija. Ali to znači i da su emocije ipak prisutne, što dementni uglavnom vrlo rano izgube, tako da je to - čini mi se - dobar znak koji pokazuje da stanje tvoje mame nije baš tako strašno. Barem što se tiče demencije.

Preminula je bivsa cimerka moje mame.:sad2: Jedan dan i jednu noc je provela na odeljenju intenzivne nege. Potresla sam se kada sam cula. Dugo su bile zajedno u sobi, cesto sam se cula i sa njom preko telefona, sedela sam njom i mojom mamom, gledala sam da joj pruzim sve sto mogu jer joj je cerka tesko bolesna... Mama je dobila novu cimerku. To je prilicno mladja zena, koja boluje -bar koliko sam saznala od nje i nesto od osoblja - od teske depresije. Jedna osoba zaposlena u domu rekla je *ne zaboravlja bas kao vasa mama,ali...*, a na moje objasnjenje da mi je sama rekla da je jako depresivna, dobila sam potvrdan odgovor. Cula sam se s njom preko telefona par puta. Tiha i usporena, malo prica o sebi, ponesto se potrudi da pomogne mojoj mami... zali se da je na tom odeljenju bucno i insistira da se zatvaraju vrata, rano legne da spava ... jutros je moja mama probudila u 4h-posla zena na posao:zgrudvanje: Cimerka je to konstatovala preko telefona i rekla da bi htela da se okupa i gde je kljuc od sobe. Dugo vec nema kljuca od sobe, tako da sam obavestila o tome sociologa. Mama se sada javlja na telefon, mada ne zna da vrati slusalicu. Pomogne joj cimerka, ali se zali da ne moze da stoji i da hoce da spava. Komsinica koja obilazi mamu jutros je bila jako nervozna i skrenula sam joj paznju da ne sme da komentarise ponasanje moje mame pred novom cimerkom. To se ne bi dopalo ni zdravom, a pogotovo cini nesigurnim dementnog. Nadaju se da ce se cimerka malo pokrenuti pomazuci ponesto mojoj mami. A moja mama je za sada smirena, mada je grubo reagovala kada je danas cimerka, dok ja razgovaram sa mamom, rekla da ne moze da ceka da mama zavrsi razgovor i da mora da legne. Cimerka je mene dozivala po imenu i zalila se da ne moze da stoji ,a mama je odbrusila *sta ti sad hoces*. Ne znam da li ce razlika u godinama biti velika prepreka. I da li ce odsustvo zivosti, price i sale smetati... znam da moja mama ide u tom pravcu, ali mi je bilo drago kada se sa bivsom cimerkom salila i smejala.
 
Mama je dobila novu cimerku. To je prilicno mladja zena, koja boluje -bar koliko sam saznala od nje i nesto od osoblja - od teske depresije. Jedna osoba zaposlena u domu rekla je *ne zaboravlja bas kao vasa mama,ali...*, a na moje objasnjenje da mi je sama rekla da je jako depresivna, dobila sam potvrdan odgovor. Cula sam se s njom preko telefona par puta. Tiha i usporena, malo prica o sebi, ponesto se potrudi da pomogne mojoj mami...

Dakle, isto demencija, samo početni stadijum, a i ta depresija je verovatno samo prolazna faza... Biće tu svakakvih epizoda, i dobrih i loših. Čuvaj živce. Za sada je sve dobro. Meni se čini da tvoja mama reaguje sasvim prirodno na nju, čak i kad se odbrecne. Ali ne verujem da će im vratiti ključ, to se ne dozvoljava takvim bolesnicima.
 
Dobila sam poziv, u stvari mama za pregled za tuđu negu i pomoć. Idemo prekosutra. U pozivu piše poneti originalnu medicinsku dokumentaciju na uvid, a ja sam im već dostavila sve overene fotokopije. Originali su neki kod mene a neki u domu. Zašto im to ponovo treba ?
Kako otprilike izgleda taj pregled ?
S obzirom da sam joj ja staratelj, nadam se da ona ne ulazi sama unutra u ambulantu na pregled.
Dajte neke savete, vi, koji ste već to prošli.
 
