Demencija

Henriet...zeno,svaka ti cast!Dobro si prosla,bez povreda,mogla si zeznuti rame.Obezbedi bolje taj lavabo kad se na njega vec tata naslanja.

jes vala... ali kako da obezbedi lavabo osim ciglama i cementom ispod? pa to su investicije i grubi radovi -

ne znam kako je to moguće, ali često se pominje taj detalj da nemoćni starci u demenciji dobijaju neverovatnu snagu u rukama...
 
Poslednja izmena:
Pozdrav svima iz Mostara,
Pozdrav Mostaru iz Novog Sada
Sumara,,,nadam se da ste bolje?
Malecka i ja mnogo bolje,muz tu i tamo, sa dedom mislim da me tek ceka burna noc,imali smo tri cetri presvlacenja danas,proliv,jos nije povratio,a ne ume da kaze da li mu je muka,stavila sam mu kod kreveta kantu,nadam se da ce znati da je koristi,a opet,malopre krenuo da donosi kantu u kuhinju,ipak sam je vratila,neka je u blizini,ako nista necu morati da trcim u kupatilo ako cujem da se nesto desava.
Sad nzm da li je zbog vremena ili bolesti deda je poceo jos vise da vuce desnu nogu,i sad moram da pazim na svaki njegov pokret jer kad mu tako krene on iz nekih razloga pocinje da ubrzava kretenjae koje se uglavnom zavrsava padom,na srecu uvek se zavri samo blagim udarcem u koleno ili lakat.
 
jes vala... ali kako da obezbedi lavabo osim ciglama i cementom ispod? pa to su investicije i grubi radovi -
ne znam kako, ali često se pominje taj detalj da čak i nemoćni starci u demenciji dobijaju neverovatnu snagu u rukama...

nije taj lavabo od juce. napisah, "radio" je on na njemu poodavno. tacnije oslanjao se i pridrzavao za njega vec dugo. bolest kod njega ipak nije bila tako odjednom. mnoge stvari sam tek na ovoj temi razumela. pre dve godine je svaki cas trazio da mu "namestim" vodu u kadi (armalova cesma) dok je od stezanja nije otkinuo. bolest je postojala, samo je ja nisam prepoznala, jer se on u to vreme peo na orah od 10 m sa 80 godina. vitalan, jasan u govoru, ponasanju, igrao je sah sa drugarima iz baste. postojale su "epizode", kao sto sada ima "epizode" kada nesto razume. doduse, sve redje....

lavabo je nacisto saniran. umalo se ne srusih kada videh majstora (kaze da ima 88 kg) kako se popeo na njega, jer je proveravo vodokotlic :eek:
sto se snage u rukama tice. to je prica za sebe. u tim nekim negativnim epizodama, kada se uplasi ili... nebitno ruke su mu kao kljesta. nekoliko puta do sada me je "overio" po rukama. ne trebaju mi tetovaze. jos ako zaboravim na vreme da mu isecem nokte... nije prijatno.

jos je neprijatnije kada se "ukoci". u pocetku sam zvala hitnu pomoc jer nisam znala kako da ga dignem sa poda. naravno da za to nisu dolazili, a ja sam bila izbezumljena, jer nisam znala kako je tamo dospeo, da li je pao? da li se polomio? obicno ga je majka nocu zaticala golog, sa ili bez cebeta (i ona pije razne lekove, tako da ga ne cuje kada ustane). e, onda je vestina podici ga. kuka, dere se iz glasa (a, ponavljam ja ne znam da li se "dere" od bolova ili straha). e, na sve to se opusti, ukoci. oslabio je mnogo, ne znam da li sada ima 60kg, a cini mi se da je tezak bar duplo. i da ne zavrsim pateticno ni ovaj post - ojacah i mentalno i fizicki....

:lakunoc:
 
Kod nas je bilo normalno. Deda je ostavio toalet papir mešu tanjirima, prljav tanjir stavio u čiste......pitao me danas gde je kupatilo.....kaže da se odlično oseća i pita kad će opet kod lekara da mu to pokaže :lol:....oprao je svoju čašu, tanjir i viljušku i to vrelooom vodom, ruke mu crvene, a falilo je samo santim da sudopera počne da preliva.....objasnila sam da nema potrebe to da radi već će neko od nas. Inače je ok, samo što nekad ne zna najobičnije stvari, a nekad te šokira pametnim u sekundi smišljenim odgovorom :lol:

