DEČAK ILI DEVOJČICA

volela bi ja i decaka, znam,ali opet, kladim se da je zensko uvek, cak i kada ima svoju porodicu, privrzenije roditeljima nego sin...

Hmmm... ne slazem se bas... mozda je pre tako bilo, ali su sad nekako se pomerila granice toga sta je devojcica a sta decak u porodici... devojcice su sve smelije, pametnije, neustrasivije... bukvalno... a decaci sve vise bas mamini sinovi, tihi, umiljati... :think: nije vise bas tako da su devojcice privrzenije roditeljima :aha:
 
Hmmm... ne slazem se bas... mozda je pre tako bilo, ali su sad nekako se pomerila granice toga sta je devojcica a sta decak u porodici... devojcice su sve smelije, pametnije, neustrasivije... bukvalno... a decaci sve vise bas mamini sinovi, tihi, umiljati... :think: nije vise bas tako da su devojcice privrzenije roditeljima :aha:
Nazalost, decaci su umiljati u ranijem dobu, jer im treba neko da se brine o njima, a kad se osamostale, ozene itd., cesto ostave roditelje po strani. Cerke, naprotiv su dosta samostalne vec kod kuce, rade kucne poslove itd., a posle kad steknu svoju porodicu postanu jos privrzenije roditeljima, narocito nakon sto i same postanu roditelji.
Moja sestra npr., je uvek bila na ratnoj nozi sa majkom, ali otkad je i sama postala majka, stvari su se sasvim izmenile. Covek, valjda, mora na svojoj kozi da oseti neke stvari, da bi naucio da ceni druge.
 
Poslednja izmena:
..moja cerka je progovorila sa sedam meseci, oko prvog rodjendana smo
vec razgovarali kao veliki..uvek je bila razumna, smirena, sa njom si se sve mogao dogovoriti.. :heart:
..bila sam ubedjena da je to zato shto je devojchica i svima govorila da

devojcice su nekako umiljatije, sposobnije, osecajnije...
...a i kad uporedim bilo koju od godinu dana sa decakom tog uzrasta, svaka je mnogo inteligentnija..

..kada je moj sin progovorio sa sedam meseci i kada je oko prvog rodjendana
bio razumno, smireno, srecno i pametno dete, uvidela sam da sam se silno ogreshila o njega,
trpajuci ga u isti kosh sa nekim drugim dechacima... :heart:

..takodje, tokom dugih boravaka u parkicu, upoznali smo razne devojchice i razne dechake,
pa sam zakljuchila da sam se i o cerku ogreshila smatrajuci da je dobra i pametna
zato shto je devojchica, a ne zato shto je ONA dobra i pametna... :(
..nadam se da mi to ni ona ni on nece zameriti...
 
Meni se zelja ostvarila.
Iako sam mislila da nosim musko dete, (devedesetih godina nisu bas bili odusevljeni da ti kazu da li je devojcica ili decak), rodila sam devojcicu.
Iskrena sam pa evo pisem da vise volim zensku decu.
Svodim neke svoje zivotne racune ovih dana, pa sam razmisljala i na tu temu, zao mi je zaista sto nisam imala jos bar jednu devojcicu.
U drugom braku nismo imali dece, mozda bi sve bilo drugacije da je bila jedna beba, ali sada je kasno. Ako se nesto neplanirano desi, ako opet zavolim nekoga (u sta sumnjam i mislim da je nemoguce), verovatno cu hteti jos jednu devojcicu, ako mi se posreci.
A valjda svaki iole normalni zivi stvor zeli da ne ostane sam na ovom svetu, mada razumem i zene i muskarce koji ne zele da imaju decu u tom svom nekom odnosu koji su izgradili i koji su sami sebi dovoljni. To kapiram i slazem se da svako ima pravo da radi onako kako mu srce i pamet ili obrnuto - zapovedaju.
Pa i kuca mi je zenskog pola upravo zbog toga sto sam bas zenkicu zelela.
Eto.
 
Svako od nas masta i zeli..ja zelim da imam devojcicu sa plavom kosicom i zelenim okicama jednog dana ali svesna sam da pol deteta nije bitan..vec samo to dete..sigurno bi ga volela i da bude decak..
 
Za prvo dete mi je bilo svejedno. Na UZ pregledu sam unapred rekla da ne želim da znam. I bila je devojčica.
E sada za drugo sam baš želela da bude devojčica. Prvo da se starijoj ispuni želja, a i ja sam nekako navikla da čuvam curicu. Tako i bi.
 
