Evo i mene...
Danas smo isli na komisiju za tudju negu. I cinjenica da sam na internetu me jedino sprecava da I ovde iznesem sve lepote srpskog jezika, sa svim psovkama koje znam,
Organizovala sam sve, da je iz doma dovedu do fonda,ja sam izasla sa posla,iako sam tek mesec dana ovde. Docekali smo i nase vreme, ulazimo, dr kao da je izasla sa Pink TV. Ali, nisam bas htela unapred da izvodim zakljucak.
Tetka ni na jedno postavljeno pitanje nije dala ispravan odgovor. Trebala je da izvede I neke jednostavne radnje - da podigne obe ruke i zatvori oci, recimo. Ni to nije uspela.
Ali se dr zakacila za nalaz prof.Pavlovica (poslednji Tetkin pregled kod njega, mart 2016) gde su joj svi parametri bili dobri tj,kako dr rece "visoki" .
Ici ce na neko testiranje. "Da nasii urade ponovo testiranje" Ma ko oni bili.
A onda mi kaze- pa to je bas odmaklo, ona ne zna osnovne radnje da poslusa. Pa ne, dovela sam je jer nemamo sta drugo da radimo!!!!!




Tako da sad cekamo poziv za testiranje.
A kako cu ubediti Postu Srbije da mi da poziv nemam pojma, jer sam i oko preuzimanja ovog poziva kao i Resenja o strarateljstvu imala sa postom avanturu.
Inace, Tetka je stabilno, bolest napreduje, vidim po tome sto sve cesce izgovara neke svoje reci, koje nista ne znace.
Juce mi u domu kaze kako stalno misli na mene i kako je tako dobro zato sto ja brinem o njoj,i da ne zna sta bi sa njom bilo da ja nisam tu stalno.
I shvatim da je tu tog trenutka dok to prica.

Eto...