Glasnik.
Buduća legenda
- Poruka
- 45.299
Naravno da je ideja. A ja sam vrlo ozbiljna žena ... sa izvesnim predrasudama.
Neke ta ideja i oplemeni, pod uslovom da su zaista u stanju da poveruju u sveopštu ljubav, u matricu po kojoj su svi ljudi = Jedno, u 7 milijardi varijacija. Da je OSETE. A ima li ovde, među vernicima, ikoga ko može za sebe reći da razume baš svako ljudsko biće, i da je sposoban da oprosti bilo šta, bilo kome? Što ste (vi, verujući) bliže tome, to ste i bliži vašoj ideji Boga. Jer, to je poenta, a ne anahrona priča o stvaranju sveta, potopu i uništavanju ljudskog roda. Nije poenta kazna i odmazda (ako Boga smatrate ocem - valjda znate da dobar otac svoju decu ne kažnjava uništenjem) već ljubav i praštanje.
Eto, imam predsrasude: ne verujem da je iko savršen, i da će iko postići savršenstvo. Jer, i u nameri da se dosegne (nemoguće i nepostojeće) savršenstvo postoje ne-savršeni koraci. Stoga ne verujem ni da ne-savršeni ljudski rod može imati ideju savršenog Apsoluta. Ako je, pak, taj Apsolut skrojio nesavršena bića, onda je logično da ni on nije savršen.
To nisu predrasude vec jednostavno neverovanje.
Predrasude su kada verujes nesto da neko veruje ovako ili onako ili da je on ovakav ili onakav a to uopste nije tako ili ti i neznas kako je.
A ko je to rekao da je Bog stvorio ljude ovakvi kakvi su sada?
E to je na primer predrasuda.
Verujes nesto sto mi ne tvrdimo.
Sto se tice unistenja kazni i odmazdi.
Niste u toku.
O tome pricamo samo kada ih postave kao temu.
Retkost drugacije.
Sto se tice prastanja.
Tako treba.
Ali zar je neprastanje kada se sklonis od ljudi koje ne zanima to sto pises nego su neozbiljni i trose ti samo vreme?
A na kraju ti kazu da i ne citaju sta pises?
.Sta onda ti radis?
Oprostis im pa im pises dalje iako ih ne zanima?
Nikako.
Kada bih radio tako, pomislila bi: religiozna budala.
Kada ne radim tako: vidi kakav je ne prasta?
Poslednja izmena:

Neverovanje je kada ne prihvataš mišljenje u koje se nisi sam, lično uverio, ili tuđe mišljenje smatraš nelogičnim i neubedljivim.