Lepo je sto se slatko smejete dedinim "nestaslucima". Desava se i meni da mama uradi ili kaze nesto sto je tako apsurdno, da mi preostaje samo da se smejem. Nekada se tako praznimo od napetosti i strahova. Ipak, mislim da treba sve te ispade pratiti u kom pravcu idu i pokusati korigovati sa doktorom. Koordinacija sa specijalistom mora da postoji. Ne verujem da je doktor svemoguc i da u caskanju sa pacijentom moze da pretpostavi da li je hiperaktivan, ne zna gde sta treba ostaviti, unistava stvari makazama... to mu dementan nece reci. Dementni ne znaju gde je granica. Mislim da moraju da imaju autoritet u svojo okolini. Inace, gde ce "stici" u toj neogranicenosti vremena, prostora, ponasanja... Da, znam da je progresivno i ce se svesti na totalnu konfuziju ili odsustvo. Nas zadatak je da se trudimo da se to uspori i odlozi, koliko je to moguce i svim sredstvima koja su u nasoj moci. U razgovoru sa doktoricom o mojim dusebriznim tetkama koje mi stalno prave problem i podbunjuju mamu, doktorica je pokusala da ih opravda recima da nije svako u stanju da nadje pravu meru u ophodjenju sa dementnima: neko previse brine (kao ja), neko ih tretira kao zdrave ili da imaju pogresnu dijagnozu (kao moje tetke), neko se smeje i ne dozivljava ozbiljno... Nisam ni ja nasla pravu meru. I ocekujem da i vi meni kazete gde gresim. A sve u cilju boljeg stanja nasih bolesnih roditelja. Jer... ne bi oni bili srecni da mogu sebe da vide u situaciji u kojoj su.
 
Pozdrav Mostaru iz Novog Sada

Malecka i ja mnogo bolje,muz tu i tamo, sa dedom mislim da me tek ceka burna noc,imali smo tri cetri presvlacenja danas,proliv,jos nije povratio,a ne ume da kaze da li mu je muka,stavila sam mu kod kreveta kantu,nadam se da ce znati da je koristi,a opet,malopre krenuo da donosi kantu u kuhinju,ipak sam je vratila,neka je u blizini,ako nista necu morati da trcim u kupatilo ako cujem da se nesto desava.
Sad nzm da li je zbog vremena ili bolesti deda je poceo jos vise da vuce desnu nogu,i sad moram da pazim na svaki njegov pokret jer kad mu tako krene on iz nekih razloga pocinje da ubrzava kretenjae koje se uglavnom zavrsava padom,na srecu uvek se zavri samo blagim udarcem u koleno ili lakat.

Sumara, da li si razgovarala sa doktorom o toj situaciji da vuce nogu i ubrzava hod?
 
:eek: auuu bre......jedno :heart: za sve vas

I jedna anegdota, da vas oraspoložim.....za plakanje ili smejanje, nek odluči svako za sebe, ali mi se svi smejasmo, ali ozbiljno :lol:
Nisam odmah htela da napišem, a desilo se prekjuče, da ne budem shvaćena pogrešno, ali evo

Dakle, pita me ona mlada doktorka opšte prakse, kako je deda prihvatio negovateljicu. Rekoh, odlično, danas je zaprosio :zcepanje:Žena samo što nije pala sa stolice od smeha. Znači, on je od te dementne sorte :lol:a onda ozbiljno dodaje, bogami, nije vam lako kad je takav čio i veseo.
Dođe prekjuče moj muž s posla, i D mu kaže ....prvo je deda pitao koliko je ona od njega mlađa...ona reče odokativno 30 godina.....e, onda je pitao bi li se ona udala za njega....ona reče da ne bi, da je ona tu na poslu da mu pravi društvo i da ga kontroliše zbog lekova....dobro reče deda i okrenu priču na drugu temu :lol:
Naravno, popričala sam sa D i rekla da ne uzima za ozbiljno, zna da je bolestan. Kaže da zna sve i da je bio jako kulturan. Ipak, jasno smo obe konstatovale da niko neće trpeti maltretiranje starca pa makar bio i bolestan, ako do njega dođe. U tom slučaju deda ide u dom, pa kako mu bude, ali pre toga da postanem njegov staratelj....za svaki slučaj :lol:
 
Lepo je sto se slatko smejete dedinim "nestaslucima". Desava se i meni da mama uradi ili kaze nesto sto je tako apsurdno, da mi preostaje samo da se smejem. Nekada se tako praznimo od napetosti i strahova. Ipak, mislim da treba sve te ispade pratiti u kom pravcu idu i pokusati korigovati sa doktorom. Koordinacija sa specijalistom mora da postoji. Ne verujem da je doktor svemoguc i da u caskanju sa pacijentom moze da pretpostavi da li je hiperaktivan, ne zna gde sta treba ostaviti, unistava stvari makazama... to mu dementan nece reci. Dementni ne znaju gde je granica. Mislim da moraju da imaju autoritet u svojo okolini. Inace, gde ce "stici" u toj neogranicenosti vremena, prostora, ponasanja... Da, znam da je progresivno i ce se svesti na totalnu konfuziju ili odsustvo. Nas zadatak je da se trudimo da se to uspori i odlozi, koliko je to moguce i svim sredstvima koja su u nasoj moci. U razgovoru sa doktoricom o mojim dusebriznim tetkama koje mi stalno prave problem i podbunjuju mamu, doktorica je pokusala da ih opravda recima da nije svako u stanju da nadje pravu meru u ophodjenju sa dementnima: neko previse brine (kao ja), neko ih tretira kao zdrave ili da imaju pogresnu dijagnozu (kao moje tetke), neko se smeje i ne dozivljava ozbiljno... Nisam ni ja nasla pravu meru. I ocekujem da i vi meni kazete gde gresim. A sve u cilju boljeg stanja nasih bolesnih roditelja. Jer... ne bi oni bili srecni da mogu sebe da vide u situaciji u kojoj su.

