Danas se osjecam II

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
nego...el ideš možda u gracku ponekad na praksu...
a055.gif


...ako svraćaš do neuropsihijatrije, možda se i vidimo...
 
Da, osim toga većina su više materijalisti nego što su humanisti, a mnoge su sa parama,ili pi.čkicom položile ispite:(

ne zaboravi i tatinu i maminu decu, tj.profesorsku decu.
imam na godini nekoliko njih. sve same visoke ocene, a njih nigde na vežbama i predavanjima...
mora da su genijalci kad im to ne treba :roll:

ali kažem bar ja znam kod koga neću da idem, a nikome od njih na čelu ne piše prosek
ocena još manje koliko znaju i umeju
 
mislim da nije to u pitanju, nego su svi važni, kao - čovečanstvo maltene od njih zavisi, oni se brinu o našem zdravlju i te neke pacifističke fore
šije mi ga đura
jak si mi ti lekar ako si kao čovek 0

e upravo. pojedinci misle da su >da se ne izražavam sad< ako imaju titulu doktora.
srećna sam što poznajem i ove druge koji to ne smatraju.
znam više sestara koje se ponašaju kao da su završile medicinu... pa su neprijatne, užas živi..
najgore je kad sestre umisle da su mn.pametne, maltene doktorke,
pa kad krenu sa svojim naklapanjima, pogotovu ako se umešaju u rad lekaru,
to je osudjeno momentalno na propast.
ne treba biti previše samouveren u svakom slučaju. ni kao doktor ni kao sestra.
 
e upravo. pojedinci misle da su >da se ne izražavam sad< ako imaju titulu doktora.
srećna sam što poznajem i ove druge koji to ne smatraju.
znam više sestara koje se ponašaju kao da su završile medicinu... pa su neprijatne, užas živi..
najgore je kad sestre umisle da su mn.pametne, maltene doktorke,
pa kad krenu sa svojim naklapanjima, pogotovu ako se umešaju u rad lekaru,
to je osudjeno momentalno na propast.
ne treba biti previše samouveren u svakom slučaju. ni kao doktor ni kao sestra.

da, ali nisam to htela da kažem :D
ako neko, sa one ljudske strane, nije kako treba, džaba mu i diploma i titula i sve
lekar nije samo onaj u belom mantilu koji ti postavi dijagnozu, prepiše lekove, i pošalje kući... treba tu dosta empatije, da se pacijent oseti sigurno, u sigurnim rukama, da ima puno poverenje, a ne da ga "odradi" sujetna mašina
e tu se, u tom profesionalnom smislu, vidi ko je čovek, a ko drkadžija
 
i da su regularno polagali, sve do jednog ih drma sujeta

Zabole me za to, to bih im i oprostio.
Nekada sam najviše cenio lekare, profesore, vojnike. Smatrao sam da zavređuju svako poštovanje, svi od reda. Kad sam porastao, video sam da su mnogi profesori gori od drumskih razbojnika, da iznuđuju novac od studenata, da fakulteti pljačkaju studente, da je general Perišić radio za CIA-u...A, doktori?
Seoska sirotinja odvede dete kod hirurga, on im kaže da treba operacija, zakaže razgovor u kafani, sa ocem, ovaj odnese malo pršute i neku novu košulju koja je njegova žena(radnik prpole DP šivare)uzela na ime neisplaćene zarade, da ga časte(da ne kažem podmite da bi poveo računa o detetu, savesno se potrudio) o on im kaže: "Ja sam sit, i obučen, kao što vidite, meni treba novac" Odakle novac, čoveče, odakle?!
Ne dao Bog da se to meni desi, slomio bih mu kičmu, ili ga ubio sekirom, ako je veći od mene.
Naravno, nisu svi takvi, čast izuzecima. ( ja malo bocnuo onu studetkinju, da se našalim, ali ode ovo na skroz ozbiljnu stranu)
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top