De administrando imperio

Kao što možda ti vidiš, ali ne i ja. Da su kojim slučajem našli I2a na Lepenskom Viru ti bi rekao - "Dunav je na granici Balkana pa se ne važi". A pošto je nađen u Šopluku i u Lici, to zamišljaš kao "područje na kojem danas ne žive Srbi" i smatraš relevantnim argumentom za tvrdnju kako nije bilo Slovena na Bakanu pre 6. veka. Mislim da imaš problem sa ovim tipom argumentacije.

Ne. Ja sam ovako kazao:
Prvi deo tvog pitanja: Ko DAI tretira kao falsifikat za mene nije bitan jer su se pojavili egzaktni dokazi koji pobija delove o dolasku Slovena budući da dokazuje njino prisustvo.

Izraz falsifikat ovde je neprecizan. Pitanja koja konstatacija "falisfikat" ne precizira:
- da li je baš Porfirogenit napravio falsifikat (slučajno, sa namerom)
- u kom delu DAI je sporni deo
- da li su prepisivači odgovorni za eventualnu izmenu Porfirogenitove verzije
- da li Porfirogenit uopšte nije imao veze sa tim spisom u njegovoj ukupnosti, ili nije samo u detaljima
itd. itd.

Pravo pitanje je, po meni:

Kako je ili zašto je podatak o odsustvu Slovena na Balkanu pre 6. ili 7. veka, koji nam donosi Porfirogenit, neprihvatljiv?

Dakle, to sam ranije govorio, pa opet to želim da preciziram - podatak o odsustvu Slovena na Balkanu pre 7. veka koji nam donosi Porfirogenit, nije prihvatljiv. Ostalo je detektivski rad na pitanju kako je ili zašto je taj podatak ušao u DAI.


Ја сам своје рекао. Нема података о присуству Срба у Лици прије 16 вијека (колико знам). Исто тако најдоминантнија хаплогрупа код Хрвата је И2а (словенски тип), тако да можемо (том твојом логиком) онда закључити да су Хрвати већ били ту, пошто Порфирогенит (а тема је о томе) нам доноси тачне податке и етничку границу Срба и Хрвата у раном средњем вијеку.

Непостојање извора о присуству Срба на Балкану и постојање тј. занемаривање извора о продирању Словена на Балкан је чисто фалсификовање и лагање на историјску науку. За ову причу је Порфирогенит чак и небитан (па и Орбин и Халкокондил јер исто то говоре) јер постоји низ других доказа да би се добила шира слика из које произилази један једини логични закључак.

То што га ви нећете да прихватите, из ко зна којих разлога, никога не занима.
Ја сам га прихватио јер нема друге опције и изворима се не могу окренути леђа.

У крајњем случају кога боли к... када смо дошли, прије 3 хиљаде или прије хиљаду и пол година?! Некада смо дошли то је сигурно. Ту смо и шта сад.
 
Poslednja izmena:
Ја сам своје рекао. Нема података о присуству Срба у Лици прије 16 вијека (колико знам). Исто тако најдоминантнија хаплогрупа код Хрвата је И2а (словенски тип), тако да можемо (том твојом логиком) онда закључити да су Хрвати већ били ту, пошто Порфирогенит (а тема је о томе) нам доноси тачне податке и етничку границу Срба и Хрвата у раном средњем вијеку.

Непостојање извора о присуству Срба на Балкану и постојање тј. занемаривање извора о продирању Словена на Балкан је чисто фалсификовање и лагање на историјску науку. За ову причу је Порфирогенит чак и небитан (па и Орбин и Халкокондил јер исто то говоре) јер постоји низ других доказа да би се добила шира слика из које произилази један једини логични закључак.

То што га ви нећете да прихватите, из ко зна којих разлога, никога не занима.
Ја сам га прихватио јер нема друге опције и изворима се не могу окренути леђа.

У крајњем случају кога боли к... када смо дошли, прије 3 хиљаде или прије хиљаду и пол година?! Некада смо дошли то је сигурно. Ту смо и шта сад.

I2a( govorimo o podgranama tipičnim za štokavske Hrvate,Bošnjake i Srbe) kod Hrvata je posledica utapanja Srba nakon 11 veka u hrvatski korpus, pa faktiči sve do dan danas.