Saglasna sa svim iznetim.
Dedi je zakazana kontrola za dva meseca, s tim da donesemo i rezultate krvi i još nešto (napisao je koje).
Niko od nas ne shvata neozbiljno dedino stanje, naprotiv. Obezbeđen mu je nadzor 24 sata, posklanjano sve, ima 3 obroka dnevno, 2 užine, lekove, cigare, praćenje ponašanja, obrijan, čist, veseo, pričljiv, ima svu našu pažnju i brigu......i prvi put je za svojih 85 godina sa porodicom stalno, na šta se privikava.
A naš smeh bih definisala kao "ozbiljan smeh" koji shvata i moj otac a i mi tako funkcionišemo oduvek, što nikako ne znači da ne znamo šta nas čeka, kakva je to bolest. Ljudi su različiti. Svako pronađe svoju meru, ne postoje univerzalne mere ili saveti. Moj tata je primer za to. Ako krenem da zvocam i ljutim se što je danas ispušio skoro celu paklu iako mu je naloženo od lekara da ostavi cigare, on se uznemiri, počne da se svađa i psuje...ali ako mu kažem kroz šalu da neće njegove noge izdržati još dugo to pušenje, pa će pasti u krevet, on počne da se smeje i zeza i kaže da ide u sobu da prilegne dok još može i to prođe tako, ali ne zapali cigaru narednih 2-3 sata, a to je poenta jer je nemoguće očekivati da prestane da puši....svako ima svoj pristup zavisno od pacijenta i nas samih.
 
Pozdrav, Jadranka.
dijabetis je jedan od glavnih uzroka tako rane demencije. I moja majka je otprilike u tim godinama obolela, ali kod nje je to zbog triglicerida. Bolest ide svojim tokom, lekovi kao usporavaju, ali sve je to slabo...

jeste, tako su i meni dr rekli, a uz to mama je 92 ranjena (snajperski hitac u glavu i prozvana je medicinskim čudom što je preživila), ali vjerovatno je sad došlo na naplatu tako teško ranjavanje :(
 
prvo da ti se izvinim sto te ranije ne pozdravih, danas jesam pisala na temi, al` sam bila u svom svetu. sto blizance napisa, ovde je tesko nekome pozeleti dobrodoslicu, jer je tema generalno vise za kukanje, nego druzenje, al u svakom slucaju mnogo moze da se nauci. za pocetak ti predlazem da kada imas vremena krenes i iscitavas temu od pocetka. ima dobrih saveta. a na eventualna pitnja ce ti se sigurno javiti neko od starijih clanova. (pozdrav i mostaru iz beograda)

hvala ti Henriet, shvatam ja da je ovo više kukaona, ali samo mi znamo kako nam to i te kako može pomoći da bi se lakše nosili sa svakodnevnim poteškoćama. Odavno ja pratim vaš forum, samo sam tek sad odvažila da vam se pridružim. U principu sad tragam za idejama kako da animiram mamu, jer je (da bi malo sebi olakšala) odvedem u svoju kuću, ali ona nakon kratkog vremena krene da ide kući. Par puta sam joj dala da mi očisti bižu :D i to je zadrži bar malo. Ali, volila bih da čujem šta vi radite po tom pitanju.
 
U principu sad tragam za idejama kako da animiram mamu, jer je (da bi malo sebi olakšala) odvedem u svoju kuću, ali ona nakon kratkog vremena krene da ide kući. Par puta sam joj dala da mi očisti bižu :D i to je zadrži bar malo.

Čišćenje graška i zove (bazge) - takve radne terapije organizuju u privatnim domovima, ne samo za dementne. Dakle, sve što može da radi, treba je moliti da pomogne, sa posebnim naglašavanjem na ovoj pomoći (kao da ne možeš sama): takve male laži su veoma poželjne u kućnim uslovima, ali naravno sve zavisi od osobe i stepena demencije. Bitno je i da to radite zajedno. Samo ne zaboravi da te aktivnosti ne smeju da budu naporne ni vremenski, još manje komplikovane. Ali nikad se ne zna koje su sposobnosti očuvane, zato treba probati sve i svašta. Neke dementne osobe čak uz tuđu pomoć mogu da rešavaju ukrštene reči, a neki se i u podmakloj bolesti bave ručnim radom. Sve zavisi koji deo mozga posustaje.
 
