Dobro jutro

Deda je imao juče unutrašnje krvarenje i povraćao krv (verovatno čir). Stolica je takoše bila čiraška. Sedeo je napolju sa našim sinom i njegovom devojkom i D i pričali. Deda je ustao da pođe u sobu i samo kljoknuo (zavrtelo mu se u glavi). Uspeli su da ga uhvate da ne padne i odveli u sobu da legne. Sin je bio kući jer je imao slobodan dan (on radi svaki dan). Povraćalo mu se i povratio je pola litre krvi. Ćera i ja strigosmo brzo kolima, a i muž. Hitnu je sin zvao, doktorka našla da je čiraš i da nije životno ugoržen te hitna ne dolazi. Odveden u dežurnu KBC Zemun.Urađena hitna ekg (srce odlično za 85 godina), pritisak nizak (usled krvarenja), hitna gastroskopija i od akutnog krvarenja se ne vidi ništa, snimak pluća /ne znam, niko mi ga nije rastumačio), Smešten na hirurgiju....svim lekarima od interniste pa do hirurga, i svim sestrama, predočen nalaz dr Pavlovića o demenciji i Alchajmeru sa sve terapijom....kao ludača sam ponavljala svakome jer moraju znati da ne primaju običnog pacijenta već dementrnog, a to nikako nije isto, što će se kasnije i ispostaviti. Nije mu dozvoljeno da zadrži svoj teget duksi koji obožava, ali sam uspela da ubedim sestru da mu ostavi kačket (to je novi koji mu je zet kupio i deda ga jako voli....dogovor je da se on koristi samo kad idemo negde, a da kući nosi pamučnu kapicu, jer oduvek nosi nešto na glavi). Rekla sam i sestrama na hirurgiji koje su ga primile da je dementan i još pitala sestru šta ću sa terapijom. Da donesem pa će videti lekar. Posle 3 sata dolazim da mu donesem presvlaku i lekove a on vezan.....kaće sestra da im je sve počupao, sondu, kateter, infuziju i da ne sarašuje te su ga morale vezati.......ja vako

Održim kratko predavanje o demenciji, o izbacivanju iz ravnoteže, strahu, ponašanju deteta itd i objasnim lekove koje sam stavila u jednu kutiju na kojoj sam napisala njegovo ime i prezime i moje ime i moj broj mobilnog, a u kutiji su flaster za demenciju, lekovi potrebni zaključno sa nedeljom ako mu budu davali, na papiru ispisan svaki lek za šta je i kako se daje i fotokopija nalaza neurologa Pavlovića sa dijagnozom i istim tim prepisanim lekovima, objasnim sestri kako da mu menja flaster svakog jutra i odem kod njega, a on ...ludački uplašen... ne zna ništa.....ne mogu da doprem do njega, ali zna ko sam, priča razgovetno ali izmešane nebuloze i istina...stalno traži da ga odvežem....pacijenti se žale (ljudi operisani, treba im mir)....kaže mi pacijent da je samnom odličan kakav je sa sestrama.....nema pojma gde je, šta je, kako će da mokri a ispod je već puna kesa, uplašen je do ludila i ne registruje ništa što govorim.....sve, sve ali vezivanje.....dala sam broj mobilnog i piše na prijemnoj listi.....sestra sa kojom sam pričala o demenciji i koja ga je smestila je i tad, uveče bila tu i ćuti....20 koraka nazad je u pogledu demencije učinjeno a baš je bio dobar, stabilan, veseo i slušao je sve, sarađivao jer smo oko njega stvorili svet koji je njemu kao ličnosti odgovoarao ali sa jasnim granicama može-ne može. Od kad sam se javila ovde prvi put do juče on je sa svima nama zajedno napravio 10 koraka napred.
Jutros sam uspela da dođem do broja telefona sestara (jer sam sinoć od svega zaboravila da pitam) i kaže da je deka stabilan, odvezan, da sarađuje i da je primio 2 boce krvi nočas. Samo kad su ga dementno stabilizovali jer samo tako mogu nešto da urade sa krvarenjem. Videću danas kad odem u bolnicu.