Ja vrlo dobro razumem o čemu čičak priča, takvi su žmuovi roditelji, pogotovo mama, jedino što ih mi viđamo jednom nedeljno i nemamo baš ništa zajedničko sa njima, čak i dete retko čuvaju.
Ja sam im užasno zahvalna, ali umeju da budu grozno naporni,je l imate pekmeza, pa zašto ne jedete, pa nosite,jedite, neka jede dete za večeru, ne znam šta ona misli, da samo sedemo i drobimo nešto po ceo dan

A sto puta smo joj fino i ljubazno rekli da nama ne kuva, jer ne jedemo, dosta nam je 1-2 teglice max za godinu dana, jer od ostalog voća pravim ja. Još nisam ni htela da joj kažem da dete jede samo kajsiju moje mame, znači i moje jede retko, šta sad, takac mu je ukus, ali je ona nezaustavljiva. Bukvalno moraš grubo da je odrmaš jer neće prestati u suprotnom, suptilnost ne prepoznaje, na kraju budeš otvoren pa posle ubređeno šmrcka (oko ovoga nikad nismo bili grubi, ali je isto i kad se radi o drugim stvarima).
Mi imamo sreću pa se meša u zaovicin život, nas je teška srca ostavila na miru.