Ja ću da poludim

Dve nedelje radim, samo dve nedelje, i to nepune. Baba čuva Stefana, do septembra, onda kreće u vrtić. I za ove dve nedelje ja svoje dete - ne prepoznajem!!!!! Besni, vrišti, baca se po podu, udara me.... haos u šta mi se dete pretvorilo!!!!!

Ja ni Milici ni njemu nikada nisam davala da se igraju sa sudovima, da lupaju poklopcima i slično. Druge stvari smo našli da nadomeste lupanje šerpama. A Stefan se sad kod babe navikao na to ( iako sam joj rekla da to ne dozvoljavam i da ni ona ne treba da dozvoli!!! ) i kad mu ja ne dam - to je užas od reakcije... vrištanje neartikulisano, bacanje po podu, šutiranje kuhinje, udara mene rukom...
Ej, za samo dve nedelje...
I to je samo jedan primer, jer sam malopre sa njim imala takvu scenu u kuhinji.
Zašto to radi, zašto koristi svaku priliku da pokopa mm-a i mene, zašto koristi svaku ebenu priliku da se postavi iznad nas? Ne može ona da ga sluša da plače...

Ne može ona da mu kaže - ne
Samo da nama udari kontru, samo da bude kako ona kaže. Ona uopšte ne misli na sutra, ne misli u šta će da izrastu deca kojoj se sve živo dozvoli, neće da vidi da vreme kada je ona dizala decu i ovo sad nije isto vreme... Ne zanima nju... i kada joj kažem to, ona kaže pa ja samo čuvam, vi vaspitavate



Osećam se tako besna... na sebe, p. mi materina, što nemam drugi izbor, što sam otišla u tri lepe od moje mame, pa nemam taj izbor da ga ona čuva, već moram da pristajem na ucene i zahebavanje ove babe. Ne kažem ja da ga moja mama nebi razmazila, verovatno bi i ona, ali bih mogla da igram na rivalitet izmedju baba - ako ti nećeš da ga čuvaš kako treba, čuvaće ga druga baba. Pa bi razmišljala malo više, samo da ona bude baba br 1

Jooooj, besna sam i nemoćna sam i vidim da mi napravi od deteta razmaženo derle i samo se nadam da do septembra nije puno vremena i da će se ispraviti to što je baba razmazila.
Nisam ja stroga mama previše, ja samo postavljam granice i deca su mi bila dobra do sad, ali babino muško....
Idem pre nego što počnem da psujem kao kočijaš, malo sam se izjadala i sad idem...