Dani

  • Začetnik teme Začetnik teme one
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
01.12.2005.
cetvrtak

Kompas pokvaren vec par dana. Vrti se ona kazaljka u krug, nikako da stane. Jutra ne donose odgovor. Cak ni ideju. U kom se pravcu krecem, sta radim i zasto. Ne stojim u mestu. Krecem se po inerciji. Otkrivam svrhu rutine koja me inace izludjuje. Dobro dodje u ovakvim situacijama. Vapim za nekoliko mirnih sati u kontinuitetu u kojima niko nista nece pitati i trazi od mene. Da se isplacem, da prihvatim, da se pomirim, da dodjem k sebi. Znam i za mnogo bolju alternativu tim satima, al nije dostupna. Ebiga.
 
3.12.05.
Subota
Beograd

Godina na izmaku.Poslepodne koje se smrklo jos pre pola sata.Pokusavam da slozim mozaik koji se zove neciji karakter...kako god okrenem, pridjem, odmaknem se, vraca se na isto...suzen i zamagljen vidik, veliko Ja koje zaklanja pogled na dobar deo sveta, baca senku, veliko razgranateo drvo pod cijom krosnjom ne raste nista osim njega samog.Borba izgubljena jos pre nego sto je pocela.Borba koju ne vredi voditi.Pokusavam da se slozim sa time i tesko mi ide.Postoji slika koji sam oslikao proteklih dana, nedelja i meseci, slika zivih boja, jarka, suncana, ziva slika predela koji ne postoje i zato ih je uzaludno traziti.Treba mi malo vremena da shvatim da sam predeo slikao po snu i zelji, po oku uma koje je iz nepreciznih koordinata lociralo predeo u nepostojecoj geografiji. Mojoj, izmisljenoj, unutrasnjoj geografiji predela koje sam pokusavao da pronadjem hodajuci. Umem da zivim sa time.Nije prvi put, ni poslednji. Malo boli dok se ukucava ekser u zid na kome ce slika biti okacena, da stoji, skuplja prasinu i bude utociste sporadicnih pogleda koji dolaze iz nostalgije za nepostojecim savrsenstvom.
 
05.12.2005.
Ponedeljak
onaj koji volim

Cudan bi vikend. Pomirenje, razumevanje, spokoj i mir dosli su, potpuno neocekivano, s ledja. Jos uvek topao pepeo, onomad spaljene, nakaradne gradjevine, posluzio je kao utociste za spajanje kakvo nismo iskusili. Oneness, tu i sad, u onom sustinskom, retko dozivljenom, smislu. Sve do sada poznato, racionalno i cvrsto izmesalo se i dobilo potpuno novi raspored i smisao. Videla sam osecanjima, slusala prstima, kusala bolom, dodirivala umom, mirisala mislima. Svesno, duboko prepustanje trenutku donelo je radost i spokoj. Nacrt novoj gradjevini.
Komsija, hvala na poverenju!
 
06.12.2005.
Utorak

Rusenje iluzija donosi neverovatno oslobodjenje iako mi se ono sto vidim uopste ne svidja. Ne mogu da kazem da nisam znala. Jesam, samo eto, do danas nisam htela da vidim. Satisfakcija proizilazi iz saznanja da vruc krompir nije u mojim rukama. Ne pece i ne boli. Proradio kompas, znam i kud cu i sta mi je ciniti. Dovoljan razlog za sunce u danu.
 
Sreda, 07.12.2005.

Ma, da! Naročito mi je bilo do pesme! Kiša, kao potop. Autobusi koji retko nailaze liče na male Nojeve barke: svakakvog sveta unutra, pokušavaju negde da stignu.
Odmičem se od ivičnjaka, ali... Pljus! Nogavice farmerki mokre, cipele pune vode! Kakav doživljaj! Mokra, kaljava, šljapkavih cipela, besna... Ćutim, a neki ljudi oko mene gundjaju, psuju. Psujem i ja, ali u sebi...
Stižem u stan, konačno. Stopala kao led, kijavica u punom zamahu, oči pune suza. Hej, pa ne mogu više! Bože, kakav dan! "Neću sad da mislim o tome, misliću o tome sutra..."
Isključujem telefon, hoću mir. Čitati ili gledati neki film? "Singing in the rain". Pa, dobro, neka bude, dok ne utonem u san...
 