Dobila sam poziv, u stvari mama za pregled za tuđu negu i pomoć. Idemo prekosutra. U pozivu piše poneti originalnu medicinsku dokumentaciju na uvid, a ja sam im već dostavila sve overene fotokopije. Originali su neki kod mene a neki u domu. Zašto im to ponovo treba ?
Kako otprilike izgleda taj pregled ?
S obzirom da sam joj ja staratelj, nadam se da ona ne ulazi sama unutra u ambulantu na pregled.
Dajte neke savete, vi, koji ste već to prošli.

Oko papirologije ne znam mnogo. Verovatno da provere da li kopije odgovaraju originalima. Verovatno se desavaju povremeno i pokusaji mahinacija. A toooooliiiikeeeeeeeeee pare su u pitanju...pa da se ne obogate deca i rodbina obolelih.
Mozes i ti da udjes sa mamom. Obicno postave neko pitanje vezano licno za tvoju mamu. Na primer kada je rodjena ili ko zivi sa njom... I to da ona odgovori. Najbolje bi bilo da je razgoropadis pre odlaska, da bi bila besna na komisiju. Moja je tako besna samo cutala i gledala ih tupavo. Pogledaju papire i to je sve. Nemoj da je lickas. Neka se obuce sama, kako god to njoj odgovaralo i kako god izgledalo. Srecno :heart:
 
Dakle, isto demencija, samo početni stadijum, a i ta depresija je verovatno samo prolazna faza... Biće tu svakakvih epizoda, i dobrih i loših. Čuvaj živce. Za sada je sve dobro. Meni se čini da tvoja mama reaguje sasvim prirodno na nju, čak i kad se odbrecne. Ali ne verujem da će im vratiti ključ, to se ne dozvoljava takvim bolesnicima.

Moja mama se okomila na cimerku. Ne mogu nikako da je privolim da se slozi s njom. Od jutra kada je cimerka vracala u sobu sa vrata, mama ne zeli s njom da komunicira. Cimerka ima 53 godine, a moja mama 82. Cimerka je tesko depresivna, a moja mama voli pricu i salu. Ajd rekoh, to ce moju mamu smirivati. Cimerka ne dozvoljava da se otvore vrata od sobe, jer joj smeta galama i muzika. Moja mama voli da vidi komsije i da cuje muziku. Sa zatvorenim vratima jedina osoba koju vidi je cimerka. Cak joj mama tera inat u smislu da ako cimerka kaze da treba da popije lekove, mama odbija da ih popije i onda medicinsko osoblje ima problem a jos veci problem ce imati mama. Ako se cimerka umesa u prisu oko presvalacenja, onda mama uinat nece da se presvuce. Jutros je sedela bez gaca na krevetu, dok sam ja molila cimerku da se skloni malo od nje, a komsinicu sam molila da nadje negovatelja da je presvuce. Komsinica koja je obilazi isto nije prijateljski raspolozena prema cimerki. I inace ujutru je komsinica uvek nervozna i galami i na moju mamu i na sve oko sebe, sto unese dodatnu nervozu kod moje mame, a cimerka ode napolje da pusi, pa mama ostane sama, pa tek onda ne zna sta treba... ma cim se probudim krene ludilo. U toku dana je komsinica preduzimljiva i smireno se obraca mojoj mami. Ne znam koju pre da smirujem i da objasnjavam. Doktorica opste prakse kaze da je puno promena bilo za moju mamu i da je to izbacilo iz koloseka. Danas dolazi neuropsihijatar pa cemo videti sta ce reci. Negovatelji presvlace moju mamu, sama jede osim sto joj komsinica nadrobi sve u ciniji po mojoj preporuci. Cimerka joj doda slusalicu kada je zovem. I uvek stoji i ceka pored mame dok razgovaramo. I kukumace kako ne moze da stoji i kako joj je lose. Rekla sam da ne mora to da radi, da ce mama ostaviti slusalicu negde, pa nek je posle vrati. Ali ne mogu ni njoj da objasnim. Valjda ocekuje da je pozove sin. Mada mi je sociolog rekao da joj sin nije u stanju da dolazi a i da nije ni za dom. Sledeceg dana se pojavio mladic u poseti. :confused: Komsije pominju narkomane, mada su skloni naduvavanju price. Ne znam vise kako da se postavim i da li ce to moci da funkcionise.
 
