Jezuti odnosno Isusovci je crkveni red osnovan u 16.st., a mi prije toga(osim krivotvorenog DAI-a iz 17.st. ) imamo još neke primarne izvore koji spominju Hrvate u Dalmaciji. Od naših "domaćih" popa Dukljanina i Tome Arhiđakona iz 12. i 13. st. priko Nestorovih kronika koje su pisane u Rusiji u 12.st. pa i Dalimilovih(mislim i Kosminih) koje su pisane u Češkoj u 14.st.
A mogu spomenit i Einharda iz 8.st. jer iako nas tamo ne naziva Hrvatima već je Borna knez Dalmacije/Liburnije, a Ljudevit Posavine(mislim) opet radi razliku između nas i vas šta je čudno ako smatra da smo svi Srbi. Jer dodaj tome da i vas neki izvori nazivaju Rašanima, al znamo da misle na Srbe ako opisuju područje za koje se zna da ste ga vi naseljavali.
Pa da pitam sad, zašto nas ti izvori koji su na raznim stranama Europe spominju(i to baš ka Hrvate) ako nismo postojali do 16./17.st.?
Postoji kod nekih novoromantičara neka jako bolesna, ali totalna, opsesija Hrvatima. To nije stav svih, treba naglasiti. Slobodan Jarčević je imao tu opsesiju i nekako mi deluje da se najviše prenela onima koji su bili u kontatku sa Jarčevićem ili imali njihove ideje, pa tako došli i do Ace Mitića i Šargića sa YouTube kanala SrbijaGLOBAL.
Tu je jako teško išta razumno identifikovati, sve se vrti u istom krugu da je sve u celosti totalno kroatocentrično. Dakle, ako se nešto negde što se desilo, to je zbog Hrvata. Zbog Hrvata Srbi nisu Iliri ili Tračani, zbog Hrvata je nastao
DAI (bukvalno nema reči kojima se može podvući koliko je ta ideja sama po sebi totalno poremećena; ja sam im pokušavao dosta puta pomoći da malo progledaju kroz prozor i makar porazmisle koliko sve to jezivo ludo zvuči, ali za sada kod Koleta npr. nema neke delotvornosti), zbog Hrvata je Portugal uspeo da povrati Brazil, zbog Hrvata je Hitler izgubio Staljngrad, Turci osvojili Carigrad, izmišljeno sletanje na Mesec, izmišljeno zbog Hrvata i da zemlja nije ravna ploča, zbog Hrvata napravljeno žitije Svetog Simena, itd.
To zaista nije nešto što u svojim okvirima ni izbliza ima nekakve oblike ičeg racionalnog, jer je za ljude to religijsko pitanje, a ako se dovede u pitanje da se kosmos vrti samo i jedino oko Hrvata, onda to doživljaju i kao napad na svoj lični identitet, pa ulaze čak i u nekakvu samoodbranu i gard. Osećaju se ugroženim ako neko pokuša da im pokaže da se možda ne vrti celi svete oko Hrvatske, kao da neko njih time napada. Nažalost, to su bukvalno stvari samo za psihoterapiju, a najveći problem je jer kad osoba pati od nekih duševnih problema, velika većina živi u samoporicanju (jako im je bolno to da prihvate, ili makar da porazmisle da li imaju neki problem, jer
iz njihove perspektive im deluje kao da je dovođenje u pitanje njihovog mentalnog stanja samo još jedna forma napada na njihovu ličnost, a ne zabrinutost nekoga ko bi želeo da im pomogne).
Nazovimo to dijagnostički kako god, „klinička kroatocentričnost“ ili kako li već.