Granica između Hrvata i Srba je bila Cetina, a u BiH granica je bila negde u zapadnoj Bosni, nije baš sasvim jasno gde, obzirom da izvori ne dovode u pitanje prisustvo Srba i Hrvata u zapadnoj Bosni, verovatno negde između Vrbasa i Une je bila etnička granica.

Bosansko kraljevstvo u svojoj osnovi je deo šire srpske etničke zajadnice, u kojoj je bilo i Hrvata ( pre svega tu najznačajniju ulogu igra Hrvoje Vukčić Hrvatinić, za koga se na osnovu imena veruje da je Hrvat, iako po svemu sudeći da je imao rodbinske veze i sa srpskim dvorom i sa hrvatskim plemstvom, takođe u krajevime gde je vladao većinu su činili Srbi, čak je i sam propagirao pravoslabnu crkvu, neki smatraju da je bio pravoslavac).

Ovo su teze koje maltene svi prihvataju( osim nekih ekstrema).

I Srbi i Hrvati su došli u slovenskim seobama, za sada nema uverljivih dokaza da bi se tvrdilo suprotno.

Za samu Liku ne znam, ali za Dalmaciju više i nije sporno da je bilo Srba pre 15 veka.
Vrlo je diskutabilno da li su Srbi tu prisutni od uvek, ali starost Srba u dalmatinskom zaleđu( inland) je poprilično izvesna. Hrvati su zasigurno bili većina u primorskim gradovima.
 
Poslednja izmena:
I2a( govorimo o podgranama tipičnim za štokavske Hrvate,Bošnjake i Srbe) kod Hrvata je posledica utapanja Srba nakon 11 veka u hrvatski korpus, pa faktiči sve do dan danas.

Granica između Hrvata i Srba je bila Cetina, a u BiH granica je bila negde u zapadnoj Bosni, nije baš sasvim jasno gde, obzirom da izvori ne dovode u pitanje prisustvo Srba i Hrvata u zapadnoj Bosni, verovatno negde između Vrbasa i Une je bila etnička granica.

Bosansko kraljevstvo u svojoj osnovi je deo šire srpske etničke zajadnice, u kojoj je bilo i Hrvata ( pre svega tu najznačajniju ulogu igra Hrvoje Vukčić Hrvatinić, za koga se na osnovu imena veruje da je Hrvat, iako po svemu sudeći da je imao rodbinske veze i sa srpskim dvorom i sa hrvatskim plemstvom, takođe u krajevime gde je vladao većinu su činili Srbi, čak je i sam propagirao pravoslabnu crkvu, neki smatraju da je bio pravoslavac).

Ovo su teze koje maltene svi prihvataju( osim nekih ekstrema).

I Srbi i Hrvati su došli u slovenskim seobama, za sada nema uverljivih dokaza da bi se tvrdilo suprotno.

Za samu Liku ne znam, ali za Dalmaciju više i nije sporno da je bilo Srba pre 15 veka.
Vrlo je diskutabilno da li su Srbi tu prisutni od uvek, ali starost Srba u dalmatinskom zaleđu( inland) je poprilično izvesna. Hrvati su zasigurno bili većina u primorskim gradovima.

Ти си у једном посту рекао двије једна другој опречне ствари.

Кажеш да су Срби и Хрвати дошли скупа (иако хрватска историографија каже да су Хрвати на овим просторима од раног 9. стољећа), па онда да је И2а надоминантнија код Хрвата јер су се Срби "утапали" и Хрвате?
 
Ти си у једном посту рекао двије једна другој опречне ствари.

Кажеш да су Срби и Хрвати дошли скупа (иако хрватска историографија каже да су Хрвати на овим просторима од раног 9. стољећа), па онда да је И2а надоминантнија код Хрвата јер су се Срби "утапали" и Хрвате?
Konkretno sam mislio da su oba plemena/naroda došla u slovenskim seobama.
I2a( PH908 najkonkretnije) je najdominantnija kod Hrvata koji su štokavci, na tritorijama gde je u ranom srednjem veku ( pa i u srednjem) bila srpska država, ali mnogo bitnije od toga gde su naseljena srpska plemena.
Ova haplogrupa je mnogo raznovrsnija kod Srba, ima je po čitavom srpskom prostoru, i svuda pokazuje jaku raznovrsnost. Kod Hrvata je ograničena na "južne Hrvate" ako se gleda istorijski.
Ne možemo računati razne Bandiće ili Mamiće u Zagorce ili čakavske Hrvate.
Kod Hrvata su ustanovljene grane koje nisu prisutne kod Srba, takođe i neke R1a podgrane koje se čine najizvesnije za "plemenite" Hrvate ( da ne kažem prave).
U tom smislu već poprilično dugo nema nekih misterija i nedoumica.
Isto kao ni oko ranosrednjovekovnih etničkih granica. Pre svega mislim na ljude koji se sa obe strane profesionalno i pošteno bave istorijom i genetičkom geneologijom.
 
