Ovo nije izgovoreni biser, nije ni smešan biser, ali je mene ostavilo bez teksta... i svakako jeste svojevrstan biser.
Moja curica ima 16 meseci, ni puno ni malo, a dovoljno da je još smatram bebom. Ipak, kako joj mozak brzo radi, daleko je to od bebe

Naime, mi smo na drugom spratu, imamo terasu. Juče sam, kao i obično, kada sam otvorila vrata da biserka izadje na terasu, prosula vodu od klime i vratila kantu ( neka od jupola ili sličnog ) u ćošak na terasi. Ona je odredjen broj igračaka pobacala dole u vrt, a kada je bacila i flašicu sa čajem ( ala to dete voli čaj, ni sok, ni vodu, ni mleko, ništa koliko čaj

), počela je da pruža rukicu i viče" ma-mam, ma- mam". Palo ti je dole ma-mam, strpi se, uzećemo uskoro... pričam ja, ali ona ne sluša. Stojim na vratima terase i gledam - u roku od minut, i nešto više, ona je dovukla kantu od klime do ograde, okrenula je otvorom na dole, da dobije stabilnu platformu i krenula da se penje... sve da bi krenula za čajem

Prvo sam se naježila i prošlo mi je kroz glavu - eto, tako deca padaju, daleko bilo, ni sekund ne sme biti bez nadzora

A onda sam shvatila svu brilijantnost njenog poimanja stvari. Hej, 16 meseci, a tako brzo razmišlja i sprovodi u delo svoje ideje. Ona je smislila način kako da dohvati čaj, jednostavno da ode kod čaja i iz momenta je krenula u realizaciju ideje!!!
Koliko sam uplašena i koliko god da moram da joj glumim senku da se ne bi povredila, toliko mi je i drago i ponosna sam na maminu malu bistricu, pametnicu