Poslednja izmena:
Komsinica koja je obilazi isto nije prijateljski raspolozena prema cimerki. I inace ujutru je komsinica uvek nervozna i galami i na moju mamu i na sve oko sebe, sto unese dodatnu nervozu kod moje mame, a cimerka ode napolje da pusi, pa mama ostane sama, pa tek onda ne zna sta treba... ma cim se probudim krene ludilo. U toku dana je komsinica preduzimljiva i smireno se obraca mojoj mami. Ne znam koju pre da smirujem i da objasnjavam. Doktorica opste prakse kaze da je puno promena bilo za moju mamu i da je to izbacilo iz koloseka. Danas dolazi neuropsihijatar pa cemo videti sta ce reci. Negovatelji presvlace moju mamu, sama jede osim sto joj komsinica nadrobi sve u ciniji po mojoj preporuci. Cimerka joj doda slusalicu kada je zovem. I uvek stoji i ceka pored mame dok razgovaramo. I kukumace kako ne moze da stoji i kako joj je lose. Rekla sam da ne mora to da radi, da ce mama ostaviti slusalicu negde, pa nek je posle vrati. Ali ne mogu ni njoj da objasnim. .

Jeste sve to malo haotično, ali nije strašno. Potpuno je logično ponašanje tvoje mame, s obzirom na bolest i na sve što se izdešavalo. Prihvatiće cimerku posle nekog vremena. Valjda. Ali ta komšinica ne zna kako da se ponaša s tvojom mamom, još joj naređuje i viče na nju? Pfff... Ako nije i ona dementna, onda je prosto nadžak baba koju treba skloniti. Naročito ako su već ljudi iz doma uvideli kakva pomoć je potrebna tvojoj mami. Mislim na osoblje, naravno, to im je valjda posao.

U svakom slučaju, probaj da se ne potresaš oko svake sitnice. Na sigurnom je, to je najbitnije.
 
Poslednja izmena:
E pa bilo je ovako... Rekla je da će da ide obučena i nedoterana kako je u domu... Na žalost, to izgleda jako pristojno u odnosu na ono kada se ona "dotera", kad na sebe nabaci šarenilo đinđuve i ružnu šminku.
Otišli, ušli za desetak minuta, ona sela. Pitala je doktorica na šta se žali...pričala je o nekim bolovima. Tražila od nje da skine jaknu. Kuckala joj reflekse, pitala je koje je godište i koliko ima godina i to je to.
Pita koliko dugo je bolesna, a ja je pitam da li je pročitala izveštaj sudskih veštaka...kaže jeste, jasno joj je sve. I to je to. Šalje papire u BG, odgovor za mesec i po dana.
Sve u svemu, pregled je trajao oko 3 minuta.
Toliko je trajao i pregled žene koja je donesena na nosilima.
 
E pa bilo je ovako... Rekla je da će da ide obučena i nedoterana kako je u domu... Na žalost, to izgleda jako pristojno u odnosu na ono kada se ona "dotera", kad na sebe nabaci šarenilo đinđuve i ružnu šminku.
Otišli, ušli za desetak minuta, ona sela. Pitala je doktorica na šta se žali...pričala je o nekim bolovima. Tražila od nje da skine jaknu. Kuckala joj reflekse, pitala je koje je godište i koliko ima godina i to je to.
Pita koliko dugo je bolesna, a ja je pitam da li je pročitala izveštaj sudskih veštaka...kaže jeste, jasno joj je sve. I to je to. Šalje papire u BG, odgovor za mesec i po dana.
Sve u svemu, pregled je trajao oko 3 minuta.
Toliko je trajao i pregled žene koja je donesena na nosilima.