Ја сам га прихватио јер нема друге опције и изворима се не могу окренути леђа.
I ja sam DAI uvažio u načelu (sigurno nije celo delo napisano naknadnom pameću kao hrvatske Pacta conventa, Trpimirova darovnica ili Baška ploča), ali me to ne sprečava da diskutujem o detaljima. Čemu ovo odsustvo radoznalosti ("prihvatio sam i tačka")?
У крајњем случају кога боли к... када смо дошли, прије 3 хиљаде или прије хиљаду и пол година?! Некада смо дошли то је сигурно. Ту смо и шта сад.
Čemo nervoza? Ne razumem odsustvo radoznalosti ove magnitude. Ovo je jako značajna tema i jedno od najinteresantnijih pitanja svetske istorije, a kamoli slovenske ili srpske nacionalne istorije. Svašta od tebe.
 
Ти си у једном посту рекао двије једна другој опречне ствари.

Кажеш да су Срби и Хрвати дошли скупа (иако хрватска историографија каже да су Хрвати на овим просторима од раног 9. стољећа), па онда да је И2а надоминантнија код Хрвата јер су се Срби "утапали" и Хрвате?

Ne postoji jedinstveni stav hrvatske istoriografije, a ovo se svakako ne može nazvati nečim što je mainstream.

Popularno je isključivo zato što se sviđa Nevenu Budaku koji, tako, pominje.
 
I2a( PH908 najkonkretnije) je najdominantnija kod Hrvata koji su štokavci, na tritorijama gde je u ranom srednjem veku ( pa i u srednjem) bila srpska država, ali mnogo bitnije od toga gde su naseljena srpska plemena.
Ova haplogrupa je mnogo raznovrsnija kod Srba, ima je po čitavom srpskom prostoru, i svuda pokazuje jaku raznovrsnost. Kod Hrvata je ograničena na "južne Hrvate" ako se gleda istorijski.
Ne možemo računati razne Bandiće ili Mamiće u Zagorce ili čakavske Hrvate.
Ne treba zauzimati rovovske pozicije jer istina polako ali sigurno izlazi na površinu. Jednom kada dozvole da se pojavi na površinii, oni će već imati pripremljenu novu politički oportunu paradigmu. Muljaju i prave se ludi samo dok ne je pripreme. Najverovatnije će ta nova paradigma glasiti da I2a nikad nije bila slovenska već starobalkanska i romanofona koja se poslovenila dolaskom u Ukrajinu.

Dakle, od L621 (nađena u Kazanlaku u Bugarskoj prisutna pre 4500 godina na Balkanu i pre oko 5200 na Dunavu u Rumuniji) nastala je PH908 iliti L147.2 (koju imaju Srđan i Novak Đoković).
  • I2a1b3 (L621/S392), direktn potomak I2a1b3a (L147.2)
1740046194635.png

1740046312259.png


1740046268110.png


Roditelji i braća L621:
1740046515032.png
1740046558486.png
 
Popularno je isključivo zato što se sviđa Nevenu Budaku koji, tako, pominje.
Nije to nefundiran stav i nije Budak jedini, ali ti bi o tome mnogo bolje mogao da kažeš kad se ne bi bavio vađenjem iz konteksta i redovno saopštavao poluinformacije koje ti idu u prilog. You, cherrypicker, you! Mnoge smo istoričare iz Hrvatske čuli kako kažu da ne postoje nikakvi istorijski tragovi o Hrvatima pre početka 9. veka. Jel tako?
 
@Mrkalj
Ne zauzimam rovovske pozicije, sve je podložno diskusiji, i eventualnoj promeni.
Iskren da budem, nisam znao za neke od ovih skleleta tj. rezultata.
I2a je svakako deo jedne od kultura iz koje su nikli Sloveni, a za dalje, videćemo.
Mislim da Dalimilova hronika ( ili možda Nestorova, nisam siguran) govori kako su Srbi sa Balkana pred Rimom naselili juznu Poljsku, to svakako nije baš najsrećniji izvor, međutim ko zna šta će se sve dešavati u budućnosti.
 