8.12.2005
CETVRTAK

Danas ce biti bas opusten dan u skoli. Jedino smara logika/ filozofija.........al prezivecu.Mozda me i pita. Pre 2 dana me je pitao cim sam se vratila sa sistematskog. Lekar kaze da imam 54kg/ 166cm. Mislila sam da sam deblja i visa.Blah
 
Cetvrtak danas, a?
Ako se po jutru dan poznaje, ondaaa.....uh... ne valja.

5. runda
Levi krose, pa aperkat,.......uplela sam se u konopce, kolenom sam na podu, suzen vid.... u publici muk. Ustati ili odustati? One cetiri dobih na poene, jedva. Al dobih i postene batine. Tehnicki time-out ne postoji u ovom sportu. Ko mi kriv kad nisam htela odbojku da igram, a lepo su mi govorili.
Podizem gard i cekam. Treci udarac. Hoce li biti knock down, konacno? O napadu nema ni govora. Morala bih da se otvorim, spustim gard, a noge otkazale poslusnost. Ne mogu vise da eskiviram.
Pogled ne nalazi onoga u mom uglu, sto drzi peskir. Bacio on taj peskir jos onomad, pred kraj prve runde. Nije mu se svideo stil. Ma.... vise nije ni vazno.
Ustati, nema mi druge. Pa ako ginem da ginem muski, kao sto i prilici jednoj dami.
 
14. Decembar 2005.
Sreda

KUHINJA
Kuhinja izbacuje u prvi plan najtanje finese u odnosu. Sve o cemu cutimo. Sve se pokaze za samo par zajednickih minuta u kuhinji. Intimnija je od spavace sobe. Kako to nisam videla ranije?
 
14.12.05
Sreda
Beograd


Nevesto se spustam kaldrmisanom ulicom, stopala se krive na neravnom kamenju, gledam gde stajem. Dole u dnu, poznata zgrada, renovirana fasada i prozor ciji pogled poznajem, posle pijaca, automobili. Vise ne pokusavam da govorim, barem ne ono sto se tice mene.Poceo sam da pricam stvari koje nisam zeleo, politika, kultura, knjizevnost...nekako su opste, ne moram da objasnjavam i pravdam sopstveno misljenje i stav.Mislim to sto mislim i toliko.
Prazno i puno se smenjuju ritmicno, nepravilno, gore, pa dole.Nemam potrebu da objasnjavam sta i zasto.Pored svega, neobican mir koji osecam, znam da ce sva da bude u redu i ne brinem, ni o cemu, prosto ucim da se oprepustim i da vidim sta ce se dogoditi, zapadna forma, bez da u recenici, hm...indikativno?mozda...Sa kaldrme silazim na asfalt i djonovi vec funkcionisu poznato, mekano, sigurno, zglobovi se ne krive...hodam
 
Ponedeljak, 19.12.2005.


Ljutiš li se što se nisam javila? Nisam mogla. Eto, tako. Jednostavno, nisam mogla. Htela sam da budem sama. Malo, samo malo sama sa svojim mislima.
...
Umem još da se smejem, nisam zaboravila. Samo se nekad zapitam koliko je još razloga za smeh ostalo. Ma, ne brini, OK sam. To je samo faza.
Vidi, istina je da se nekad osećam kao na raskrsnici bez putokaza. I da poželim da me neko uhvati za ruku i pokaže mi kuda da idem. Jeste, priznajem da je istina. Ali, isto tako znam i da dobre vile ne postoje i da ne smem verovati u čuda. Ne dogadjaju se. Definitivno. To samo neki dani liče na čaroliju, pa pomislim da je sve moguće, da će neke želje da mi se ostvare.
...
Hej, opusti se! Samo je horoskop zaheban ovih dana... Biće sve OK posle dvadesetog ;)
 
20.12.2005.

Pomerise me te reci. Ali ne uspevam da domislim, da se probijem. Pocinjem da se radujem raspustu. Treba mi da odem na neko vreme, da se odmaknem, da sagledam u celosti. Dani provedeni u sitnom detaljisanju me izludjuju. Nedostaje mi big picture.
 