Sumara, da li si razgovarala sa doktorom o toj situaciji da vuce nogu i ubrzava hod?
Doktorica zna za nogu,osim lekova koje koristi nista drugo ne moze da se uradi,osim da se prati,a to nije uvek samo ponekad krene bas bas da vuce nogu i ubrzava hod,najcesce kad je besan,ustvari kad mu se nesto kaze sto se njemu ne svidja.
hvala ti Henriet, shvatam ja da je ovo više kukaona, ali samo mi znamo kako nam to i te kako može pomoći da bi se lakše nosili sa svakodnevnim poteškoćama. Odavno ja pratim vaš forum, samo sam tek sad odvažila da vam se pridružim. U principu sad tragam za idejama kako da animiram mamu, jer je (da bi malo sebi olakšala) odvedem u svoju kuću, ali ona nakon kratkog vremena krene da ide kući. Par puta sam joj dala da mi očisti bižu i to je zadrži bar malo. Ali, volila bih da čujem šta vi radite po tom pitanju.
Mozda da pokusa da resava ukrstene reci,radi neki rucni rad,da joj das neki manji poslic koji ce biti bezbedan za nju....
Ne mogu da ti dam bolji savet,jer deda iako ima 65god je totalno nezainteresovan za sve,bukvalno sve,cak i jedva progovara,nekad je u stanju satima da cuti,kad ga nesto pitas ne odgovara,treba mu ponoviti vise puta tek onda odreaguje.
 
sFatili smo :manikir: bas tedoh i tebe da pozdravim, ubise sa cenama, bar je meni to o cemu pises u ovom momentu finansijski neprihvatljivo (privatni pregledi). moracu da se zadovoljim drzavnim, pa kad stignem...

Jest,vala ubise!Zaboravih da dodam sitan detalj...da se i pejsmeker naravno placa od 30000din do 40000din pa ko voli nek izvoli.Pritom naravno nisu u stanju da ti kazu ni orjentaciono kada bi to eventualno mogli da ugrade.Dakele...popnem se ja na jedno veeeliko drvo i naberem eeevrova koliko mi treba pa onda bacim graske da vidim kad ce gospoda da me udostoje omlatiti mi novcanik.Elem...pored svih onih analiza u naravno privatnim ordinacijama i pejsmeker cu morati debelo da platim u drzavnoj bolnici a to je samo 5% od ukupne cene jer ostalo finansira Socijalno.Kuuukuuu meni...Sta ce mi tudja nega i pomoc iz PIO mogu ja to i samamaaa....:rotf::dash:DDDD...umres od smeha jaaal od muke...pa biraj!!!!
 
Pozdrav Mostaru iz Novog Sada

Malecka i ja mnogo bolje,muz tu i tamo, sa dedom mislim da me tek ceka burna noc,imali smo tri cetri presvlacenja danas,proliv,jos nije povratio,a ne ume da kaze da li mu je muka,stavila sam mu kod kreveta kantu,nadam se da ce znati da je koristi,a opet,malopre krenuo da donosi kantu u kuhinju,ipak sam je vratila,neka je u blizini,ako nista necu morati da trcim u kupatilo ako cujem da se nesto desava.
Sad nzm da li je zbog vremena ili bolesti deda je poceo jos vise da vuce desnu nogu,i sad moram da pazim na svaki njegov pokret jer kad mu tako krene on iz nekih razloga pocinje da ubrzava kretenjae koje se uglavnom zavrsava padom,na srecu uvek se zavri samo blagim udarcem u koleno ili lakat.

Drago mi je da ste bolje posle tih zdravstvenih problema.Kad tako nesto naidje samo te jos vise baci sa koloseka svakodnevne kolotecine oko bolesnog clana jer i mi ostali naravno mozemo ponekad da se razbolimo i eto muke na kvadrat.
Primetila sam i kod moje majke da ponekad iz cista mira ubrza korak kao da zuri a ide par koraka po stanu pa onda moram da je usporim jer se plasim pasce.
 
:eek: auuu bre......jedno :heart: za sve vas

I jedna anegdota, da vas oraspoložim.....za plakanje ili smejanje, nek odluči svako za sebe, ali mi se svi smejasmo, ali ozbiljno :lol:
Nisam odmah htela da napišem, a desilo se prekjuče, da ne budem shvaćena pogrešno, ali evo

Dakle, pita me ona mlada doktorka opšte prakse, kako je deda prihvatio negovateljicu. Rekoh, odlično, danas je zaprosio :zcepanje:Žena samo što nije pala sa stolice od smeha. Znači, on je od te dementne sorte :lol:a onda ozbiljno dodaje, bogami, nije vam lako kad je takav čio i veseo.
Dođe prekjuče moj muž s posla, i D mu kaže ....prvo je deda pitao koliko je ona od njega mlađa...ona reče odokativno 30 godina.....e, onda je pitao bi li se ona udala za njega....ona reče da ne bi, da je ona tu na poslu da mu pravi društvo i da ga kontroliše zbog lekova....dobro reče deda i okrenu priču na drugu temu :lol:
Naravno, popričala sam sa D i rekla da ne uzima za ozbiljno, zna da je bolestan. Kaže da zna sve i da je bio jako kulturan. Ipak, jasno smo obe konstatovale da niko neće trpeti maltretiranje starca pa makar bio i bolestan, ako do njega dođe. U tom slučaju deda ide u dom, pa kako mu bude, ali pre toga da postanem njegov staratelj....za svaki slučaj :lol:

