Demencija

Biseri
Pricamo mama i ja...
-Mama, koliko me volis?
- Ihaaa, odgovara ona i siri oke ovolikooo
- A koliko ja tebe volim?
- Ihaaa
I idem tako redom, koliko voli unuke, muza, praunuka i samo cujem ono "ihaa" sve duze.
- Dobro, a sad mi kazi koluko volis Aleksandra Vucica?
Kad ona udari u plac, pa kaze : Volim i njega!
- A Tomu jel volis?
- I njega volim
- A Maju Gojkovic?
- Pa nju i ne bas, nekako mi nije lepa

Sledeca poseta, pocinje smehom kad nas je videla.
- Da vam kazem, a necete mi verovati. Cetiri dana nisam nista jela. Nit dorucak, nit rucak ni vecera.Niko mi nista nije dao da jedem.
A cudo jedno, ne osecam glad uopste.
Sad se otac ubacuje: Pa nisi bas u pravu....
Ja ga vucem za rukav, da ne razvija diskusiju, i kazem: Nema problema, reci cu da ne smeju da zaborave da ti daju obrok. Nego kazes da nisi gladna, a ja ti donela rucak, verovatno neces da jedes?
- More daj to ovamo sve....sve cu da pojedem
I tako i bi, plus kafa i kolac koji su stigli iz njen redovni rucak (koji kako rece ne dobija).

:heart::heart::heart: Bravo, devojko! To je jedini nacin. I bas se dobro snalazis. Vidis da moze sa tvojom mamom cak I o politici:zper:
 
Biseri
Pricamo mama i ja...
-Mama, koliko me volis?
- Ihaaa, odgovara ona i siri oke ovolikooo
- A koliko ja tebe volim?
- Ihaaa
I idem tako redom, koliko voli unuke, muza, praunuka i samo cujem ono "ihaa" sve duze.
- Dobro, a sad mi kazi koluko volis Aleksandra Vucica?
Kad ona udari u plac, pa kaze : Volim i njega!
- A Tomu jel volis?
- I njega volim
- A Maju Gojkovic?
- Pa nju i ne bas, nekako mi nije lepa

Sledeca poseta, pocinje smehom kad nas je videla.
- Da vam kazem, a necete mi verovati. Cetiri dana nisam nista jela. Nit dorucak, nit rucak ni vecera.Niko mi nista nije dao da jedem.
A cudo jedno, ne osecam glad uopste.
Sad se otac ubacuje: Pa nisi bas u pravu....
Ja ga vucem za rukav, da ne razvija diskusiju, i kazem: Nema problema, reci cu da ne smeju da zaborave da ti daju obrok. Nego kazes da nisi gladna, a ja ti donela rucak, verovatno neces da jedes?
- More daj to ovamo sve....sve cu da pojedem
I tako i bi, plus kafa i kolac koji su stigli iz njen redovni rucak (koji kako rece ne dobija).

Skidam kapu mami :) A i Tebi!
Veliki poljubac za sve :heart:
(mašem)
 
Evo kreće zezanje i kod nas. Kuče se prošle nedelje razbolelo, polomila sam se i da ga vodam kod veta na injekcije i sve drugo da stignem, a i da ga ja šetam pošto nije smelo da nosi povodac. Uz to me pojela sekiracija da nije neka smrtna bolest, taj stres nam ne treba. Srećom, kuče je ozdravilo.

I sad, odjednom, uopšte je ne zanima njeno kuče. Juče popodne ga ne izvede, kaže da sam joj ja rekla. Jutros ustajem, ona zaboravila da je izvede. Danas me zove na posao, kaže da ide ispred zgrade, ja joj kažem da povede kuče, ona će opet da sam joj ja rekla da ga ne izvodi. Dođem s posla, stanem sa komšinicom da ćaskam na parkingu, eto nje bez kučeta izlazi. Pitam gde je kuče, ona će opet da sam ja rekla da ga ne izvodi. Tu dobija napad plača kako je zezam. Dođemo kući, spakuje kuče, odu u šetnju, vraćaju se, kaže da nije završilo posao. Pitam: "I šta sad?" I dobijem odgovor: "Ništa, vrati ga u azil".

