Znaci evo uzivo, sat vremena deranja, nece pa nece bez sise, ubicu se, sad sam mu dala, prebacila ga kod.mene, ne mogu vise, plakala bih I ja, hocu da spavam normalno a ne mogu :-( nikad ga necu oduciti od ovoga, nikada, ocajna sam
Ko da nista radila nisi.

Ako ces popustiti, onda popusti odmah, da se ne mucite oboje.
Ne kritikujem te, samo konstatujem,
jer i sama sam to radila.
Mozes i tako sto odes u drugu sobu da spavas.
I to je super, ako se naspavas i odmoris.
Poenta je samo da odlucis.
Nije lako, i meni se srce cepalo, pa posle dva dana opet dam sisu,
i sve opet jovo nanovo... pa se preispitujm, A sto mu ne dajem? A jel treba?
A jesam losa ako mu ne dam? A jel ga frustrira to? A mogu li ja to jos izdrzati?
Kako druge mogu? Itd itd...
I onda jedan dan shvatis da ti je dete vec odraslo dovoljno,
i da si roditelj koji mora da donosi odluke za oboje,
sta je to sto je najbolje za njega i tebe.
I sprovedes to u delo.
To ti je prva ozbiljna odluka u ovom putu. Bar meni bila.
I skidam kapu, i podrzavam majke koje doje na zahtev, i nocu... i tako godinama.
Ja sam znala kad mi je dosta.
I kad sam odlucila, za tri dana resila problem.
Dernjao se nocu po sat vremena... pa zaspi...
Pa se opet za sat probudi... pa jos sat dreke... pa zaspi...
Itd...
Ali sve prodje
