Danasnji Balkanski narodi su potomci starosjedilaca

  1. Ostali rodovi
Marinovići u Očinićima su poreklom iz Hercegovine, iz Gacka. Njihovi preci, najverovatnije jedan dom ili zadruga, doselili su se najpre u Pipere, a u 16. stoleću su došli na Cetinje. Njima srodni su Aladini. U defteru iz 1521. godine pominje se mahala Aladinovići, kao zaselak Cuca[15].

Slave Svetog Jovana.

Mirovići na Ugnima i Vrelima su od pretka Mira koji je iz Njeguša (Mirac) dobegao u 17. stoleću zbog krvi.

Slave Mitrov-dan.

Počeci (jedn: Poček) u Donjem Kraju su starinom iz Stare Srbije (Banjska), odakle su im preci na prelazu 14. u 15. stoleće došli najpre u Pješivce, a jedan deo njih je zbog krvi u 17. stoleću dobegao na Cetinje. Od njih su Počeci u Vranjini na Skadarskom jezeru.

Slave Svetog Jovana.

Prema jednoj verziji, Počeci su ogranak pješivačkih Mijuškovića. Ukoliko ovo uzmemo kao tačno, kao i da su Mijuškovići istog porekla sa pješivačkim Perunovićima (od kneza Bogdana Potolića), mogli bismo posredno zaključiti da su Počeci nosioci haplogrupe J2a, koja je utvrđena kod jednog testiranog pripadnika pješivačkog bratstva Perunovića

Zečevi (jedn: Zec) u Donjem Kraju su potomci jednog Zeca iz Pobora koji se doselio na Cetinje krajem 17. stoleća.

Slave Đurđev-dan.

Ćeranići u Donjem Kraju su potomci jednog Ćeranića iz Mokrina više Novog, koji se doselio krajem 18. stoleća na Cetinje, a potiču od hercegovačkih Ćeranića iz Popovog Polja koji su sišli u Boku u seobi 1692. godine.

Slave Svetog Vasilija Velikog.

Kažije u Očinićima su od Kažija iz Lješanske nahije, odakle je oko 1860-te nekoliko kuća ovog bratstva krenulo za Srbiju. Međutim, zbog loših odnosa dve države u to vreme, vraćeni su sa granice i onda su se doselili na Cetinje.

Slave Svetog Iliju.



Napomena: u ovom pregledu nisam naveo sve rodove koji žive u naseljima Cetinjskog plemena (raznorodne doseljenike iz drugih delova Katunske nahije i drugde iz Crne Gore), već samo bratstva zasnovana na Cetinju.



Izvori:

Stara Crna Gora – Jovan Erdeljanović

Naselja Stare Crne Gore – Savo Radusinović

„Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića“ – Branislav Đurđev i Lamija Hadžiosmanović

„Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (14-16. vijek)“ – Risto Kovijanić

Paštrovići – Jovan Vukmanović

Bratstvo Zogovića kroz prošlost – Bogdan Zogović



_______________________________________

[1] Pretpostavka Jovana Erdeljanovića je da je stariji naziv bio Cvetinje.

[2] I dvor i stari manastir razorili su Turci 1692. godine.

[3] Rodove ću navoditi prema mestima u kojima žive, ili su ranije živeli. Izumrli i iseljeni rodovi ispisani su u italiku, a rodovi koji su i u 20. stoleću živeli u Cetinju u slovima u boldu.

[4] Od ovih Popovića potiče Sveti Simeon Dajbabski. Rođen je 1854. godine na Cetinju kao Savo Vasov Popović. Nakon zamonašenja u Rusiji bio je jeromonah u ostroškom manastiru. Nakon jednog čudesnog viđenja, zasnovao je pećinski manastir Dajbabe kod istoimenog sela u Zeti, 1897. godine, čiji je iguman bio do upokojenja 1941. godine. Zbog čuda koja su se dešavala nad njegovim netruležnim moštima, kanonizovan je kao svetitelj.

[5] Naziv Bajičići ukazuje na moguće istorodno poreklo Bajica.

[6] Musulim ili muselim je turski činovnik.

[7] Ovo su posebni Orlovići i nemaju veze sa Orlovićima – Martinovićima.

[8] U Boličinom izveštaju iz 1614. godine navode se kao posebno pleme.

[9] Radovići u Limljanima u Crmnici potiču sa Ugna, navodno od bratstva Kapa. Možda su u pitanju ovi istraženi ugnjanski Radovići.

[10] U kotorskoj dokumentaciji od 15. stoleća na dalje pominju se i kao Kapice i Kapičići – Capizza, Capicich.

[11] Prezime lagator je, najverovatnije izvedeno od grčkog alagator – starešina glasonoša.

[12] Navedeni prema bratstvima.

[13] Iskvareno od Vladislavić.