Sve mi je poznato jer je i sa mojom mamom bilo slicno.Obzirom da su imali uvid u celokupnu istoriju vise oboljenja i sve moguce rezultate valjda su hteli samo da bace oko i na fizicki izgled.Poneka,im je to dovoljno da odobre pomoc a ponekad odbiju ljudie i na nosilima.Nekad ti se ucini da je neko u sasvim pristojnom stanju a dobije novoac itd.Uhhh...Sta reci.Nema pravila,definitivno.Ja sam se tako jadno i bedno osecala kad su mamu odbili a jos jadnije kad sam ulozila zalbu pozivajuci se na njihove potpuno kontradiktorne clanove zakona.Citirajuci iste mama se uklapala 100%kao kandidat za ostvarenje pomoci ali su je naravno i posle zalbe odbili.Zalbu sam pisala ja u njeno ime.Valjda je i logicno,zar ocekuju da ce bolesnik sam da se zali a nije u stanju normalno ni da se potpise.Jedino ako imas punomocje i odobrenje suda kao staratelj ali ni tada ti nista,ama bas nista nije garancija za ostvarenje pomoci.
 
Sve mi je poznato jer je i sa mojom mamom bilo slicno.Obzirom da su imali uvid u celokupnu istoriju vise oboljenja i sve moguce rezultate valjda su hteli samo da bace oko i na fizicki izgled.Poneka,im je to dovoljno da odobre pomoc a ponekad odbiju ljudie i na nosilima.Nekad ti se ucini da je neko u sasvim pristojnom stanju a dobije novoac itd.Uhhh...Sta reci.Nema pravila,definitivno.Ja sam se tako jadno i bedno osecala kad su mamu odbili a jos jadnije kad sam ulozila zalbu pozivajuci se na njihove potpuno kontradiktorne clanove zakona.Citirajuci iste mama se uklapala 100%kao kandidat za ostvarenje pomoci ali su je naravno i posle zalbe odbili.Zalbu sam pisala ja u njeno ime.Valjda je i logicno,zar ocekuju da ce bolesnik sam da se zali a nije u stanju normalno ni da se potpise.Jedino ako imas punomocje i odobrenje suda kao staratelj ali ni tada ti nista,ama bas nista nije garancija za ostvarenje pomoci.

Blizance, kako je sada tvoja mama? Ove promene temperature ne prijaju ni zdravima. Kako se snalazis u davanju terapije? Doktorica moje mame rece da dementnima cesto oscilira pritisak. Mojoj mami je sada stalno nizak, a smanjili su sve lekove za pritisak, ostavili samo za aritmiju i povremeno za izbacivanje tecnosti. Pocela je da se buni kada joj daju terapiju. Ne znam kako to da resim. Zateknu je kako drema i onda se buni sto je uznemiravaju. Da li uspevas da nadjes vremena za sebe:heart:
 
Jeste sve to malo haotično, ali nije strašno. Potpuno je logično ponašanje tvoje mame, s obzirom na bolest i na sve što se izdešavalo. Prihvatiće cimerku posle nekog vremena. Valjda. Ali ta komšinica ne zna kako da se ponaša s tvojom mamom, još joj naređuje i viče na nju? Pfff... Ako nije i ona dementna, onda je prosto nadžak baba koju treba skloniti. Naročito ako su već ljudi iz doma uvideli kakva pomoć je potrebna tvojoj mami. Mislim na osoblje, naravno, to im je valjda posao.

U svakom slučaju, probaj da se ne potresaš oko svake sitnice. Na sigurnom je, to je najbitnije.