Eto nama nemca u punom sjaju. Sad je, dok sam ovo kucala, donela odluku i da klima treba da se isključi jer je njoj hladno, nema veze što je napolju 32C i mi gledamo na zapad, tako da je bez klime u stanu jedno 50C.

Ako me nema, da znate da smo se kuče i ja preselile u azil :D
 
@sasandra
Ma i ti si zezator... :-)
Ali ako je bilo kako si napisala, onda baš imaš problem. Nije trebalo da paničiš oko kučeta, to se urezalo u pamćenje...
Probaj da se više posvetiš majci. I da joj vratiš interesovanje za vašeg ljubimca psa. Možda bi zagrljaj bio dovoljan?

Samo bez nervoze.
 
Čitam, pa se malo smejem našim dragim "mukicama", koje kombinacije imaju u glavi...Nasmeje me i doza humora s' kojom mi prilazimo problemu, valjda je tako lakse. Pa onda pomislim na ona teska stanja koja znaju da me ponesu i brzo pobegnem i skrenem misli na nesto drugo...
Mama ove nedelje bila dobro. Sestra je uglavnom isla kod nje, cak smo razgovarale i preko telefona, sto je podvig. Tesko je mogu razumeti i kad sam pored nje, kad pocne da koristi neke reci koje lepo cujem, ali ne razumem. Uglavnom kaze da je bas dobro, da je nista ne boli, da je jela lubenicu ( od sveg rucka koji je tek zavrsen, samo se seca da je to jela).
Za par dana trebalo bi da joj zamene farin nekim drugim lekom, za koji ne treba da se kontrolise INR. Inace ove vrednosti izgleda mnogo variraju, pa joj uzimaju krv na nekoliko dana, a vene su joj katastrofalne...
,
 
Evo kreće zezanje i kod nas. Kuče se prošle nedelje razbolelo, polomila sam se i da ga vodam kod veta na injekcije i sve drugo da stignem, a i da ga ja šetam pošto nije smelo da nosi povodac. Uz to me pojela sekiracija da nije neka smrtna bolest, taj stres nam ne treba. Srećom, kuče je ozdravilo.

I sad, odjednom, uopšte je ne zanima njeno kuče. Juče popodne ga ne izvede, kaže da sam joj ja rekla. Jutros ustajem, ona zaboravila da je izvede. Danas me zove na posao, kaže da ide ispred zgrade, ja joj kažem da povede kuče, ona će opet da sam joj ja rekla da ga ne izvodi. Dođem s posla, stanem sa komšinicom da ćaskam na parkingu, eto nje bez kučeta izlazi. Pitam gde je kuče, ona će opet da sam ja rekla da ga ne izvodi. Tu dobija napad plača kako je zezam. Dođemo kući, spakuje kuče, odu u šetnju, vraćaju se, kaže da nije završilo posao. Pitam: "I šta sad?" I dobijem odgovor: "Ništa, vrati ga u azil".

Eto nama nemca u punom sjaju. Sad je, dok sam ovo kucala, donela odluku i da klima treba da se isključi jer je njoj hladno, nema veze što je napolju 32C i mi gledamo na zapad, tako da je bez klime u stanu jedno 50C.

Ako me nema, da znate da smo se kuče i ja preselile u azil :D

Mislim da tvoja mama izrazava na taj nacin strahovanje prema promeni, a u vezi sa odvajanjem od kuceta. Dementni prave konfuziju u povezivanju stvari, jer je konfuzija u njhiovim glavama, na zalost. Ti si rekla tvojoj mami da kuce ne moze u dom. Ona je to verovatno povezala da ne sme da ga vodi u setnju. A pominjanje azila mislim da je opet njen strah sta ce biti sa kucetom kada ona ne brine o njemu. Ovo zvuci kao da sam prorocica :zcepanje: To je iz mog iskustva sa mojom mamom. Probaj da je manje pripremas za odlazak u dom. Ja sam cak I stvari pakovala krisom od mame, sklanjala kofere iza ormana... tamo sam I ridala od tuge I straha. Moja preporuka je da ne vrsis pripreme sa njom, jer ce se sve vise zbunjivati I plasiti. Klima joj smeta jer stari ljudi imaju slabu cirkulaciju. Ili mozda duva blizu nje. Moras poceti da tumacis sta je htela da kaze. I da je smirujes.
 
