Istina je da se radi o diktatu i po preporuci SE, kao jedan od uslova za prijem i po obrascu koje su usvojile ex-komunističke države Istočne Evrope (Praška deklaracija itd) . Ovaj predlog je potpisao Čotrić ispred SPO-a. Rehabilitacija ideoloških progonjenih, da je bilo volje, doneta bi bila nedvosmisleno još pre 10 godina. Sve se svelo na pojedinačne zahteve, a ovde je predlog osuda zločina protiv civilnog stanovništva posle 12. sep. 1944. U predlogu postoje i osuda diskriminacije i nečovečnog postupanja prema pojedincima, pojedinačni zločini, kao na primer. u slučaju Kaškovića, doktor SvetislavaStefanovića, Jova Barovića, pa onda predstavnika studenata levičara, ceo korpus onih kojima su oduzeta građanska prava i-ili lišeni živora.. Ono što je specifičnost svih, pa i najviše naših ideoloških trvenja je podrazumevano otvaranje Arhiva, odnosno njihovo obelodanjivanje. To je podrazumevana procedura, kako su npr. Hrvati uradili sa spiskovima sa GO, ovde bismo imali tone materijala o sudbinama onih u zatvorima, samo da se OZNA-ški bivši zatvor u Tanjugu otvori, koliko bi tu bilo priča. U Ćeškoj je zabeležen porast razvoda brakova nakon otvaranja arhiva, ljudi su posle 50 otkrili da ih je drukala rođena žena ili brat... U Srbiji kada bi se to desilo, ne znam šta bi bilo, svašta nešto...
Ovo je sve pitanje iskrenosti i dobre namere, a to ne bi smelo da ima veze sa preporukama SE i sa putem u eurointegracije, nego sa odnosom države koja se nikako nije distancirala od tog perioda, pa imamo tako indivudualne zahteve za rehabilitaciju, a nije dovoljno preimenovati neke ulice pre 20 god. To je politički diktat, ne samo preporuka, a verujem, da se Srbiji ostavi da sama forumliše Deklaraciju, da bismo tu isto bili izuzetak. Arhive će biti otvorene kada poslednji vinovnik ode na drugi svet, tako sve izgleda.