Bez komsinice ne mogu da pratim sta se desava i da intervenisem. Komsinica je zena sa sela, zivela u teskim uslovima i ne ume cile-mile. Ima veliko srce, ali je ostra na jeziku i otresita u ponasanju. Osoblje se zali da je preoptereceno i nece mnogo da se zadrzava oko pojedinca a nisu ni edukovani. Moja mama je em dementna em tvrdoglava i jogunasta. Sada je presvlace negovatelji ujutru i uvece, a komsinica nadzire, posto se zalila da mama slabo ili uopste ne saradjuje pri presvalcenju i da je tesko dici je sa kreveta... Mama se ljuti i kaze da ce svi da znaju kako joj drugi skidaju gace, navikla je na komsinicu. Kada posle toga dodje med. tehnicar sa lekovima, mama je vec razgoropadjena. Onda stanu da navijaju komsinica i cimerka da sto pre popije lekove... ova se zainati... Postoji i rivalstvo izmedju komsinice i cimerke, pa moram posebno da smirujem svaku. Da ne pricam koliko svakog dana pricam i pricam i pricam... mojoj mami. Uglavnom lepo prica sa mnom, ali primecujem da je zbunjena okolnostima sa novom cimerkom, negovateljima koji je presvlace, nervoznom komsinice, tihom cimerkom koja ne progovara ili izlazi da pusi...
 
Poslednja izmena:
Mojoj majci je dijagnostifikovana demencija. Citam vase stare postove i ucim o ovoj bolesti.

Pa dobrodošla, ako se tako može reći... Čitaj i razumi koliko možeš, makar delimično. Demencija je širok pojam, svako je slučaj za sebe. To ne zaboravi. Ako je tvoja majka u početnoj fazi, jako je bitno kako reagujete na njene ispade... Strpljenje i smirenost - to je ono što je najbitnije (u svim fazama).
 
Poslednja izmena:
Odlučila sam da mami ispunim želju.
Vodim je u Kruševac u njen stan na par dana. Idemo mm, petogodišnja ćerka i ja sa njom. Najviše bi volela da dete mogu negde da ostavim, ali to nije izvodljivo.
Danas idem da joj kažem da je neću pustiti da ide nigde bez mene, da joj je isključen telefon i kablovska i da će u stanu verovatno videti mnoge promene. Videću reakciju pa idemo dalje. Planiram da krenemo prekosutra, pa ću to najaviti u domu da joj pripreme lekove.
 
Odlučila sam da mami ispunim želju.
Vodim je u Kruševac u njen stan na par dana. Idemo mm, petogodišnja ćerka i ja sa njom. Najviše bi volela da dete mogu negde da ostavim, ali to nije izvodljivo.
Danas idem da joj kažem da je neću pustiti da ide nigde bez mene, da joj je isključen telefon i kablovska i da će u stanu verovatno videti mnoge promene. Videću reakciju pa idemo dalje. Planiram da krenemo prekosutra, pa ću to najaviti u domu da joj pripreme lekove.

Moja mama vec godinu dana ne ide svojoj kuci. Bilo je sve komplikovanije za nju. Dok je bila u stabilnijem stanju, usudjivala sam se da je vodim. Zapravo, u poslednje vreme sam i pored upozorenja doktora pousavala da nastavljam tu praksu. Ali ... u jednom trenutku sam shvatila da to donosi vise problema i zbunjenosti,nego sto njoj nesto znaci. Tvoja mama je stabilnija i nadam se da nece biti problema. Zelim ti da se lepo provedes sa svojom porodicom.:heart:
 
Mama je opet dobila novu cimerku. Prethodna se vise zalila na komsinicu nego na moju mamu, a posto je mladja zena i zele da je na nekuj nacin iscupaju iz depresije... zelim joj sve najbolje. Pokusala je da stupi ponovo u kontakt sa mnom i mojom mamom. Izgleda da strucna sluzba - socijalni radnik ne moze da udovolji svima, a mnogi bi cas ovako cas onako... trudim se da se prilagodim svakoj situqaciji i da ne dizem odmah uzbunu. Sada je dobila cimerku od 88 godina, koja je bila u cetvorokrevetnoj sobi. Njena cerka mi kaze da su tamo bile uzasne svadje i inacenje. Prvih dana nova cimerka raspolozena, ali sada joj nedostaje staro drustvo. Zena je sa sela, mnogo prica, nije mogla kod cerke jer je trazila stalnu paznju i razgovor a porodica zaposlena i sa teskim bolesnikom na dijalizi u stanu...ne znam zasto su je stavili sa mojom mamom. Moja mama voli da se nasali i poprica, ali voli i da drema. Cimerka je u subotu odlucila da se kupa u zajednickom kupatilu na odeljenju gde je prethodno bila, bez obzira sto ima kupatilo sa mojom mamom. Kaze da je navikla na *one njene zene*. A sa istim tim zenama je bilo haoticno. Valjda baba voli akciju. Nisam sigurna da ce to funkcionisati. A toliko promena... moja mama vise ne shvata koja je bila a koja je dosla.:sad2: Mama spava nocu, danju slusa brbljanje cimerke pa se umori. Na tom odeljenju -gde uglavnom mogu da se brinu sami o sebi uz manju podrsku-u sobama su po dvoje i nema druzenja po sobama. Jedino u zajednicki prostorijama i na hodniku. To novoj cimerki bas i ne odgovara,jer je bila na odeljenju gde su poluzavisni i tesko pokretni sa vise kreveta u sobi.:eek:
 