Niko od nas nije prorok, ali nagledali smo se raznih situacija i zato malo bolje razumemo kako funkcioniše demencija. Zato i pišemo i reagujemo koliko možemo.
Bezuslovna je potpuno u pravu. Dementne ne treba zbunjivati, niti im sve pričati. Treba ih zaštititi od tekućih problema. Svaka sitnica može da poremeti ionako labilno stanje.
Ono što je jako važno, to je činjenica da se u početnoj fazi mnogo može uraditi adekvatnim psihološkim pristupom. Ali za to treba mnogo strpljenja i dobre volje.
 
Treba da se podvikne i to uvek pali :D

Od jutros je sve pod kontrolom, u ljubavi je i sa kučetom i sa mnom.

A ja znam šta je bilo, uplašila se da će kuče da umre dok je bilo bolesno, kod pasa je rak na 50%: Pre neki dan mi je rekla da kad kuče umre ne moram da joj kažem, pošto će ona da bude u domu pa neće to da zna ako ne čuje od mene, a volela bi da uvek misli da je živo. Cela njena bolest se vrti oko toga da su joj svi osim mene umrli. Zato sam i ja premrla od straha dok kuče nije dobilo dijagnozu i ozdravilo.

Nema strah od doma, raduje mu se, sirota, kao da će tamo da bude zdrava. Ladno je ispričala svima u komšiluku da ide u dom, mene zeza kako ću da se smrzavam po ulici kad bude zima, a njoj će drugi da idu u prodavnicu... Blesa je to, nemate vi pojma kakva, u mojoj porodici su svi blesavi generacijama :D
 
Pa, ako si sigurna da je dovoljno podviknuti, onda to još nije prava demencija, nego ona lažna. Ali to ne znači da neće postati prava, naročito ako se zanemaruje depresija...
 
Evo i mene...
Danas smo isli na komisiju za tudju negu. I cinjenica da sam na internetu me jedino sprecava da I ovde iznesem sve lepote srpskog jezika, sa svim psovkama koje znam,
Organizovala sam sve, da je iz doma dovedu do fonda,ja sam izasla sa posla,iako sam tek mesec dana ovde. Docekali smo i nase vreme, ulazimo, dr kao da je izasla sa Pink TV. Ali, nisam bas htela unapred da izvodim zakljucak.
Tetka ni na jedno postavljeno pitanje nije dala ispravan odgovor. Trebala je da izvede I neke jednostavne radnje - da podigne obe ruke i zatvori oci, recimo. Ni to nije uspela.
Ali se dr zakacila za nalaz prof.Pavlovica (poslednji Tetkin pregled kod njega, mart 2016) gde su joj svi parametri bili dobri tj,kako dr rece "visoki" .
Ici ce na neko testiranje. "Da nasii urade ponovo testiranje" Ma ko oni bili.
A onda mi kaze- pa to je bas odmaklo, ona ne zna osnovne radnje da poslusa. Pa ne, dovela sam je jer nemamo sta drugo da radimo!!!!! :dash::dash::besna::besna:
Tako da sad cekamo poziv za testiranje.
A kako cu ubediti Postu Srbije da mi da poziv nemam pojma, jer sam i oko preuzimanja ovog poziva kao i Resenja o strarateljstvu imala sa postom avanturu.
Inace, Tetka je stabilno, bolest napreduje, vidim po tome sto sve cesce izgovara neke svoje reci, koje nista ne znace.
Juce mi u domu kaze kako stalno misli na mene i kako je tako dobro zato sto ja brinem o njoj,i da ne zna sta bi sa njom bilo da ja nisam tu stalno.
I shvatim da je tu tog trenutka dok to prica.:sad2:
Eto...
 
