
A zašto ne poludeti na vreme ...zašto ne odmah?
O p o m e n a - Vislova Šimborska
Kad ostarim nosiću haljinu boje purpura
I crveni šešir koji ne ide, a i ne stoji mi.
Trošiću penziju na piće, letnje rukavice i satenske cipele.
I pričati kako nemam para ni za hleb.
Kada se umorim sešću na ivičnjak.
Skupljaću reklamne uzorke po radnjama i pritiskati
alarmnu dugmad.
Vući štap uz gelendere.
Nadoknadiću propušteno u trezvenoj mladosti.
Izlaziću na kišu u papučama.
Brati cveće po tuđim baštama.
Gomilaću pera, olovke i druge tričarije.
I početi da pljujem.
A sad još moramo paziti da nam odeća ne pokisne
Plaćati na vreme kiriju
i ne psovati na ulici.
Pružati dobar primer deci.
Pozivati prijatelje na večeru i čitati novine.
A možda bi trebalo da se već pomalo pripremam
Da ljudi koji me poznaju ne budu iznenađeni
Kada odjednom ostarim i počnem odjednom
u purpurno da se odevam.