Neki traže previše, neki premalo
Nesvesno ili svesno svi ipak porede druge sa sobom.. Pitanje je tih vrednosti, šta je za nekoga vredno i poželjno. Moj prijatelj, stariji čovek, član akademije, u jednom momentu nije tražio ništa više nego da žena ume da ga opusti i nasmeje, sve drugo mu postalo nebitno.
U jednom periodu života gledaš jedno, u drugom drugo.. Ako se čovek želi odlučiti ta brak mora da gleda svašta nešto.. Ako pak želi samo sreću traži nekoga ko možda mnogo manje "vredi" od njega ali da mu je srce ispunjeno.
Razmišljam i ja ponekad da li je tačno da je tržišna ekonomija dovela našu svest dotle da se uvek premeravamo po vrednosti sa drugima i gledamo gde su oni, gde smo mi. From kaže da to već automatski radimo. To je ono, ako mogu da imam baš zgodnog frajera, zašto da imam manje zgodnog? Ili, ako imam puno para, zašto da budem sa crkvenim mišem? Ja sve to razumem i ne sudim..
Čak, nepametno je da ako imaš 3 prilike, izabereš onu koja najmanje "vredi"? Sve to pada u vodu kad nekog voliš, onda postaje nebitno. No, zar naša priroda nije da se okrećemo nečemu što nam se dopada? Čim nam se dopada, znači da i vredi u našim očima.. Možda objektivno ne vredi, ali nama vredi.
Sve u svemu, Silver započe baš ono temu o vrednostima, nimalo laku. Barem za mene.