:heart: i za tetku i za tebe, nemam šta da ti kažem, dobro je da nas vole, tako se moja mama svima hvali da sam joj ja kupila neke sandalete, a nisam, samo sam ih pronašla nove novcate u nekoj kutiji i dala joj da nosi. Ona je vadila one papire iz njih i registrovala da su nenošene, znači to joj je njena divna ćerka kupila. Tako si i ti divna i stalno si s njom. Neka ih, kad je već takva bolest, bolje je što imaju pozitivne izmišljotine nego negativne.
 
anas je moja mama radila taj psiho test. Na polovinu pitanja ili nije mogla da odgovori, ili je odgovorila delimično. Izveštaj će biti gotov za neki dan. Ostaje nam još da uradimo magnetnu rezonancu pa ćemo imati kompletnu sliku.
Inače, shvatila sam da je ozbiljno kad je sve češće počela da pada. Čak je imala i prelome. I onda, kad je tata otišao, njoj se naglo pogoršalo. Po ceo dan ili spava ili vreba imaginarne neprijatelje i lopove... Sve što sakrije, od mene i dece da joj ne ukrademo, zaboravi I ne može da nađe pa je tek onda šou... Provalila sam da je najbolje da kada krene sa onim : neko mi je ukrao.... je l ti znaš? Da odgovorim sa da, moguće, ko li je to mogao da uradi... I onda ona bude mirna.
Čitam vas ponekad, učim od iskusnijih (na žalost).
Je l me primate u klub?
 
Hvala Sandra.
Počela sam da čitam temu iz početka... Da naučim kako da sačuvam živce, jer vidim, sve više mi treba strpljenja i takta, a što mi više trebaju sve ih je manje.
Danas sam resila da operem prozore, pa ako mama nije jedno 568437965 puta ušla u jednu određenu sobu nije ni jednom. Pretpostavljam da tu krije neke njene "vrednosti"
Verednosti pod znakom navoda, jer njoj je sad recimo jedna baterija za daljinski veliko blago. Uglavnom, zavrsimo posao.
 
anas je moja mama radila taj psiho test. Na polovinu pitanja ili nije mogla da odgovori, ili je odgovorila delimično. Izveštaj će biti gotov za neki dan. Ostaje nam još da uradimo magnetnu rezonancu pa ćemo imati kompletnu sliku.
Inače, shvatila sam da je ozbiljno kad je sve češće počela da pada. Čak je imala i prelome. I onda, kad je tata otišao, njoj se naglo pogoršalo. Po ceo dan ili spava ili vreba imaginarne neprijatelje i lopove... Sve što sakrije, od mene i dece da joj ne ukrademo, zaboravi I ne može da nađe pa je tek onda šou... Provalila sam da je najbolje da kada krene sa onim : neko mi je ukrao.... je l ti znaš? Da odgovorim sa da, moguće, ko li je to mogao da uradi... I onda ona bude mirna.
Čitam vas ponekad, učim od iskusnijih (na žalost).
Je l me primate u klub?

:vzagrljaj::heart: Draga, tu smo uvek za tebe. Imam kolekciju baterija od pre 6-7 godina, ako ti zatreba neki poseban tip:) Sta pije tvoja mama od lekova za demenciju? Da li ima jos neke zdravstvene probleme? Da li ste zajedno u istom stanu?

- - - - - - - - - -

:heart:.....drž' te se.....najbolji način da se ide napred je kada nemaš kud nazad.......

Divna si :heart: Sta radi bebac? Ili mozda imate jos prinove?