Rakoh joj danas šta sam odlučila. Nije baš najjsjajnije prihvatila to da moram da budem stalno uz nju. U domu sam pričala sa psihologom da porazgovara sa njom i da mi prenese kako je. Čekam 14 h da se javi.
 
Mama spava nocu, danju slusa brbljanje cimerke pa se umori. Na tom odeljenju -gde uglavnom mogu da se brinu sami o sebi uz manju podrsku-u sobama su po dvoje i nema druzenja po sobama. Jedino u zajednicki prostorijama i na hodniku.

Meni se čini da to uopšte nije loša kombinacija. Em se tvoja mama lepo umori, pa ne vileni ranom zorom po hodnicima, em ima zabavu. A šta te briga gde ta druga ide da se kupa i s kim će da se druži... Kupatilo ostaje čisto, a tvoja mama može dotle da odrema. :)
 
Hvala na podrsci.
Pre neki dan sam napisala citavu nasu istoriju i kada sam htela da posaljem - tablet se "zaledio" i sav moj trud je bio uzaludan.
Majka ima 81. godinu. Do avgusta je zivela sama u PA. Od lekova, pored redovnih za pritisak pila je kavinton, B12, ginko... Htela je u Dom za stare. Po pregledu psihijatrica joj je dala Donecept. Tada su pocele nase muke. Imala je par "lepih" ispada pa sam je dovela nama u NS.U Domu je bila 8 dana sa cimerkok koja ju je urnisala. Vratila sam je u NS. Pocela je da se gubi. Nije znala gde se nalazi. Prestala sam da joj dajem taj lek. Malo se povratila.. Pre dve nedelje poslali smo je, po njenoj zelji, u Podgoricu kod moje starije sestre. Ona je majku vodila kod specijaliste neurologa koja joj je dala drugu terapiju. Rissar 2 mg (2 x 1/4) Lorazepam 1 mg, Remeron 30 mg, Tanakan, Kurkumin caps... Sestra kaze da kada joj da ovu terapiju koja bi trebala da je smiri - majka reaguje kao da je popila Guaranu. Non-stop u pokretu. Pakovanje, na sloga bi po celu noc...Prestala je i to da joj daje. Malo je mirnija ali su pocele halucinacije... i hodanje po kuci celu noc..
 
...pila je kavinton, B12, ginko... Htela je u Dom za stare. Po pregledu psihijatrica joj je dala Donecept. Tada su pocele nase muke. Imala je par "lepih" ispada pa sam je dovela nama u NS.U Domu je bila 8 dana sa cimerkok koja ju je urnisala. Vratila sam je u NS. Pocela je da se gubi. Nije znala gde se nalazi. Prestala sam da joj dajem taj lek. Malo se povratila.. Pre dve nedelje poslali smo je, po njenoj zelji, u Podgoricu kod moje starije sestre. Ona je majku vodila kod specijaliste neurologa koja joj je dala drugu terapiju. Rissar 2 mg (2 x 1/4) Lorazepam 1 mg, Remeron 30 mg, Tanakan, Kurkumin caps... Sestra kaze da kada joj da ovu terapiju koja bi trebala da je smiri - majka reaguje kao da je popila Guaranu. Non-stop u pokretu. Pakovanje, na sloga bi po celu noc...Prestala je i to da joj daje. Malo je mirnija ali su pocele halucinacije... i hodanje po kuci celu noc..