Волела бих девојчицу :) Да је облачим у хаљинице и да је сређујем. Женска имена су ми много лепша него мушка. Али у суштини бих највише волела да имам велику породицу, са децом било ког пола, само да их је бар троје. :D
 
Meni se zelja i ostvarila da imam devojcici koja je Bogu hvala predivno dete i sakojom mogu sve da razgovaram, koja mi je najveca uteha i najveca radost, koja sve mamine lose trenutke razume i koja me uvek podrzava
Ne znam za sina, ali imati cerku je predivno, posebno kada imate odnos kao drugarice
 
Oduvek sam zelela da imam bar jednu devojcicu... :heart: Da je doterujem, oblacim joj haljinice, cipelice, sesirice, da mi poverava tajne, da zajedno idemo u soping... I ispunila mi se zelja. Imam jednu prelepu devojcicu, a cekam i drugu... :)
Dve devojcice - ostvarenje mog sna. :lol:
Posle bih zelela da dobijem i sincica, da pazi svoje seke... :heart:
Nadam se da ce biti tako...
A inace, i meni i mom muzu je bilo svejedno da li je devojcica ili decak, najvaznije je naravno da beba bude ziva i zdrava...
A ja priznajem da sam vise zelela devojcicu. :rumenko:
 
Kada se desilo da mi kasni ali samo dva dana,meni je moj sadasnji muz rekao -ti si trudna i rodices mi devojcicu.Pocela sam da se smejem i rekla mu da ne lupeta.Medjutim nije mi djavo dao mira i odem ja kod ginekologa kad kaze ona -jeste,trudnoca.Niko nije bio srecniji od nas...i naravno rodila sam devojcicu.Drugi put je bilo reci sta god bude nije bitno samo da bude ravno sa svetom...i opet bi devojcica :D E sad,kad sam ostala treci put u drugom stanju zelela sam sina,pravog maminog razmazenog sina ali opet dobila devojcicu :D
U sustini nije bitno sta je,mislim da li je musko ili zensko,vec da je normalno i da ima sve prste na rukama i nogama :D
Slazem se sa izjavom da su devojcice privrzenije porodici i blize sa roditeljima nego decaci...ali opet i to je jako relevantno.
 
Da postoje 3 ili 4 spola vjerujem da bi volili imati sve spolove, zar ne?
Svatko ima pravo na zelje, ali ja nikako ne mogu reci musko ili zensko! Prosla sam muke dok sam zatrudnila pa dok sam odrzala trudnoce i rodila tako da mi spol nije nikad bio vazan, kako meni tako ni mom muzu.
 
Ja sam odrasla okruzena braćom...ni jednu sestru nemam,ni u bližoj ni u daljoj familiji:sad2:
Kad sam prvi put bila u drugom stanju silno sam želela da dobijem devojčicu...odmah sam joj smislila ime i nekako sam sebe ubedila da to tako mora da bude.I bila sam vesela trudnica,stalno sam negde vršljala,radila do par dana pred porodjaj,sama sredjivala sobu za bebu,nabavljala stvarčice...jedino sam tu bila oprezna sa izborom boja...ko da sam znala:lol:
I rodio se dečak,najlepši na svetu....i nijedna mu devojčica nije bila ravna :D
Onda sam posle par godina negde na polovini trudnoće izgubila devojčicu i razmišljala kako mi se ne da da i ja dobijem jednu :sad2:
Godinu posle toga,opet trudnoća,a doktor mi onako samouvereno saopšti da opet nosim dečaka.I ja se pomirim s tim da od ostvarenja moje želje nema ništa...:( I smislim novo ime za dečaka...i dokupim šta je trebalo od stvarčica...naravno,oprezno sa bojama.;) jedino što sam još pred porodjaj planirala da uradim,a nisam, je da ivice starog kreveca prefarbam u plavo,to je ostalo da uradi moj muž.
I onda tog jutra na porodjaju,meni babica kaže DEVOJČICA...i ja zapanjena:eek: em devojčica,em bukvalno kopija svog starijeg brata.
Još gore je prošao moj muž kojem je naša najbolja drugarica sasula da je glup kad nije mogao da zapamti ništa što mu je babica rekla,čak ni pol bebe:dash:...a onda je krevetac brže bolje farbao u ljubičasto:rotf:
Moja su deca totalno različita po karakteru...on je ozbiljan,a ona umiljata ko većina devojčica :lol: ali kad danas razmišljam,ne bih ništa u celoj toj mojoj životnoj postavci menjala...jedino mi je žao što nisam rodila još jedno...a sad je već prilično kasno za to...mada,kad bi bila sigurna da će biti devojčica,ko zna šta bi bilo:whistling:
 