Ha,haaa...moglo bi da padne i neko vatanje sa njegove strane;)Nadam se da nece i da ce se kontrolisati ako bude mogao:hahaha:A ta zena sto ga cuva verovatno kapira da je covek bolestan i nadam se da mu nece uzeti za zlo bilo sta da uradi.Uostalom,sta bi on jadan tako bolestan i mogao osim poneki prolazni zez.Kako do sada nije bio agresivan valjda nece biti ni prema njoj napadan.Moguce da ljudi u tim godinama i pod dejstvom raznih lekova i problema mozda i osete poneki trzaj {one} potrebe,ko ce ga znati.Secam se da sam u detinjstvu imala druga koji je imao izvesne zdravstvene probleme i sexualni nagon je poceo da ga muci jos kao dete od 7-8 godina i to bas,bas...
 
Saglasna sa svim iznetim.
Dedi je zakazana kontrola za dva meseca, s tim da donesemo i rezultate krvi i još nešto (napisao je koje).
Niko od nas ne shvata neozbiljno dedino stanje, naprotiv. Obezbeđen mu je nadzor 24 sata, posklanjano sve, ima 3 obroka dnevno, 2 užine, lekove, cigare, praćenje ponašanja, obrijan, čist, veseo, pričljiv, ima svu našu pažnju i brigu......i prvi put je za svojih 85 godina sa porodicom stalno, na šta se privikava.
A naš smeh bih definisala kao "ozbiljan smeh" koji shvata i moj otac a i mi tako funkcionišemo oduvek, što nikako ne znači da ne znamo šta nas čeka, kakva je to bolest. Ljudi su različiti. Svako pronađe svoju meru, ne postoje univerzalne mere ili saveti. Moj tata je primer za to. Ako krenem da zvocam i ljutim se što je danas ispušio skoro celu paklu iako mu je naloženo od lekara da ostavi cigare, on se uznemiri, počne da se svađa i psuje...ali ako mu kažem kroz šalu da neće njegove noge izdržati još dugo to pušenje, pa će pasti u krevet, on počne da se smeje i zeza i kaže da ide u sobu da prilegne dok još može i to prođe tako, ali ne zapali cigaru narednih 2-3 sata, a to je poenta jer je nemoguće očekivati da prestane da puši....svako ima svoj pristup zavisno od pacijenta i nas samih.

Maa,pusti ga da pusi to mu je verovatno jos jedino zadovoljstvo koje oseca.Kontrolisi mu samo broj popusenih cigareta da ne pretera.Ako ga do sada nisu ubile,nece od pusenja ni sada umreti.Naravno,ovo govorim tebi a ti njemu sve obrnutno za svaki slucaj.Secam se da je moj pokojni otac{inace umro iznenada u 49 godini}obozao da pusi i u vreme najvece inflacije nije doruckovao da bi ustedeo za cigarete i kupovao ih od svercera na komad bar 3-5 za nedelju dana.To je bila strast...mogao je mene da nevidi dva dana ali cigaru jok...
 
Primetila sam i kod moje majke da ponekad iz cista mira ubrza korak kao da zuri a ide par koraka po stanu pa onda moram da je usporim jer se plasim pasce.
Dedi se i desilo da je par puta pao bas zbog toga,na srecu uvek je sve proslo dobro.
Kao sto sam mislila deda je zadnji bolestan,kad se probudio bio je sva uneredjen,ni svestan nije sta mu se desilo,kad sam rekla da treba da se istusira pitao je zasto,deda imas proliv,prljav si,beso je krenuo u kupatilo,ali me je poslusao,nadam se da je to bilo zadnje i da nece biti jos kao i da nece povracati.Izdrzacemo jos jedan dan i sa ovim virusom je gotovo:)
 
Doktorica zna za nogu,osim lekova koje koristi nista drugo ne moze da se uradi,osim da se prati,a to nije uvek samo ponekad krene bas bas da vuce nogu i ubrzava hod,najcesce kad je besan,ustvari kad mu se nesto kaze sto se njemu ne svidja.

Mozda da pokusa da resava ukrstene reci,radi neki rucni rad,da joj das neki manji poslic koji ce biti bezbedan za nju....
Ne mogu da ti dam bolji savet,jer deda iako ima 65god je totalno nezainteresovan za sve,bukvalno sve,cak i jedva progovara,nekad je u stanju satima da cuti,kad ga nesto pitas ne odgovara,treba mu ponoviti vise puta tek onda odreaguje.