Sve je to tipično za demenciju - i depresija, i hiperaktivnost, i dezorijentisanost. Šteta što se nije uklopila u dom, ako je već pristala. Lekovi su mač sa dve oštrice, ali dobro je da uopšte deluju. Treba samo naći pravu meru. Nisu dobre te promene, čas je ovamo, čas onamo. Dementnima je potreban mir, neki ustaljen raspored. I isti ljudi, isti prostor. Halucinacije su svejedno neizbežne. Najbolji lek za to je samo blag osmeh i stisak ruke, makar to bio i stranac.
 
Poslednja izmena:
Proveli smo pet dana zajedno...u putu i u njenom stanu. Još se sastavljam. Prošlo je i generalno nije bilo tako strašno osim što je u nekim momentima želela da sve stvari povadi iz ormana i nosi ih sa sobom, a u drugim da ih sve pobaca. Ono što sam morala da radim je da je kanališem i usmeravam...naređujem šta da radi.
Nemam sad snage da pišem o svemu...Gledam da malo staložim emocije.
 
Blizance, kako je sada tvoja mama? Ove promene temperature ne prijaju ni zdravima. Kako se snalazis u davanju terapije? Doktorica moje mame rece da dementnima cesto oscilira pritisak. Mojoj mami je sada stalno nizak, a smanjili su sve lekove za pritisak, ostavili samo za aritmiju i povremeno za izbacivanje tecnosti. Pocela je da se buni kada joj daju terapiju. Ne znam kako to da resim. Zateknu je kako drema i onda se buni sto je uznemiravaju. Da li uspevas da nadjes vremena za sebe:heart:

Hvala sto pitas,mama je danima uznemirena.Pomalo lici na onu zenu koja me bas i nije volela jedno vreme kad je bolest bila dominantna.Opet se nesto duri i svadja i to uvek samo samnom.Ja sam kao i uvek jedini krivac za njen visok pritisak koji ovih dana bas vileni.Bude joj uvece gornji i preko 170,pored sve terapije.Onda korigujem i dodajem jos diuretika pa se to nekako smiri do jutra.Kardiolog je korigovao terapiju ali ovih dana kad je ovako toplo opet moram ja da preuzmem ulogu lekara na sebe.To mi je uvek nezahvalno i tesko ali trudim se koliko mogu i obicno ubodem pravu dozu.Vazno je da se nivo vode na plucima smanjuje uz diuretike pa onda i pritisak padne.Mama je mrzovoljna,opet je dobila onaj>baksuz>izgled ali jos uvek ume da glumi pred drugima slatkocu a nasamo me vredja.Vrtimo se ukrug.Nekako je podnosljivo ali bas sam neki dan razmisljala ako se stanje vrati na ono totalno konfuzno nemam pojma sta cu.Nece kod psihijatra.Opet odbija kontrole a kasnimu skoro osam meseci.Svadja se cim ga pomenem a znam da mora biti licno prisutna jer joj on tada uradi pregled a ne samo razgovor i na osnovu toga koriguje terapiju.Ako odem samo ja nece covek imati pravu klinicku sliku.Nesto,mislim da mu platim da se pojavi u stanu i tako je stavim pred svrsen cin.
Vremena za sebe skoro i da nemam osim sto uspevam da se okupam i malo doteram ali i to je nesto.Jedno vreme nisam mogla ni to.Ovo je sada napredak:ok:

Vidim da imas i dalje slicne probleme kao ja sa svojom mamom.Sta da ti kazem.Vazno je da joj se odrzava pritisak koliko toliko u normali jer on dovodi i do ostalih oscilacija u njihovom i tako tananom nervnom sistemu.
Pozdrav!

- - - - - - - - - -

Dobar dan svima. :)
Da se upoznamo. Po svemu sudeci cesce cemo se vidjati. Mojoj majci je dijagnostifikovana demencija. Citam vase stare postove i ucim o ovoj bolesti.