kada budem pravio poželeću 2 dečaka, dvojke ili blizance... pa sad kako ubodes želju tako će ti se i ostvariti... valjda... a različit odnos rodizelja prema m i ž deci kod nas (i ne samo kod nas) je izrazit i u sociološkom i psihološkom smislu, i na nesvesnom i svesnom nivou, čak i u realnim životnim situacijama
 
i decaka i devojcicu,mislim da je to lepa kombinacija jer nekako brat i sestra paze jedno na drugo,pogotovo ako je brat stariji mada sve zavisi kako ih vaspitate

Sta kao sestra i sestra , ili brat i brat se ne paze..:eek:
Kakve to veze ima.. Ja imam mladju sestru i pazila sam je i mazila vise i bolje nego neka starija braca mladje sestre...To sve ima veze sa ovim zadnjim sto si rekla;)

Inace, moj dragi i ja kada smo mastali o deci , koliko cemo ih imati, kako ce se koje zvati uvek smo se nekako zaustavljali na broju 3..Oduvek smo zeleli prvo decaka..zasto ne znam..kod mene u okruzenju sve devojcice, drugarica ima 3..sestra 2 brat jednu...nas je bilo 3 sestre-jedna je bila od tetke ali ko da nas je ista majka rodila..:mrgreen: pa valjda kod mene zato zelja za decakom..
KAda sam zatrudnela imala sam osecaj da nosim decaka, a onda sam pocela nocima ZA REDOM daa sanjam da sam rodila devojcicu :eek:..odjednom svi koji me vide kao jaoo ti nosis devojcicu, kupuju mi roze stvari (fuuj) Roze torbe kao kada se rodi devojcica..I moj dragi bio ubedjen da ce da bude devojcica..
Odem ja u 19 nedelji na UZ pitam docu jel se vidi pol..On jos bio u fazonu ma sta te briga..ja ..MA Briga me covece hocu da znam dal plavo ili roze da kupujem ;) NJemu bilo smesno, inace ne uslisava takve zahteve trudnicama, i kaze..muskooo!!! A jaa kez od uveta do uveta..Mislim isto bi bilo da je rekao i da je zensko , ali bila sam duplo srecna jer me moj osecaj nije prevario ;)
KAda sam saopstila to mm bio je blago razocaran..kod njega u porodici su sve decaci..nije imao ni jednu sestru do pre 5 god :heart:
I tako pred NG rodio se moj decak...:heart:...volela bih jos jednog ovakvog..i jednu malu klinku da im svima mrsi konce :mrgreen: ( ona da bude najmladja ;) )
 
mozda izmedju sestara postoji doza ljubomore,a izmedju dva brata doza rivalstva,dok je izmedju brata i sestre nekako drugacije.Ne mora da znaci i nije pravilo to je samo moje misljenje,drugo je stvarnost i sve zavisi od slucaja do slucaja,samo kad bih mogla da biram volela bih decaka i devojcicu
 
shetamo moja komshinica i ja, guramo kolica....
mi zzivimo u naselju koje je parkosvskog tipa, dok dodjesh do "urbane zone", tachno znash na kojoj klupi sedi koji penzioner. :D
i tako idemo i prolazimo pored jedne bake.
baka pita komshinicu: el devojchica?
komshinica kazze: jeste.
baba kazze odushevljeno: e zziva bila, sto godina ti zzivela, lepotica mamina.....
baba pita mene: el devojchica?
ja kazzem odushevljeno: nije. :D
a on kazze k`o popishana: pa dobro muko. nisi ti kriva. zziv ti bio on.

posle skontam iz priche da je ona imala samo sinove, koji se sad o njoj ne brinu, al` da je imala cerku, ona bi je gledala.
 
mozda izmedju sestara postoji doza ljubomore,a izmedju dva brata doza rivalstva,dok je izmedju brata i sestre nekako drugacije.Ne mora da znaci i nije pravilo to je samo moje misljenje,drugo je stvarnost i sve zavisi od slucaja do slucaja,samo kad bih mogla da biram volela bih decaka i devojcicu

NE da zavisi od slucaja do slucaja nego zavisi od roditelja i toga koliko favorizuju jedno ili drugo dete..Meni je nezamislivo da budem ljubomorna na rodjenu sestru!! I ta ljubomora i rivalstvo moze da se rodi i izmedju sestre i brata nema veze sa polom..
 

Back
Top