Да разговарамо о моралу

Cin krstenja ima samo simbolicnu funkciju. Samo krstenje bez unutrasnje zelje za licnom, duhovnom promenom (preobrazajem) nema nikakvo znacenje. Pa tako, krstenje bi trebalo da predstavlja simbol licne unutrasnje teznje i svesnosti o potrebi da se dostigne veca duhovna instanca. Nacin krstenja ukazuje na put koji ce pojedinac koristiti u sopstvenom duhovnom razvoju. Sama pripadnost religiji i vera bez licnog napora da se promeni svest, nije dovoljna te u tom smislu krstenje je beznacajno.
Da, krstenje je simbol licnog predanja Bogu...
Ali nema znacaja ukoliko je neko formalno u religiji...
Krstenje oznacava pocetak duhovnogg puta za coveka, a to znaci da on treba da radi na sebi na svojoj duhovnosti, osobinama...
 
djavole lep primer relativnosti morala :)
monce da li je moralno potiskivati svoje prirodne nagone jer tako nalazu moralne norme u drustvu? i da li je moralno rditi nesto sam kad te niko nevidi, msm jel se to racuna? :zper:

Ne radi se o relativnosti morala, već o spoznaji suštine moralnosti.
Koliko vidim, ljudi su kadri da postupaju mehanički, bez volje da spoznaju suštinu problema.
I tako dođemo u situaciju da jednog dana se "ne zna ko pije ni ko plaća" i ono "... lud zbunjenog", a izgleda i lud trezvenog.

Relativnost morala se javlja tamo gde se moral spoznaje po formi, a ne po suštini.
Pa tako po defaultu npr. prihvatamo svaku dijagnozu belog ili crnog mantila, jer ljudi spoznaju na osnovu forme, tj. belog ili crnog mantila, bez volje da se rasuđuje po konkrtnom delu, tj. onome što se nalazi ispod mantila.

Dobrodošli u svet gde forma je Bog.
 
sta je sustina morala? izvini ako si vec dao odgovor mrzi me da listam, ne zameri...apsolutni moral ne postoji, promenljiv je i zavisi od subjektivnog shvatanja istog.

Spoznati sebe kao deo večne celine.
Ako ne postoji apsolutni moral, onda ne postoji ni celina, kojoj čovek pripada, već svako živi za sebe, po subjektivnom moralu.
Verujem da nije tako i da je svaki čovek deo jedne celine, i svi imamo jedan zajednički cilj, harmoniju, mir, spokoj.
 
Spoznati sebe kao deo večne celine.
Ako ne postoji apsolutni moral, onda ne postoji ni celina, kojoj čovek pripada, već svako živi za sebe, po subjektivnom moralu.
Verujem da nije tako i da je svaki čovek deo jedne celine, i svi imamo jedan zajednički cilj, harmoniju, mir, spokoj.

sa ovim se slazem, ali to ne bih nazvali moralom. ne vidim kako bi covek mogao da postane celovit ako deli stvarnost na dobro i lose? dali mislis da je vecna istina dobra ili losa? ja mislim da nije ni jedno i da je oba.
 
zar mislis da je razumeti istinu tako jednostavno? mozda ona i jeste jednostavna ali razumeti tu jednostavnost je mnogo komplikovano za ljudski um koji je naucio na jednu drugu vrstu jednostavnosti. bog kao savrseno bice, nedostizno govori o tome da amo od pocetka svesni da postoji nesto neshvatljivo (a neshvatljivo je samo zato sto prevazilazi nase poimanje stvarnosti), dalje od granica za koje mi znamo, a to su granice dobra i zla. greska je sto mi, ljudi ne vidimo da je ono sto je bozansko izvan tih granica pa mu pridajemo iskljucivo dobre osobine sto je pogresno tumacenje. pridajemo mu osobinu nedostiznosti, jer nijedan covek nije u stanju da bude iskljucivo dobar i da dostigne to savrenstvo. izvan granica znaci da je iznad razlika koje postoje u ovom svetu, a ne da je toliko dobar da je nedostizan. zar ne mislis da bojenjem boga u samo jednu boju zanemarujemo citavu drugu polovinu? ignorisanje tamnih delova nase stvarnosti necemo stici do sustine, jer zar nisu i oni deo iste i zar nije i u njima ta ista sustina?

 
Poslednja izmena:
zar mislis da je razumeti istinu tako jednostavno? mozda ona i jeste jednostavna ali razumeti tu jednostavnost je mnogo komplikovano za ljudski um koji je naucio na jednu drugu vrstu jednostavnosti. bog kao savrseno bice, nedostizno govori o tome da amo od pocetka svesni da postoji nesto neshvatljivo (a neshvatljivo je samo zato sto prevazilazi nase poimanje stvarnosti), dalje od granica za koje mi znamo, a to su granice dobra i zla. greska je sto mi, ljudi ne vidimo da je ono sto je bozansko izvan tih granica pa mu pridajemo iskljucivo dobre osobine sto je pogresno tumacenje. pridajemo mu osobinu nedostiznosti, jer nijedan covek nije u stanju da bude iskljucivo dobar i da dostigne to savrenstvo. izvan granica znaci da je iznad razlika koje postoje u ovom svetu, a ne da je toliko dobar da je nedostizan. zar ne mislis da bojenjem boga u samo jednu boju zanemarujemo citavu drugu polovinu? ignorisanje tamnih delova nase stvarnosti necemo stici do sustine, jer zar nisu i oni deo iste i zar nije i u njima ta ista sustina?


Komplikovano za um, a jednostavno za dušu, jer Ljubav u svoj punini i ne može se razumeti umom, već jedino doživeti dušom, a tek potom manje ili više verno projektovati u umu, i dalje u reč, slovo zakona, delo.

Postoji sprega uma i duše, s' tim kada je o Ljubavi reč, duša ima prednost nad razumom, tj. razum je podređen duši, u suprotnom, koliko je duša više podređena razumu, manje se radi o umetnosti Ljubavi, a više o nekakvoj nauci Ljubavi.

P.S. Da li je muzika dole u kontekstu sa diskusijom?
 

Back
Top