Ovo je jedna od onih noci kad pozelim da vristim od nemoci.Kao i obicno vecernji ritual je prosao normalno,vecera,kupanje,citanje price,sika,uspavljivanje,zaspala u 9,05 otprilike,ja se lepo opustila i krenula da se spremam za spavanje,i ona se probudi u 11.15.Nije ni plakala, ni nista samo ustala i poela da blebece,donesem joj vode,baci solju,sedne na krevet i prica,obrisem pod,slusam sta prica,pola ne razumem,pitam da li si gladna,hoce da se mazi,ljubimo se,usput joj citam pesmicu,vidim trlja okice i zeva.uzimam je u narucje dajem joj siku,ubrzo zaspi,lagano je spustim u krevet,pljubim.izadjem iz sobe,nije proso ni minut cujem je budna,vratim se,ona sedi u krevetu i prica sa krava Mikom,onda je razvezala pricu samnom,uzmem je,jer vidim da joj se spavam,pevusim joj tiho,ma ne vredi,otima mi se,hoce da se igra.opet joj pevusim spustam u krevet,namestam da spava,mazim je i pevusim,ona samo ustaje,a vidim po njoj da joj i dusa spava,a ne mozes je nikako ubediti da spava,ovo mora da je neka faza?do sad se samo desavalo da se probudi oko 2h siki i nastavi da spava,a ovo nocas,uh ...
Vec je pola dva i jos uvek ne spava,vrti se po krevetu,sad ce pasti jos jedno pevusenje i ninanje,nadam se da ce sad konacno uspavati.