Pa ako je tako, onda sigurno nemaš problema da citiraš taj dio.
Ne može da citira taj deo, zato što tog dela nema nigde. Frančesko Bori ne osporava da se Hrvati nigde ne pominju pre XI stoleća. On uopšte ne osporava da ih pominje Porfirogenit, pa čak i vrlo eksplicitno pominje
In later years the Croats were mentioned in the Greek world almost only by authors who were quoting the Life of Basil or the Book of Ceremonies. tj. da su pozniji vizantijski autori najčešće redu citirali
Vita Basilii ili
De Ceremoniis kad god bi pominjali Hrvate.
Ima dosta problema u toj raspravi, neke od kojih je dobro Ančić istakao. No, znaš šta je ovde jezivi problem. To što Kole konstantno neke druge forumaše optužuje za selektivno tumačenje tj. da prilagođavaju svoje interpretacije. Kada sam ja svojevremno podelio reči Ive Babića o Historia Salonitana Maior on se razbesneo i pitao šta sad je li sve falsifikat. On je pismo pape Ivana X
besomučno citirao meni i forumašu
@ИгарЈ a na moju opasku da je reč o dosta poznije očuvanom i barem negde nesumnjivo iskvarenom prepisu, sve je ismevao. Ponižavao je, prozivao i podvlačio da je autentičnost papinog pisma
nesporna činjenica:
Evo Koletove objave u utorak, gde se poziva na Ivana Mužića, govoreći da je
činjenica da verodostojnost pisma mora biti prihvaćeno:
https://forum.krstarica.com/threads...li-u-6-ili-bilo-kom-veku.319169/post-42842571
Napominjem u utorak da se ne pomisli da je ovde Kole11 promenio svoje mišljenje. Frančeska Borija je davno pročitao. Dakle, u zavisnosti od trenutne potrebe, tj. kako odgovara cilju, Kole11 u potpunosti menja pristup prema pojedinačnim izvorima. Ako mu se nešto sviđa, onda kaže da je reč o
činjenici, a ako mu se ne sviđa šta piše, onda je to sporno. Nigde jasnije se ne može to videti u zadnje vreme sem na pitanju pape Ivana X upućenom Tomislavu; kada treba citirati da su Sloveni od kolevke hrišćani iz apostolskih vremena, što mu se uklapa u narativ, onda je to pismo autentčno. Međutim, kada pominje
kralja Hrvata, onda to pismo
odjednom postaje neverodostojno.
Šeta ga bukvalno od falsifikata do autentičnog dokumenta, po potrebi, u oba slučaja tražeći neke autoritete koje bi svojoj
trenutnoj tvrdnji pružio argumente.
P. S. A i odgovora vezano za pitanje koji to
ozbiljni istoričari govore o značajno kasnijem umetanju, nema. I neće ni biti, zato što to nije istina, već pokušaj manipulacije činjenicama tako što se iskuca složena rečenica, sastavljena iz prvog dela koji je zasnovan na zastarelim tvrdnjama da je neka poglavlja i posthumno završio neko krajem X stoleća, te druge koja govori o verovatno XVI st. koji je zapravo
lična interpretacija, čiji je cilj da čitaoca objave navede u iluziju da rečeno tvrde
ozbiljni istoričari.

U prevodu — klasična propaganda čiji je cilj da dezinformiše čitaoca, te jedan od školskih primera kako novoromantičari pišu o istoriji.