Ahile već sam ja napisao više da temeljna filološka studija nije rađena, zar ti je promaklo.
Što se tiče rukopisa, podsetimo se da je rezervi prema njemu imao i Tibor Živković. Jednom je vrlo sumnjičavo rekao
navodno jer to što nešto u tekstu piše ne znači da je istinito. Samo što u komparaciji sa drugim prepisima, kao i onovremenim rukopisima generalno, nije uspeo do kraja svog života pronaći ništa što bi osporilo dataciju u XI stoleće. Ostavio je komentar da bi neki helenista trebalo da zasedne sa rukopisom da definitivno otkloni sumnje, jer ih sa stanovišta istorijske nauke nema.
P. S. Ugred, samo da podsetim, jer izgleda da postoji neko generalno uverenje da je Vatikan imao tobož' nekakav patent na falsifikate. Tačno je da je u evropskoj istoriji nesumnjivo najveća količina falsifikata, uključujući i najveštijih, proizašla iz Rimokatoličke crkve. Ali to je zbog upravo istorijske uloge koju je ona imala. Neka niko ne sumnja da ne postoji jedna cela plejada falsifikata nastala i na strani drugih hrišćanskih denominacija, uključiv i u domenu Pravoslavne crkve. Na ovim našim krajevima, celi niz falsifikata i naknadnih izmena dokumenata postoji; bilo da govorimo o Dušanovom zakoniku, koji je toliko puta prepisivan i menjan da je
cela jedna nauka proučavanje kako, zašto i koliko se DZ menjao, o pojedinim poveljama vladara i o mnogobrojnim navodnim zapisima i natpisima o datacijama raznih manastira i crkava, itd...Štaviše, bez ogromnih resursa i institucija RKC, pravoslavne falsifikate je nešto lakše razaznati jer su manje stručno urađeni (najbanalniji primer je bio pistanje brojki arapskim ciframa

). Bilo kakvo
per se vezivanje falsifikovanja sa katolicizmom kao religijom, ili čak određenim institucionalnim sistemom u Vatikanu, pogrešno je, jer da je istorija nešto malo drugačija vaseljenski patrijarh bi recimo zauzimao papinu poziciju kao
čuveni arhitekta falsifikata. To, naravno, podrazumeva i da su se i mnogi Srbi nalazili među falsifikatorima.