22.12.2005.
cetvrtak

Poslednji dani burne godine su nekako mirni i ne donose nista. Jel to vec pocelo odbrojavanje? Izludjuje me pitanje gde cu za Novu Godinu. Imam veci problem od tog. Gde cu u Novoj Godini. I svim ostalim Novim. Bavim se brojevima u nadi da cu saznati. Znas onaj moj crveni cosak? E, on zna odgovor. I hoce da kaze, samo ako ga dovoljno dugo gledas. Oces da me pustis da vidim?
 
Poslednja nedelja 2005.

Ne mora ni da se razdani, da se, kao u stihu, odskrine dan. Ali se tmina jos kako da zatamniti. Preobicni kisobrani su do neba. Sreca da se i ono, nebo, srozalo. Zasluzilo je da nam bude pod nogama. Cemu dizanje pogleda? Sta jos ima da se vidi? Sunce se ionako, tek fore radi, dovlaci i odvlaci. Bozanstveno. EXTRA!!!! Lansiranju ogavnih termiTa nista nece zatrti trag.

Ucauri se, snovidna zeljo, ceka te predug zimski san.
 
Nedelja, Božić po Gregorijanskom kalendaru, proradila konačno svetla i na jelci na Slaviji. Nova godina na pragu! :P
...Na šta se to ovi silni ljudi toliko žale? Niko ne oseća praznični duh? Ili su mnogi, negde usput, zagubili svoj. Izgubili se u sopstvenim lavirintima, heh.
Nema Arijadne da baci klupče, svako mora da nađe sam svoj put. ;)
Još jedna godina iza.
 
25.12.2005.god. NEDELJA

Danas sam bio na bazenu PINKI , otplivao sam zaredom 20 duzina i osecam se odlicno !!! IDEM DA NESTO SADA RUCAM i dosta je neta za danas !!!
 
Poslednji ponedeljak 2005.

Naslutih zatamnjivanje tmine. Mogao bih u proroke, boKca ti tvoga! Osecam se syebucnuto. Spoznaja da jedan od moderatora ima pik na mene, definitivna. Ako, njemu na noge dolazim(o). Mada, ne znam da li je omiljen u toj samovolji. Sujeto, diFFFFno ti je ime.
 
26.12.2005.god. PONEDELJAK
Prosao katolicki bozic , nemam nikoga ko to slavi tako da nisam nista krkao i jeo juce , bas sam baksuz , mada cekam ja nas 07.01. e tad cu da jedem i za njihov i za nas !!! Odavno sam vec na radnom mestu , radim od 8h , a vec sam u 7:15 bio na radnom mestu .... eh takav je zivot nas vojnika !!!!
 
Ponedeljak, 26.12.2005.

Jesam li ti rekla da će biti bolje posle dvadesetog? Jesam li? Vidiš li da sam bila u pravu?
Sedela sam sinoć u sobi osvetljenoj samo majušnim svetlašcima sa jelke. Trepću, namiguju mi. Kao i mnoge radosti u mom životu, i ta radost je kratkog veka. Ali, neka... Znaš, nekad se rodi neka radost. Veća. I raste, uči da hoda i govori. I traje... A sa njom, i mnoge tuge postaju manje...
 
28.12.2004.
Sreda

Po sred cela... Neka... Tako mi i treba. Lepo kaze poslovica: Ko sa decom spava, popisan se budi. Imala prilike da iskusim i bukvalno, i...... ne bas bukvalno... Problem nastaje kad deca stignu u odredjene godine, kad im vise niko nista ne moze. Tada njihova kuknjava tipa: Ja neeeeeeee mooooooguuuu!!!!!! postaje jako teska za podneti. Pokusavam da objasnim razliku izmedju sebicnosti i odgovornosti prema sebi. Deluje uzaludno.
Odjebavanje pocelo, na samom kraju ove godine. Da li ce se cifra zaustaviti na 1?
 
jos dva dana, i ode i ova godina...ako, sretan joj put...pomalo se cudim apsolutom miru sa kojim se budim ujutro..sa koliko strpljenja i uzivanja se igram sa detetom..kao da mi je poslednji dan...da li je moguce da sam napokon naucila da budem srecna?sad, kad nekog konkretnog razloga ni nema?ili ga nema vise nego sto ga bilo i ranije...

kako je divno i zastrasujuce saznanje da spoljni uzroci ipak veoma malo uticu na nasa stanja...taman onoliko koliko vetar utice na zemljotres...
volela bih da imam bastu..stari se polako:D :wink:
 

Back
Top