[14] Što se tiče plemićkog porekla, ne postoji istorijski dokaz o poreklu Orlovića, niti se to prezime javlja u dokumentima vremena kada su živeli rodonačelnici Orlovića. Prema jednoj verziji, Orlovići potiču od Nemanjića: kralj Radoslav, unuk Stefana Nemanje, imao je sina župana Dragoša, a ovaj Stanislava – Stanja (protovestijara na dvoru kralja Milutina), koji je rodonačelnik Stanjevića (od kojih poreklo vuče jedan broj bratstava u Crnog Gori, kao na primer veliko bratstvo Vukčevića u Lješanskoj nahiji). Stanj je imao sina Grgura (veliki čelnik), a Grgur Vukšu – velikog vojvodu Vuka Crnogorca (po Skopskoj Crnoj Gori, gde su imali posede). Vuk Crnogorac je otac vojvode Pavla „Orlovića“, čiji je sin Nenoje, a unuk Todor koji se pominje u kotorskom dokumentu.

[15] I pored neobičnog imena koje bi se moglo povezati sa turskom vlašću, svi Aladinovići popisani u defteru nose slovenska imena.
 
Očinići
U selu živi istoimeno staro bratstvo. Ime su dobili po rodonačelniku Očihni koji je bio jedini preostali muški izdanak veoma starog bratstva Kozjevića.

S obzirom da se u vreme Ivana Crnojevića Očinići pominju kao brojno bratstvo, može se zaključiti da je njihov predak Očihna živeo najkasnije u 14. stoleću, a kako je on izdanak nekada jakog bratstva Kozjevića, jasno je da je starina Očinića u ovom kraju velika.

Očinići se pominju u više kotorskih dokumenata tokom 15. stoleća, a u 16. stoleću neki i kao stanovnici Boke.

Očinići se nazivaju još i „Srednjaci“, zato što naseljavaju srednji deo između Cetinjskog Polja i najudaljenijih sela u plemenskoj oblasti – Ugna i Vrela.


Današnji rodovi Očinića su: Batrićevići, Paovići i Glendže i njihov ogranak Petrovići.

Svi Očinići slave Svetog Jovana.

Očinići su se mnogo iseljavali u Boku i Primorje, i jedan deo sa Čarnojevićem za Srem. Od iseljenih rodova, pamte se Udovičići, koji su predigli za Vranjinu na Skadarskom jezeru. Očinićki rod Sokolovića se poturčio pa je izgnan u vreme „Istrage poturica“.

Borišići u Očinićima su veoma staro bratstvo iz Bjeloša. U Očiniće su predigli krajem 15. stoleća pod pritiskom Bjeloševića.

Današnji rodovi Borišića su: Kaluđerovići, Rudovi (jedn: Rudov) i Popovići koji delom nose i prezime Ćuk.

Svi Borišići slave Svetog Jovana.

U Očinićima su ranije živeli i Rucovići, starinom iz Stare Srbije, koji su se delom iselili u Maine, a deo se poturčio pa je prognan tokom „Istrage poturica“.

  1. Ugne i Vrela
Na Vrelima je u davnini živela plemićka familija Vlastelinovića, koja je još krajem 15. stoleća zbog zavade sa Ivanom Crnojevićem predigla u Budvu i tamo se pokatoličila i polatinila.

Na Ugnima su bili starinački rodovi Radovići[9] i Grlomani, koji su se istražili.

Današnja vreljanska i ugnjanska bratstva starinačkog porekla su: Kape (ili Kapičići[10]) i Belade, koji su istog porekla i nose zajedničko bratstveno ime Šorovići (Šorovića ima iseljenih po Crnoj Gori i Rusiji, kao i poturčenih u Krajini), Lagatori[11] (ranije prezime im je bilo Bojkovići) i Zuberi.

Svi slave Mitrov-dan.

U Limljanima u Crmnici postoje bratstva Kape i Šorovići koji su od ugnjanskih Šorovića / Kapa, koje je vladika Danilo proterao sa Cetinja zbog nekog zločina.

S obzirom na prezimena, nije nemoguće da su starinački ugnjanski rodovi vlaškog porekla, ili da je bar bilo značajnog udela vlaškog elementa u njihovoj prošlosti.

U defteru iz 1521. godine zaselak Vrela bio je naseljen, međutim, već 1523. godine u defteru se Vrela navode kao zapustela mahala, verovatno kasnije naseljena od Ugnjana.



Rodovi doseljeni u Cetinjsko pleme od polovine 15. stoleća[12]

  1. Donjokrajci
Donjokrajcima se nazivaju i svi stanovnici Donjeg Kraja, ali prevashodno bratstvo koje potiče od Ivana Borojevića, a to su rodovi: Ivaniševići, Ivanovići (koji se nazivaju i Laislavićima[13]) i Marinovići.

Njihov predak Ivan „Starovlah“ Borojević u vreme srpske despotovine bio je zapovednik grada Niša, a po padu grada pod tursku vlast, izbegao je sa porodicom najpre u svoj zavičaj (zlatiborski kraj), a zatim oko 1450-te u Zetu, i konačno, zajedno sa Ivanom Crnojevićem, na Cetinje. Od dvojice sinova Ivana Borojevića potiču navedeni donjokrajski rodovi, kao i Dapčevići, kojih više nema na Cetinju (poslednji je umro 1841. godine), a ima iseljenih u Nikšiću, Riječkoj nahiji, u Boki pokatoličenih a u Mrkojevićima islamiziranih.

