Kvinsi i ja se nadam da ovo dostiže vrhunac. Kod nas je počelo sa 18 meseci.
On je nekako rano progovorio, i sve govori i razume, bukvalno.
Trenutno je u fazi, da se ujutru probudi, ustane i prvo što izgovori je ''NEĆU!!!''
Do nedavno je bilo ''Dob'o jut'o!''
Meni se svi okolo sa malom decom uglavnom žale kako im deca previše gledaju tv,
ali s druge strane im znači, jer npr.puste crtać, mama skuva ručak, i onda idu u šetnju.
Kod nas toga nema, ja dok kuvam, on se non stop gura, te mi prolazi kroz noge,
te hoće da otvara fioke baš ispod sudopere dok perem suđe, te me čepa, te pita milion jedno pitanje,
pa da mu otvorim ovo, zatvorim ovo, dodam ovo, nađem ovo...
Ja budem smorena na kraju, i kad treba posle toga da mu se posvetim, mene sve em boli, nemam snage za šetnju,
a i psihički me umori.
I onda smo oboje nezadovoljni.
Tačno se razmišljam da vratim ogradicu, i da počnem da ga kažnjavam,
jer neće da me sluša.
Počeo je i da gura ruke u usta, to nam je nova faza.

I sto puta kažem nemoj, dok ne viknem, ne prestaje, a onda kao počne da plače 2 minuta, meni bude žao, i samo se iznerviram.
I da, fioke. Cela spavaća mi je oblepljena kao da se selimo. Ajde u početku ok.
Pa smo ga naučili, i nije otvarao jedno vreme, a sad opet, i sve pobaca napolje.
Meni je to nedopustivo, jer ja nit mogu lepiti i odlepljivati svaki put kad mi nešto treeba,
a to će mi biti bebine fioke, trebaće mi svaki sekund,
nit ću da slažem ko manijak svaki dan.
Uh, faza je baš naporna.
Prosto non stop traži da je neko sa njim,
neće sekunde sam da se igra.
I onda kad mm i ja odemo negde sa njim,
kod matoraca itd, i požalimo se, oni kažu da kod njih to nikad ne radi.
I što je najjače stvarno ne radi.
Mi gde god odemo on kao drugo dete,
sedne i satima se igra sam, onda ispadne kako mi filozofiramo i sve nam teško.