Tesko da se oni mogu animirati bilo kakavim poslom ali treba pokusati.Ukrstene reci su visa matematika od koje je moja majka davno odustala.Sad ponekad gleda u TV i to bez tona iako su domaci kanali ili muzika.Zna ko gostuje u emisijama ali kaze sta ce joj ton kad ionako pricaju gluposti.U cemu je onda poenta gledanja TVa nemam pojma ali naravno pustim je i drago mi je kad vidim da ga sama ukljuci,sve se nadam nesto ce je pokrenuti.Retko obavi i naj prostije kucne poslove,tipa da istrese stoljnjak od mrvica ili da opere za sobom tacnicu od kolaca,ili da nadgleda kuvanje dok sam ja u toaletu,vadi se sve da nema zivaca za to ali vidim da je skroz nezainteresovana i da joj sve predstavlja napor.Par puta je slozila ispeglani ves u ormare,zna gde sta stoji ali uopste nema volju cak ni cvece da zalije.Mozda ih i svi ti lekovi sto piju umrtvljuju i od njih prave vostane figure ali da ih nije...bilo bi pakla...
 
jeste, tako su i meni dr rekli, a uz to mama je 92 ranjena (snajperski hitac u glavu i prozvana je medicinskim čudom što je preživila), ali vjerovatno je sad došlo na naplatu tako teško ranjavanje :(

Onda nije ni cudo sto je sada u takvom stanju.Moglo se ocekivati i nazalost desilo se.Probaj da joj pomognes koliko je u tvojoj moci i zapamti ono sto su meni psihijatri rekli idi samo do sopstvenih mogucnosti i granica,sve preko toga je glupo.Shvati da si na prvom mestu ti da bi mogla adekvatno da joj pomognes.Ja jos uvek ucim da napravim granicu i stavim sebe na mesto broj jedan jer je lako pricati a tesko uraditi.Nazalost tako se mora jer ako mi posustanemo odose kola nizbrdo u svim pravcima i segmentima.Moramo biti mi psihicki i fizicki u dobroj kondiciji da bi ostali od nas imali korist a kako izbalansirati to probaj odmah da naucis i primenis.
 
Tesko da se oni mogu animirati bilo kakavim poslom ali treba pokusati.Ukrstene reci su visa matematika od koje je moja majka davno odustala.Sad ponekad gleda u TV i to bez tona iako su domaci kanali ili muzika.Zna ko gostuje u emisijama ali kaze sta ce joj ton kad ionako pricaju gluposti.U cemu je onda poenta gledanja TVa nemam pojma ali naravno pustim je i drago mi je kad vidim da ga sama ukljuci,sve se nadam nesto ce je pokrenuti.Retko obavi i naj prostije kucne poslove,tipa da istrese stoljnjak od mrvica ili da opere za sobom tacnicu od kolaca,ili da nadgleda kuvanje dok sam ja u toaletu,vadi se sve da nema zivaca za to ali vidim da je skroz nezainteresovana i da joj sve predstavlja napor.Par puta je slozila ispeglani ves u ormare,zna gde sta stoji ali uopste nema volju cak ni cvece da zalije.Mozda ih i svi ti lekovi sto piju umrtvljuju i od njih prave vostane figure ali da ih nije...bilo bi pakla...
I dedu je tesko zainteresovati za bilo sta,nekad je mogao satima da resava ukrstenice,cak se desavalo i da skuvam rucak kad ja radim pre podne.
Sad jedino sto uradi je da dodje do stola i jede i vrati se u krevet i gleda tv,bilo sta,gleda a ne vidi,slusa a ne cuje,ponekad ga nesto pokrene,neka muzika iz mladosti,poneko desavanje,zimus se bas bio uznemiro kad su bili oni smetovi i to samo zato sto u blizini zivi njegova bivsa zena,ove poplave sto su bili ,skoro da ga nisu ni dotakle,u jednom momentu je samo rekao:Takav je zivot.
Malecka uspe povremeno da ga trgne,ali samo na kratko,totalno je nezainteresovan.Da ga ne obilazim svaki cas i ne pokusavam da zapocnem pricu,cutao bi ceo dan.
juce sam se napisala, danas vas samo citam (i pozdravljam)
:cao::heart:
 