Steta sto moramo ovde da se upoznamo ali kad je vec takva situacija ovo je pravo mesto.Samo polako,strpljivo i temeljno,bobrbe tek predstoje.Srecno!

- - - - - - - - - -

Proveli smo pet dana zajedno...u putu i u njenom stanu. Još se sastavljam. Prošlo je i generalno nije bilo tako strašno osim što je u nekim momentima želela da sve stvari povadi iz ormana i nosi ih sa sobom, a u drugim da ih sve pobaca. Ono što sam morala da radim je da je kanališem i usmeravam...naređujem šta da radi.
Nemam sad snage da pišem o svemu...Gledam da malo staložim emocije.

Verujem da je bilo turbulentno ali ...mozda treba izbegavati ta dovodjenja kuci.Nisam pametna.Zao mi je sto si iscrpljena i umorna i tuzna verovatno.Drzi se!!!:ok:
 
@zoca
Pozdrav i od mene. Početak lečenja je možda i jedna od težih faza, za pacijenta i za porodicu. Dobro je što je tvoja mama htela u Dom. Probleme sa cimerkama smo i mi imali, ali i pomoć u Domu, koliko je to bilo moguće. Na kraju je cimerka otišla nekud (kući, u drugi dom, nemam pojma), a sa sadašnjom cimerkom se mama mnogo bolje slaže. Kriza je trajala dva-tri meseca, bila sam u iskušenju da je vratim kući ili da tražim drugi dom, ali sam se sve nadala da će se stanje srediti. Na neki način i jeste. Veći je problem, svakako, ovo sa lekovima. Mislim da ne bi trebalo da ih ukidate samoinicijativno, neki od tih lekova deluju tek nakon nekog perioda a moguće su i interakcije sa drugim lekovima. Ona će svakako morati da bude pod kontrolom neurologa, čak i kada se nađe kombinacija lekova sa kojom funkcioniše. Bez lekova takođe ne može, vidiš i sama. Pokušajte svakako da je stabilizujete, kako prostorno, tako i sa lekovima. Na duže staze niko od vas neće moći da joj pruži kod kuće svu potrebnu pažnju i negu, pogotovu ako noću šeta i pretura po ormanima, a vama je potreban odmor jer ujutro idete na posao. Videćeš da će nakon nekog vremena biti bolje, odn. podnošljivije. Moja majka stalno traži da je negde vodimo, kući, kod lekara, u banku, a opet svaka promena je izbaci iz koloseka, brka događaje, izmišlja ono što ne razume ili čega ne može da se seti. Primetila sam da je priče o smrtnim slučajevima, svejedno da li ljude poznaje ili ne, potpuno izbacuju iz ravnoteže, pa ću to stvarno pominjati baš kada moram, odn. ako se radi o osobama sa kojima ima još nekakav kontakt, ili o njihovim članovima porodica, pa i tada dozirano. Budite uporni sa traženjem terapije, ali najpre nađite lekara koji je specijalizovan za demenciju i koji ima iskustva sa tim lekovima i njihovim nuspojavama. Mami su u poslednjih godinu dana najmanje tri puta menjali lekove, a nuspojave nisu bile ni izdaleka toliko drastične. Svakih par meseci odlazi na neurološku kontrolu, a kada je baš hitno, Dom u kojem sada živi ima neurologa koji dolazi po pozivu. Svi ti lekari se, koliko sam shvatila, međusobno poznaju i uvažavaju pa nije bilo problema kada odemo na kontrolu i pokažemo izveštaj na kojem piše da je kolega taj i taj promenio terapiju zbog toga i toga. Najgore je da nije pod terapijom i nema svog neurologa. Želim ti da što pre stabilizujete mamu, a samoinicijativno ukidanje antipsihotika, antidepresiva i lekova za demenciju, pokušajte da izbegnete. Nadam se da se nećeš ljutit zbog naših saveta, ali sve što pišem se zasniva na iskustvu sa mamom, lekarima i njihovim savetima. Piši šta se dešava, meni je pomoglo što se ovde otvoreno piše, pa i kritikuje.
 

Back
Top