Vise od godinu dana dolzazim sa vremena na vreme ovde i citam svasta,nepravih nalog,zaboravim sifru par puta i onda na kraju odustah od naloga.Od tada samo dolazim i citam tudje postove,tudje teme,tudje diskusije i tudje zivote.Ja to volim da zovem delovanje iz senke,ali ne bas na negativan nacin...Mnogo puta sam imao sta napisati ali nisam.U poslednje vreme cesto dolazim,foprum nije kao sto je nekada bio,dosta stvari se reciklira i slabo ima novih ljudi.Stara garda je ostala verna...Nije lepo sto sam spijunirao tako dugo,ali nekako mi ne idu pocetci ni u cemu.Prvi osnovne,prvi dan srednje,novo drustvo.Uvek mi se nekako cini na pocetku da tu ne pripada,tu su vec uhodani ljudi i ja cu pored njih izgledati kao autsajder.Cesto me to mnogo kostalo.Poceo sam da teram sebe da to prevazidjemmnije bas lako.Sada me ceka i polazak na faks.Ponovo sve na novo.Taman se uklopis u jednu celinu a ond amoras dalje i onda opet isti problem.I zivot,koji postaje rutina.Ustajanje,dorucak,rad na seoskim poslovima,izmedju komp,jedna jedina igrica koju igram,tjub,muzika,forum,fejs,spavanje i u krug.Od drustva je ostala dva ortaka,nisam verovao kako posledje godine srednje neki ljudi skidaju maske koje su nosili cetiri godine.Drugaricu nemam ni jednu,bili smo kaludjersko odeljenje sa jednom devojcicom koja odluta pocetkom cetvrete jer ju je neki idiot stariji od nje oplodio.Od zenskog sveta komuniciram samo sa kevom i dve sestre.Devojku nisam imao do sada,bilo je prilika,ali svaka je se zavrsila frendzonom.Pocela je previse da daje sebi za pravo i da me pravi budalom.Onda je postala onaj tip koji se javi samo kad joj nesto treba.Tada sam zavrsio sa njom.Komuniciranje sa suprotnim polom mi je nikakvo i mnogo devojaka koje su mi se svidele sam propustio zbog toga.Na kraju samo bi je gledao i nista ne bih preduzimao.Mrzim sebe zbog toga.Samopouzdanje mi nije bas najbolje.Ono zbog cega me ljudi gotive je humor i dar za pisnje, i mozda to sto sam spreman da uradim sve za njih ako mi znace.Cesto se zapitam:Zasto ja ne mogu biti kao moj najbolji drug.Ima samopouzdanje i hladnokrvnost,cesto mu puca za sve ali kada se zainati za nesto juri ka tome do kraja,odlican je sa devojkama i nikada me do sada nije zeznuo za razliku od nekih.Mislim da mu na neki nacin zavidim.Razredni nam jednom rece:U zivotu uvek mora da postoji onaj koji vodi i onaj koji prati.Jedno bez drugog ne mogu,kao neki balans,jing i jang.Toga se uvek secam i po tome pamtim svog razrednog,i po tome sto je cesto pevao na casu stihove iz nekog filma:Hej cikita spanska ruzo,majski cvete.I dalje nisam nasao odakle je to a on nikada nije hteo da nam kaze.I ne znam sto sve ovo napisah i ne znam sta cete misliti o tome,ali ovo je valjda moj doprinos temi,cisto izlivanje