Dobro jutro :kafa:
Deda je imao juče unutrašnje krvarenje i povraćao krv (verovatno čir). Stolica je takoše bila čiraška. Sedeo je napolju sa našim sinom i njegovom devojkom i D i pričali. Deda je ustao da pođe u sobu i samo kljoknuo (zavrtelo mu se u glavi). Uspeli su da ga uhvate da ne padne i odveli u sobu da legne. Sin je bio kući jer je imao slobodan dan (on radi svaki dan). Povraćalo mu se i povratio je pola litre krvi. Ćera i ja strigosmo brzo kolima, a i muž. Hitnu je sin zvao, doktorka našla da je čiraš i da nije životno ugoržen te hitna ne dolazi. Odveden u dežurnu KBC Zemun.Urađena hitna ekg (srce odlično za 85 godina), pritisak nizak (usled krvarenja), hitna gastroskopija i od akutnog krvarenja se ne vidi ništa, snimak pluća /ne znam, niko mi ga nije rastumačio), Smešten na hirurgiju....svim lekarima od interniste pa do hirurga, i svim sestrama, predočen nalaz dr Pavlovića o demenciji i Alchajmeru sa sve terapijom....kao ludača sam ponavljala svakome jer moraju znati da ne primaju običnog pacijenta već dementrnog, a to nikako nije isto, što će se kasnije i ispostaviti. Nije mu dozvoljeno da zadrži svoj teget duksi koji obožava, ali sam uspela da ubedim sestru da mu ostavi kačket (to je novi koji mu je zet kupio i deda ga jako voli....dogovor je da se on koristi samo kad idemo negde, a da kući nosi pamučnu kapicu, jer oduvek nosi nešto na glavi). Rekla sam i sestrama na hirurgiji koje su ga primile da je dementan i još pitala sestru šta ću sa terapijom. Da donesem pa će videti lekar. Posle 3 sata dolazim da mu donesem presvlaku i lekove a on vezan.....kaće sestra da im je sve počupao, sondu, kateter, infuziju i da ne sarašuje te su ga morale vezati.......ja vako :eek: Održim kratko predavanje o demenciji, o izbacivanju iz ravnoteže, strahu, ponašanju deteta itd i objasnim lekove koje sam stavila u jednu kutiju na kojoj sam napisala njegovo ime i prezime i moje ime i moj broj mobilnog, a u kutiji su flaster za demenciju, lekovi potrebni zaključno sa nedeljom ako mu budu davali, na papiru ispisan svaki lek za šta je i kako se daje i fotokopija nalaza neurologa Pavlovića sa dijagnozom i istim tim prepisanim lekovima, objasnim sestri kako da mu menja flaster svakog jutra i odem kod njega, a on ...ludački uplašen... ne zna ništa.....ne mogu da doprem do njega, ali zna ko sam, priča razgovetno ali izmešane nebuloze i istina...stalno traži da ga odvežem....pacijenti se žale (ljudi operisani, treba im mir)....kaže mi pacijent da je samnom odličan kakav je sa sestrama.....nema pojma gde je, šta je, kako će da mokri a ispod je već puna kesa, uplašen je do ludila i ne registruje ništa što govorim.....sve, sve ali vezivanje.....dala sam broj mobilnog i piše na prijemnoj listi.....sestra sa kojom sam pričala o demenciji i koja ga je smestila je i tad, uveče bila tu i ćuti....20 koraka nazad je u pogledu demencije učinjeno a baš je bio dobar, stabilan, veseo i slušao je sve, sarađivao jer smo oko njega stvorili svet koji je njemu kao ličnosti odgovoarao ali sa jasnim granicama može-ne može. Od kad sam se javila ovde prvi put do juče on je sa svima nama zajedno napravio 10 koraka napred.
Jutros sam uspela da dođem do broja telefona sestara (jer sam sinoć od svega zaboravila da pitam) i kaže da je deka stabilan, odvezan, da sarađuje i da je primio 2 boce krvi nočas. Samo kad su ga dementno stabilizovali jer samo tako mogu nešto da urade sa krvarenjem. Videću danas kad odem u bolnicu.
 
Dobro jutro :kafa:
Deda je imao juče unutrašnje krvarenje i povraćao krv (verovatno čir). Stolica je takoše bila čiraška. Sedeo je napolju sa našim sinom i njegovom devojkom i D i pričali. Deda je ustao da pođe u sobu i samo kljoknuo (zavrtelo mu se u glavi). Uspeli su da ga uhvate da ne padne i odveli u sobu da legne. Sin je bio kući jer je imao slobodan dan (on radi svaki dan). Povraćalo mu se i povratio je pola litre krvi. Ćera i ja strigosmo brzo kolima, a i muž. Hitnu je sin zvao, doktorka našla da je čiraš i da nije životno ugoržen te hitna ne dolazi. Odveden u dežurnu KBC Zemun.Urađena hitna ekg (srce odlično za 85 godina), pritisak nizak (usled krvarenja), hitna gastroskopija i od akutnog krvarenja se ne vidi ništa, snimak pluća /ne znam, niko mi ga nije rastumačio), Smešten na hirurgiju....svim lekarima od interniste pa do hirurga, i svim sestrama, predočen nalaz dr Pavlovića o demenciji i Alchajmeru sa sve terapijom....kao ludača sam ponavljala svakome jer moraju znati da ne primaju običnog pacijenta već dementrnog, a to nikako nije isto, što će se kasnije i ispostaviti. Nije mu dozvoljeno da zadrži svoj teget duksi koji obožava, ali sam uspela da ubedim sestru da mu ostavi kačket (to je novi koji mu je zet kupio i deda ga jako voli....dogovor je da se on koristi samo kad idemo negde, a da kući nosi pamučnu kapicu, jer oduvek nosi nešto na glavi). Rekla sam i sestrama na hirurgiji koje su ga primile da je dementan i još pitala sestru šta ću sa terapijom. Da donesem pa će videti lekar. Posle 3 sata dolazim da mu donesem presvlaku i lekove a on vezan.....kaće sestra da im je sve počupao, sondu, kateter, infuziju i da ne sarašuje te su ga morale vezati.......ja vako :eek: Održim kratko predavanje o demenciji, o izbacivanju iz ravnoteže, strahu, ponašanju deteta itd i objasnim lekove koje sam stavila u jednu kutiju na kojoj sam napisala njegovo ime i prezime i moje ime i moj broj mobilnog, a u kutiji su flaster za demenciju, lekovi potrebni zaključno sa nedeljom ako mu budu davali, na papiru ispisan svaki lek za šta je i kako se daje i fotokopija nalaza neurologa Pavlovića sa dijagnozom i istim tim prepisanim lekovima, objasnim sestri kako da mu menja flaster svakog jutra i odem kod njega, a on ...ludački uplašen... ne zna ništa.....ne mogu da doprem do njega, ali zna ko sam, priča razgovetno ali izmešane nebuloze i istina...stalno traži da ga odvežem....pacijenti se žale (ljudi operisani, treba im mir)....kaže mi pacijent da je samnom odličan kakav je sa sestrama.....nema pojma gde je, šta je, kako će da mokri a ispod je već puna kesa, uplašen je do ludila i ne registruje ništa što govorim.....sve, sve ali vezivanje.....dala sam broj mobilnog i piše na prijemnoj listi.....sestra sa kojom sam pričala o demenciji i koja ga je smestila je i tad, uveče bila tu i ćuti....20 koraka nazad je u pogledu demencije učinjeno a baš je bio dobar, stabilan, veseo i slušao je sve, sarađivao jer smo oko njega stvorili svet koji je njemu kao ličnosti odgovoarao ali sa jasnim granicama može-ne može. Od kad sam se javila ovde prvi put do juče on je sa svima nama zajedno napravio 10 koraka napred.
Jutros sam uspela da dođem do broja telefona sestara (jer sam sinoć od svega zaboravila da pitam) i kaže da je deka stabilan, odvezan, da sarađuje i da je primio 2 boce krvi nočas. Samo kad su ga dementno stabilizovali jer samo tako mogu nešto da urade sa krvarenjem. Videću danas kad odem u bolnicu.