- - - - - - - - - -

Evo i mene...
Danas smo isli na komisiju za tudju negu. I cinjenica da sam na internetu me jedino sprecava da I ovde iznesem sve lepote srpskog jezika, sa svim psovkama koje znam,
Organizovala sam sve, da je iz doma dovedu do fonda,ja sam izasla sa posla,iako sam tek mesec dana ovde. Docekali smo i nase vreme, ulazimo, dr kao da je izasla sa Pink TV. Ali, nisam bas htela unapred da izvodim zakljucak.
Tetka ni na jedno postavljeno pitanje nije dala ispravan odgovor. Trebala je da izvede I neke jednostavne radnje - da podigne obe ruke i zatvori oci, recimo. Ni to nije uspela.
Ali se dr zakacila za nalaz prof.Pavlovica (poslednji Tetkin pregled kod njega, mart 2016) gde su joj svi parametri bili dobri tj,kako dr rece "visoki" .
Ici ce na neko testiranje. "Da nasii urade ponovo testiranje" Ma ko oni bili.
A onda mi kaze- pa to je bas odmaklo, ona ne zna osnovne radnje da poslusa. Pa ne, dovela sam je jer nemamo sta drugo da radimo!!!!! :dash::dash::besna::besna:
Tako da sad cekamo poziv za testiranje.
A kako cu ubediti Postu Srbije da mi da poziv nemam pojma, jer sam i oko preuzimanja ovog poziva kao i Resenja o strarateljstvu imala sa postom avanturu.
Inace, Tetka je stabilno, bolest napreduje, vidim po tome sto sve cesce izgovara neke svoje reci, koje nista ne znace.
Juce mi u domu kaze kako stalno misli na mene i kako je tako dobro zato sto ja brinem o njoj,i da ne zna sta bi sa njom bilo da ja nisam tu stalno.
I shvatim da je tu tog trenutka dok to prica.:sad2:
Eto...

Znam kako se oseceas. Prosla sam kroz sve to. Probaj da kod Dr Pavlovica dobijes novi nalaz, ali da opise trenutno stanje. Vidi sa zaposlenima u domu, psihilog I socijalni radnik, da napisu svoje zapazanje.
 
Evo i mene...
Danas smo isli na komisiju za tudju negu. I cinjenica da sam na internetu me jedino sprecava da I ovde iznesem sve lepote srpskog jezika, sa svim psovkama koje znam,
Organizovala sam sve, da je iz doma dovedu do fonda,ja sam izasla sa posla,iako sam tek mesec dana ovde. Docekali smo i nase vreme, ulazimo, dr kao da je izasla sa Pink TV. Ali, nisam bas htela unapred da izvodim zakljucak.
Tetka ni na jedno postavljeno pitanje nije dala ispravan odgovor. Trebala je da izvede I neke jednostavne radnje - da podigne obe ruke i zatvori oci, recimo. Ni to nije uspela.
Ali se dr zakacila za nalaz prof.Pavlovica (poslednji Tetkin pregled kod njega, mart 2016) gde su joj svi parametri bili dobri tj,kako dr rece "visoki" .
Ici ce na neko testiranje. "Da nasii urade ponovo testiranje" Ma ko oni bili.
A onda mi kaze- pa to je bas odmaklo, ona ne zna osnovne radnje da poslusa. Pa ne, dovela sam je jer nemamo sta drugo da radimo!!!!! :dash::dash::besna::besna:
Tako da sad cekamo poziv za testiranje.
A kako cu ubediti Postu Srbije da mi da poziv nemam pojma, jer sam i oko preuzimanja ovog poziva kao i Resenja o strarateljstvu imala sa postom avanturu.
Inace, Tetka je stabilno, bolest napreduje, vidim po tome sto sve cesce izgovara neke svoje reci, koje nista ne znace.
Juce mi u domu kaze kako stalno misli na mene i kako je tako dobro zato sto ja brinem o njoj,i da ne zna sta bi sa njom bilo da ja nisam tu stalno.
I shvatim da je tu tog trenutka dok to prica.:sad2:
Eto...

Polako. Znam da si posizela, a kako I ne bi. Secam se koliko sam ja bila besna. Prikupi to sto ti traze. Gledaj I u domu da napisu svoje misljenje psiholog I socijalni radnik. Mozda bi trebalo da se obratis I dr Pavlovicu za sveziji nalaz.
 
:heart:.....drž' te se.....najbolji način da se ide napred je kada nemaš kud nazad.......
Hvala Ljiljo, bezuslovna :ortakinje:
Odavno nisam na forumu, cak sam prestala da citam tvoj blog :rumenko: Za bebu :heart:
Danas sam procitala izvestaj od psihologa,mrzi me da prepisujem,: nema jasan uvid ni kriticnost prema sebi i drugima, samostalnost limitirana, potreban permanentan nadzor i suportivan stav od okoline...

Zivi sama, ja odem svaki dan kad mogu. Sreca sto smo blizu, mama je dve ulice od mene. Da dodje kod mene, za sad mi nije ni u malom mozgu, a isto tako ni ja ne bih kod nje. Za sad. Za kasnije, videcemo kako ce bolest da se razvija.
 