Налетео сам негде на нету чак да му је друго име ватикански примерак. Треба видети како је доспео тамо да ли Наполеон?
Latinski prevod originala se nalazio u kolekciji vatikanskog kardinala Nikole Ridolfija, umro1550g.
Grčki original je u to vreme bio u Veneciji.
Pristup ovom latinskom prevodu su imali Ranjina, Orbini i Lukarić, dakle svi Dubrovčani. Po prirodi stvari (istorija Dubrovnika) spis ih je zanimao.
Gnusna je laž da latinski prevod nije postojao u to vreme.
Ranjima koji svoje delo piše na italijanskom (oko 1550g) citira istoriju Dubrovnika iz Porfirogenita na latinskom

1740140741873.png
 
I zaista frapantno otkriće glasi da je tada u 16.veku postojalo izdanje štampano od strane Johana Lenklava (umro 1593), germanskog vizantologa koji je priredio razne grčke autore, Gliku, Konstantina Manasija, Halkokondila, zatim Porfirogenitove novele itd......

Naime Adam Melior je pišući biografiju Johana Lenklava 1615g otkrio ovu neverovatnu informaciju.

1740141515224.png


U prevodu:

and he published the most lucid commentaries of the Emperor Constantine to his Roman son, on the sum of the whole Empire, on the alliances of the allies, and on the forces, strategies, and plans of the enemies.
 
Latinski prevod originala se nalazio u kolekciji vatikanskog kardinala Nikole Ridolfija, umro1550g.
Grčki original je u to vreme bio u Veneciji.
Pristup ovom latinskom prevodu su imali Ranjina, Orbini i Lukarić, dakle svi Dubrovčani. Po prirodi stvari (istorija Dubrovnika) spis ih je zanimao.
Gnusna je laž da latinski prevod nije postojao u to vreme.
Ranjima koji svoje delo piše na italijanskom (oko 1550g) citira istoriju Dubrovnika iz Porfirogenita na latinskom

Pogledajte prilog 1687822

Nema nikakvih dokaza za tako nešto nastariji prepis, koji se čuva u Parizu, bio je kod kardinala Ridolfija. Putanju možemo da pratimo sve do 1599. godine, bez problema. Original nikada nije bio viđen u Veneciji.

Ranjina ne pominje samo taj latinski tekst, već na drugom mestu i u italijanskom prevodu (koristio je 2 različita izvora).
 
Sada imamo definitivni dokaz da spis koji je Mers štampao nije onaj spis koji je kružio medju intelektualnom elitom Evrope 16og veka, već nešto što je naknadno sklepano, nakon 1607g prema priznanju samog Mersa.

Adam Melior je imao pristup hajdelberškoj biblioteci odakle je Mers navodno preuzeo njegov spis, znao je da je Mers štampao taj spis 1611 godine, pa ipak pored svega toga on kaže da je spis cara Porfirogenita namenjen sinu Romanu izdao Johan Lenklav više od dvadeset godina pre Mersa.
 
I zaista frapantno otkriće glasi da je tada u 16.veku postojalo izdanje štampano od strane Johana Lenklava (umro 1593), germanskog vizantologa koji je priredio razne grčke autore, Gliku, Konstantina Manasija, Halkokondila, zatim Porfirogenitove novele itd......

Naime Adam Melior je pišući biografiju Johana Lenklava 1615g otkrio ovu neverovatnu informaciju.

Pogledajte prilog 1687825

U prevodu:

and he published the most lucid commentaries of the Emperor Constantine to his Roman son, on the sum of the whole Empire, on the alliances of the allies, and on the forces, strategies, and plans of the enemies.

E, ovo već jeste itekako zanimljivo i odličan doprinos temi! :ok:

Pohvale za naletanje na ovo.
 
I zaista frapantno otkriće glasi da je tada u 16.veku postojalo izdanje štampano od strane Johana Lenklava (umro 1593), germanskog vizantologa koji je priredio razne grčke autore, Gliku, Konstantina Manasija, Halkokondila, zatim Porfirogenitove novele itd......

Naime Adam Melior je pišući biografiju Johana Lenklava 1615g otkrio ovu neverovatnu informaciju.