Ljilja MMM, svaka cast na tvojoj snalazljivosti i pozrtvovanosti. Sjajno si to obavila. Drago mi je da se tvoj tata stabilizovao. Bilo je za ocekivati da ce biti konfuzan. Pa tako bi reagovao i pacijent koji nije dementan a uplasen je usled soka sa pojavom krvi. Gledaj da mu sto vise sugerises da ti drzis sve pod kontrolom i da ne brine. Naravno, sto vise zagrljaja i reci podrske. Pokusaj da ga upoznas sa medicinskim osobljem, da ih pohvalis pred njim i da mu kazes da ih ti kontrolises sta rade. Ocigledno je da je upucen na tebe. Uz tebe smo.
 
Hvala :) za sve vas :zag:

U kolima, dok nas je muž vozio u bolnicu kaže daj mi ruku......eeeeeeej, on, koji skoro nikada ne ispoljava emociju .....plaši se....onda je izvodio predstavu u bolnici, sam se sa kolica premeštao na ležaj za snimanje pluća, sa ležaja kod interniste na pokretna kolica, sa kolica na krevet na hirurgiji...sestre oduševljene pokretljivošću, smejao se i šalio sa sestrama....zet se zeza sanjim pri tim prelascima....samo što smo došli u bolnicu, on je umoran, kunja, i da sednemo ispred internističke sobe da sačekamo....sva sedišta prazna samo na jednom sedi med.sestra koja je dovezla nekog pacijenta ....ja ću ovde, pored dame :lol:.......i kako bre da se ne smeješ :lol:......posle, kaže, čekajte da poljubim ćerku...ajde tata poljubi me, nisi ni jednom za 20 poslednjih godina, pre toga se ne sećam :lol:....možda te više ne poljubim Ćiro...e, ako je premijerno, onda može :lol:....i to tako prođe.

Naravno da je bilo za očekivati da bude konfuzan samim odlaskom u bolnicu, ostajanjem bez mene i muža, bez D, unuka, dvorišta, pasa, svog reda,sobe. Zato sam i pričala svima da je dementan, da obrate pažnju, zato sam i tražila da osvae njegov duks i kaćket. Nadam se da je dobro sad i kad odem pričaću sa njim po naški, da se razumemo nas dvoje. Sinoć ništa nije uspevalo....bio je skroz sa druge strane, te sam zato otišla jer je mirniji kad nisam tu...bar nema od koga da traži svake 3 sekunde da ga odveže. Verovatno je lekar pogledao moju kutiju i konsultovao se sa neuropsihijatrom, a i verovatno su mu dali neku injekciju da ga uspavaju kako bi drugi mogli da odmore.

Hirurgu u ambulanti sam morala objašnjavati šta je koji lek....da je samo flaster lek za demenciju a ostalo su vitamini kompleksa B važnog za mozak i da je jedan lek za cirkulaciju zbog nogu kao i midol. Koloiko god mu pomagali ili ne (što je vrlo diskutabilno u njegovom slučaju) sama činjenica da kaže "od ovih lekova što pijem mi je mnogo bolje i u glavi i u nogama" je dovoljna da bude stabilan i vedar.
 
Poslednja izmena:

Back
Top