Hvala Ljiljo, bezuslovna :ortakinje:
Odavno nisam na forumu, cak sam prestala da citam tvoj blog :rumenko: Za bebu :heart:
Danas sam procitala izvestaj od psihologa,mrzi me da prepisujem,: nema jasan uvid ni kriticnost prema sebi i drugima, samostalnost limitirana, potreban permanentan nadzor i suportivan stav od okoline...

Zivi sama, ja odem svaki dan kad mogu. Sreca sto smo blizu, mama je dve ulice od mene. Da dodje kod mene, za sad mi nije ni u malom mozgu, a isto tako ni ja ne bih kod nje. Za sad. Za kasnije, videcemo kako ce bolest da se razvija.

To znaci neprekida nadzor I podrska okoline. Koliko mogu sa zakljucim, tvoja mama se dobro snalazi, osim sto izrazava strahove. Moja mama je godinu I po
dana bila sama nakon dijagnoze a uz pomoc georontodomacice I moj nadzor. Sokirala me kada je jedne noci krenula iz stana u 2 ujutru. To sam vise puta
pominjala na forumu, pa eto I tebe upozoravam. Mozda ne bi bilo lose da neko bude nocu s njom. a I preko dana da ima rutinu u kojoj cete je posecivati uvek u
isto vreme I cesce se cuti s njom preko telefona. I mnooogo neznosti I strpljivosti. Ja sam iz straha pravila geske, a I moja mama je bila ponekad jako tvrdoglava I
agresivna, a huskala je rodbina protiv mene... Prati dobro celu situaciju I pripremi teren za eventualne promene. Jer u demenciji se nikada ne zna.
 
Poslednja izmena:
Mogu da zamislim, vec su me upozorili da tako nesto moze da nam se desi. Za sad nisam primetila, ali ume da me pozove recimo ujutru u 3.15 samo da me pita sta radim. I onda se smeje, ali ne ono od srca, nego se tako smeje kad laze, ili nesto krije, sto bi znacilo da je ukapirala da nije ok tako da zove, ali izgleda da nije mogla da se odupre. Zapretila sam joj da cu da joj blokiram mobilni, pa me sad zove najkasnije do pola noci.
Svakog dana je neko obilazi, a cujemo se vise puta na dan.
Ja se mnogo nerviram. Kad je u minus fazi njoj sve smeta, a najvise ja izgleda jer sam ja najvise sa njom. Tad me napadne da sam joj ukrala, premestila, odnela, ogovarala po rodbini i komsiluku... ma za bilo sta. Ne trpi moje prisustvo i jedva ceka da idem. Posle me zove i pita kad cu da dodjem. Ili ona dodje kod mene. Lose jede, krene da jede pa joj nesto drugo odvuce paznju i tako odugovlaci rucak do vecere.
Sad je u plus fazi, ima cvece, neguje to, ima bastu sa povrcem, cupka travu... zaboravila je po nesto kako se radi pa malo pravi stetu. Tvrdoglava je kad nesto resi, to ima da uradi. Ceka me da odem da zavrsi sta je pocela.
Inace, sve mi drzi pod kljucem. Pa kad krenemo nesto da radimo, sto puta otkljucavaj, zakljucavaj. Dobro, ne svaki put, ali skoro svaki.
Nekako mi se cini da ona jos uvek nije u tako losem stanju da joj 24 sata na dan treba nadzor.
 
Pa teško je i objektivno proceniti kako će se stvari dalje odvijati, a kamoli subjektivno. Jedino što je izvesno, stvari će se komplikovati, a kad i u kojoj meri to niko ne može da zna. Imam jednu prijateljicu čija se majka već gubila nekoliko puta, a ona joj tek onda angažovala negovateljicu. Kaže "nije još za dom". Srećom, ima para i ne živi u našoj zemlji.
 
Nadajmo se da nece da odluta. Inače bih morala da se dogovorim sa mužem ko, gde, šta... Sama nikako.
Vaše majke su u domu? Kako I'm je tamo? Cula sam razne priče, neki kažu da je ok, neki da je loše.
 

Back
Top