Pogledajte prilog 1687825

U prevodu:

and he published the most lucid commentaries of the Emperor Constantine to his Roman son, on the sum of the whole Empire, on the alliances of the allies, and on the forces, strategies, and plans of the enemies.

Sad treba dalje pronaći neku potvrdu ovoga, da bismo videli da se ne radi o nekakvoj greški.
 
Uspeo sam da nađem ovo, iz Leunklavijevog izdanja Ius graeco-romanum (1596):

1000021544.jpg


Car Rudolf II pominje (1576-1612) Porfirogenitov Spis u ovoj proklamaciji Leonklaviju, izdatoj u Pragu 1593. godine.

Constantini Porphyrogenneta Augusti, Leonis Imperatoris filii, liber ad Romanum filium de ratione gubernandi, deque secretis vicinorum imperio Romano barbarorum
Konstantina Porfirogenita avgusta, sina cara Lava, knjiga sinu Romanu o upravljanju i tajnama varvara u okružju Rimskog carstva

Car Rudolf je Leonklaviju dao monopol nad ovom knjigom u trajanju od 10 godina (1593-1603). Leonklavije je strahovao od toga da će neko drugi ova dela objaviti i stoga je od cara zahtevao privilegiju.

Dakle, nije reč o tome da je Leonklavije nešto štampao. To je ono što je greška. Ono što jeste učinio, pripremanje je za štampu. Ne pominje se da je reč o prevodu.

Leonklavije je preminuo 1594. godine, što će reći relativno brzo nakon ovog dekreta, tako da nije realizovan.
 

Pa u privilegiji. Postavio sam je celu:

1740150802597.jpeg


Rudolf kaže da je privilegiju Leonklaviju izdao 15. marta 1593. godine u Pragu, 11. godine carevanja Rimom, 21. godine Ugarskom i 18. godine Češkom.

@Kole11 u posveti i knjige iznad, Markvard Freer (1565-1614) piše sledeće:

1000021549.jpg
Haberemus enim iam, haberemus præter superiora illa, eius operâ Constantini etiam Porphyrogennetæ Imp. ad Romanum filium de ratione gubernandi, deque secretis vicinorum Imperio Barbarorum illum librum, quem Johannes Baptista Egnatius scribit in bibliotheca sua tanquam thesaurum servare, de ipso Egnatiano codice exscriptum.​

Marvkard kuka što je Jovan Leunklavije prevremeno umro, jer bismo imali i knjgu Konstantina Porfirogenita posvećenu sinu Romanu, o upravljanju, kao i tajnama varvarskih naroda koji su okruživali Carstvo — istu onu, kako kaže, koju Jovan Baptist Egnacije pominje da poseduje u svojoj biblioteci.

Što je još bitnije, Markvard u posveti piše de ipso Egnatiano codice exscriptum. Dakle, Leonklavijev prepis je nastao na osnovu onog iz Enjacijevog primerka. Nije stigao da ga objavi, jer je vrlo brzo preminuo.

Zamisao Leonklavija iz 1593. godine (preminuo je relativno brzo, već 1594. godine), zaista je realizovao Van Meurs 1611. godine.
 
Poslednja izmena:
Samo da podvučemo ovde šta piše tj. kako naziva Porfirogenitova saznanja car Rudolf u svojoj darovnici Leunklaviju 1593. godine:

1000021553.jpg


..i šta piše Markvard 1596. god. u svojoj posveti posthumnog izdanja Leunklavijevog knjige:

1000021555.jpg


ſecretis (secretis)

Čisto, da napomenemo, zato što se raznima na ovoj temi diže kosa na glavi ili često sa nekakvim podsmehom koriste ovu reč, pa se sprdaju po ovoj temi, ni sami ne znajući čemu.

:mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Pa u privilegiji. Postavio sam je celu:

Pogledajte prilog 1687884

Rudolf kaže da je privilegiju Leonklaviju izdao 15. marta 1593. godine u Pragu, 11. godine carevanja Rimom, 21. godine Ugarskom i 18. godine Češkom.