Od druge dvojice sinova Ivanovih potiču rodovi Vušurovići i Ivanovići u Bjelicama i Šabani (ili Dragoslavići) u Ljubotinju.

Svi potomci Ivana Borojevića slave Đurđev-dan, osim bjeličkih rodova koji su preuzeli da slave Svetu Petku.

U defteru iz 1521. godine, cetinjski zaselak Borovine bi mogao pripadati bratstvu Borojevića. Ono što najviše ukazuje na to je baština Ivaniševa koja je tu navedena. Ivaniš je unuk Ivana Borojevića, sin Boroja Ivanova, koji je rođen početkom druge polovine 15. stoleća i u vreme pisanja deftera mogao je imati oko 65 godina.

Među cetinjskom vlastelom, u dokumentu Ivana Crnojevića iz 1489. godine, upisan je i Ratko Borovina. U defteru iz 1521. godine pominje se Ratko Borina u zaselku Borovine.

U tom slučaju, ukoliko Borovine poistovetimo sa Borojevićima, zaselak Ivanovići bi trebalo da budu Bajice.

Jedan pripadnik bratstva Ivaniševića – Borojevića DNK analizom testiran je kao pripadnik haplogrupe R1a:



  1. Humci (Umci) – Miloševići
Bratstvo nastanjuje selo Humci, koje je po njima i dobilo naziv. Potomci su Bjeladina Humca doseljenog na zemlju Cetinjskog manastira u vreme Ivana Crnojevića. Bjeladin je bio iz Vranja u Zeti, ispod Huma (Hotskog), otud i nadimak Humac. Bio je katolik, a njegovo potomstvo je prešlo u pravoslavnu veru. Po predanju, njihovi srodnici su Đonovići u selu Tomići u Crmnici (od Jovana – Đona, rođenog Bjeladinovog brata).

Svi današnji Humci potiču od Bjeladinovog potomka Miloša Vuka Raičeva, po kome nose prezime Milošević.

Slave Đurđev-dan.

  1. Delje
Bratstvo Delje (jedn: Delja) živi u Donjem Kraju. Potomci su Deljana koji je sa Kosova dobegao Ivanu Crnojevići u Rijeku, i bio njegov perjanik. Kad je dvor Ivanov preseljen na Cetinje, Deljan se naselio u Donjem Kraju na zemlji koju mu je dao sin Ivana Borojevića, Vladislav.

Slave Nikolj-dan.

  1. Špadijeri
Špadijeri u Donjem Kraju potiču od nekog kovača (špadijera) koji se doselio na Cetinje u vreme Ivana Crnojevića iz donje Hercegovine.

Slave Đurđev-dan.

  1. Martinovići i Vuksanovići – Orlovići
Žive u Bajicama, Duboviku i Jabuci. Ogranak su velike i razgranate loze plemićkog porekla – Orlovića. Rodonačelnik vojvoda Vuk Orlović, prema predanju, bio je zapovednih grada Sokola kod Užica u 14. stoleću.

Prema jednoj verziji (Erdeljanović) Vukovi sinovi se iseljavaju u Hercegovinu – Gacko, odakle će, nakon pada Hercegovine pod tursku vlast, veliki broj stanovnika preći na područje pod vlašću Crnojevića. Čukununuk vojvode Vuka, Nikola, doselio se u Cuce krajem 15. stoleća, a njegov unuk Bajo Šćepanov prešao je u Bajice u drugoj polovini 16. stoleća.

Međutim, prema drugoj verziji (Kovijanić), Orlovići su u Cetinju znatno ranije: u kotorskoj dokumentaciji pominje se Todor Nenojev Ivanović sa Cetinja (Thudor Nenoe Ivanovich de Cetine) 1440. godine koga Kovijanić prepoznaje kao sina Nenoja Orlovića koji je i po predanju rodonačelnik bajičkog ogranka Orlovića (s tim što se smešta u pozniji period).

Nije isključena ni mogućnost da je Nenoje privremeno boravio na Cetinju, a zatim prešao u Cuce, da bi se njegov potomak ponovo doselio na Cetinje[14].

Bajov praunuk, vojvoda Vuksan Nikolin, rodonačelnik je Vuksanovića, a Vuksanov bratanac, knez Martin Vlatkov, velikog i razgranatog bratstva Martinovića, koji se dele na rodove (u Bajicama): Martinovići, Tomaševići, Stijepovići, Nikolići, Dragovići, Andrići, Vojinovići, Vukosavovići, Đurovići, Latkovići, Batrićevići, Markovići, Ivanovići i Miloševići.

Počev od kneza Martina i njegovih sinova, Martinovići su cetinjski glavari – kroz celo 18. i 19. stoleće davali su vojvode i serdare.

Orlovići slave Svetog Jovana.

Do sada je na Srpskom DNK projektu evidentirano nekoliko rezultata bratstava koji su ogranci Orlovića, sa rezultatom haplogrupe E1b V13

Sto ti sad spamujes s drugijeh sajtova, jel to jer nemas podatke u glavu
 

Back
Top