@Kole11 u posveti i knjige iznad, Markvard Freer (1565-1614) piše sledeće:

Haberemus enim iam, haberemus præter superiora illa, eius operâ Constantini etiam Porphyrogennetæ Imp. ad Romanum filium de ratione gubernandi, deque secretis vicinorum Imperio Barbarorum illum librum, quem Johannes Baptista Egnatius scribit in bibliotheca sua tanquam thesaurum servare, de ipso Egnatiano codice exscriptum.​

Marvkard kuka što je Jovan Leunklavije prevremeno umro, jer bismo imali i knjgu Konstantina Porfirogenita posvećenu sinu Romanu, o upravljanju, kao i tajnama varvarskih naroda koji su okruživali Carstvo — istu onu, kako kaže, koju Jovan Baptist Egnacije pominje da poseduje u svojoj biblioteci.

Što je još bitnije, Markvard u posveti piše de ipso Egnatiano codice exscriptum. Dakle, Leonklavijev prepis je nastao na osnovu onog iz Enjacijevog primerka. Nije stigao da ga objavi, jer je vrlo brzo preminuo.

Zamisao Leonklavija iz 1593. godine (preminuo je relativno brzo, već 1594. godine), zaista je realizovao Van Meurs 1611. godine.
Огромна разлика од 1593 и 1611.укључујући да још људи зна за дело и шта је са припремљеним материјалом стиче се утисак да је грчки кинески а не малтене бар 3-4 језик Европе до 16. века свеприсутан у црквама источног обреда.

гпт чет


Ево грчих цркава у 16. веку.

1. Црква Светог Николе у Венецији

Година оснивања: 1550. година

Важан духовни центар за православне Грке у Венецији.


2. Црква Светог Ђорђа у Милану

Година оснивања: Крај 16. века

Постављена као православни храм за грчке заједнице у Милану.


3. Црква Светог Петра и Павла у Риму

Година оснивања: Крај 16. века (основана као део православних напора у Риму)

Служила као центар за православне хришћане из Византије и других православних земаља.


4. Црква Светог Јована Крститеља у Лиону

Година оснивања: 1563. година

Служила је као место за литургију и окупљање православних хришћана, посебно у време када су православне заједнице у Француској биле у расту.


5. Црква Свете Тројице у Риму

Година оснивања: 1570-их година

Важна за грчке православне хришћане који су живели у Риму.


6. Црква Светог Георгија у Фиренци

Година оснивања: 1582. година

Ова црква је била један од важних православних храма у Италији, посебно за грчке православне вернике.
 
Огромна разлика од 1593 и 1611.укључујући да још људи зна за дело и шта је са припремљеним материјалом стиче се утисак да је грчки кинески а не малтене бар 3-4 језик Европе до 16. века свеприсутан у црквама источног обреда.

Broj ljudi koji je tada u čitavoj zapadnoj Evropi, i katoličkoj i protestantskoj sve skupa, koji je imao kompetencije i veštine da čita i prevodi stare grčke spise, stao bi u jednu jedinu oveću prostoriju, da.

U okviru toga, većina nije posedovala znanje i veštinu ššiznad današnjeg ispodprosečnog studenta 2. godine klasičnih nauka na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Pišeš takve stvari, kao da deluje da je sa nekim iščuđavanjem, a turski jezik se još gore poznavao.

I pretpostavljam da nemaš puno iskustva sa starim rukopisima, jer jedna je stvar i okvirno poznavati neki jezik (čak da ni ne pominjemo da je npr. hiljadu godina star, a ne živ) a sasvim druga paleografske sposobnosti.
 
Broj ljudi koji je tada u čitavoj zapadnoj Evropi, i katoličkoj i protestantskoj sve skupa, koji je imao kompetencije i veštine da čita i prevodi stare grčke spise, stao bi u jednu jedinu oveću prostoriju, da.

U okviru toga, većina nije posedovala znanje i veštinu ššiznad današnjeg ispodprosečnog studenta 2. godine klasičnih nauka na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Pišeš takve stvari, kao da deluje da je sa nekim iščuđavanjem, a turski jezik se još gore poznavao.

I pretpostavljam da nemaš puno iskustva sa starim rukopisima, jer jedna je stvar i okvirno poznavati neki jezik (čak da ni ne pominjemo da je npr. hiljadu godina star, a ne živ) a sasvim druga paleografske sposobnosti.
То су сасвим две различите ствари грчка дела су превођена и пре ДАИ на латински ређе италијански и француски
Дела преведена смо набрајали нема потребе поново.
Дакле исто толико знања колико за остале византијске изворе пре њега.
Језик 10. 11. века је говорни византијски и литургијски језик.
Што се тиче диплматских извора преводили су их пре њега.
 

Back
Top