Da li su Srbi sportska nacija?

Ja navodim konkretne argumente, on baca isprazne frazice i optuzuje da sam neznalica, omiljeno logicko rasudjivanje na ovim prostorima...
Pa jel sport striktno limitiran na olimpijadu i ogranicen vremenskim okvirom od 2016 na ovamo.
Dal si ti normalan decko ?
Bukvalno ti objasnjavam 1 + 1
Jel bilo sporta pre 2016 ? Jel ima sporta van olimpijade ?
Bukvalno cu da te kategorisem kao nick koji nije vredan citanja...

Znaci prestani da lupas gluposti
stavovi su ti pogresni, razmisljanje jako limitirano a logika ne postoji
Ne znam kako rade tvoji misaoni procesi ali nisam ni siguran da li zelim da znam...
 
Jesmo.
U košarci smo svetski vrh. Imali smo puno pehova ovoga puta .. nesrećni sticaj okolnosti.
Mi nemamo Stranaca (crnaca) u timu, ka drugi.
U kosarci smo male mace za recimo USA.
Dok su oni slabi u fudbalu.

Dakle, pravila nema, kao ni “sportskih nacija”.
Eto, ni u vaterpolu nismo losi, a mora nemamo, ispred smo onih koji “imaju bolje uslove” ili tako nesto.
Slovenci nikakvi u skijanju.
 
Ah da, bilo je sporta i pre 2016, pa da vidimo kako je cuvena sportska nacija Srbija/SRJ prolazila na igrama:

1992 - 44. mesto (bez zlata)
1996 - 41. mesto (1 zlatna)
2000 - 44. mesto (1 zlatna)
2004 - 61. mesto (bez zlata)
2008 - 64. mesto (bez zlata)
2012 - 42. mesto (1 zlatna)
 
Ah da, bilo je sporta i pre 2016, pa da vidimo kako je cuvena sportska nacija Srbija/SRJ prolazila na igrama:

1992 - 44. mesto (bez zlata)
1996 - 41. mesto (1 zlatna)
2000 - 44. mesto (1 zlatna)
2004 - 61. mesto (bez zlata)
2008 - 64. mesto (bez zlata)
2012 - 42. mesto (1 zlatna)
aj sad vidi do kada je postojala jugoslavija
poslat si po burek
 
Evo u drugom smislu zasto Srbi nisu sportska nacija, bazeni su masovno zatvoreni , ne mislim zatvoreni zatvoreni nego ne rade zatvoreni..

Jedan grad je imao firmu , 25000 stanovnika i firma je imala bazen, i bazen nije nesto , ali je bazen, i tu su dolazila deca...
Sad bazen ne radi ...djubriste...
Zatim drugi bazen, tu je bilo 3 bazena povezana, ali bez hlora...da i to je moguce, i sta mislite sta...naravno , jednom udjes u vodu i imas vaske...ne omasuje...kako vaske znaju da plivaju i koliko zitelja tog grada ima vaske, pojma nemam, ali da dobijes vaske za jedan ulazak u vodu , dobijas...sreca te sam ja neosetljiv jer rozani cesalj izbaci vasku dok ne poseje jaja plus i ako poseje, 3 dana uzastopce i nema vise gnjida i vaske su onda maltretiranje od 3 dana, sto je zanemarivo..

Problem je suga i norveska suga, ali to ne znam da li se prenosi tako lako , to je novija bolestina, sad se zapatilo po Srbiji...
Ima po BG koliko volis..

Tereni za basket i mali fudbal.. u BG je to isplativ biznis, ne znam kako i zasto , ali jeste...
Zatvoreni , baloni ...
Ali u unutrasnjosti nije...5 terena ima u skoro svakom malom gradu , nesto ispred skoli nesto ispred gimnazije, ili srednje skole, ali ih ima, nesto i na gradskim terenima...ali popunjenost...skoro nula, mada samo jedan teren radi dobro ,jedva se tu skupilo 5,6 ekipa i to odrzava teren...dolaze jedni zbog drugih i takmicenja..
Kuglane, zatvorene, bocanje, ima terena niko ne igra, cak ni penzosi..
Na zalost, ja to ne podrzavam, tekvondo aikido , mma, karate, dzudo , ne zato sto ne razlikujem, jer to su razliciti sportovi , bas ono razliciti, nego zato sto sluze da deca ne budu na ulici , a mahom ta deca pokupe od druge dece fajt mod...sto se meni ne svidja...
Jer dobijes klince koji su nalozeni , a nezreli i postaju losi primeri...

Mnogo bolji su sportski centri, na zalost to je malo cudno , ja sam ranije imao prilike da spajam plivanje, kosarku , tenis, masine, u istom danu , pa kupis foru ako zeznes pa prvo odes na plivanje pa posle na kosarku , ne mozes da skocis kako treba, razbije te trening sa vaterpolistima, jedva se saberes za tenis kasnije...Ali sad to ne mozes, jer jedan je vlasnik masina, drugi tenisa, treci plivalista, cetvrti basketa a peti klizalista kad radi...
Tek specijalni objekti i neke skole imaju mogucnost skoro sve da ponude...
 
Evo recimo da uporedimo sa pravim sportskim nacijma, i sta fudbal znaci Brazilu, kriket Indiji, i koledz americki fudbal na jugu USA npr.?

Postoji li u Srbiji i 1/10 deo te kulture?

To su zemlje koje imaju 100x više stanovnika od Srbije. Da je Srbiji 600.000.000 stanovnika ne bi nam niko ništa mogao u košarci, čak ni Ameri ;)

Svaki kraj ima neki (improvizovani) koš teren. To nisam viđao u drugim zemljama
 
Ti decko ozbiljno bulaznis, nisam te primecivao do sada
1750325850287.png
 
Nikada nismo ni bili nikakva "sportska nacija". Dovoljno je samo pogledati koliki se procenat stanovnistva aktivno bavi sportom.

Uspesi profesionalnih sportista su drugo.

Pa mora se priznati da je u doba SFRJ zaista bilo jako puno rekretaivnog sporta, puno klubova koji su za svu decu bili besplatni. Mene ughvatillo kad sam bila klinka, trenirala sam potpuno besplatno kao malo dete gimnastiku u Partizanu, posle atletiku, išla sam jedno vreme na karate jer su išli svi. Klubovi su bili besplatni i bilo ih je mnogo. Mogao je i neko ko je siromašan da se probije.

Ako smo i malo bili sportska nacija to je bilo zbog tog sistema od nekada... posle smo se sveli kao i druge države i još gore..

Tako da je sada odgovor ne, pojedini roditelji plaćaju decu da idu u privatne klubove, da imaju privatne trenere, ali sada ne prolaze dalje zaista talentovani, vceć oni koji imaju više novca da plate te menadžere koji bi ih gurali i slično

Većina nacije nema veze sa sportom osim što se kladi i navija
 
Posle potpunog debakla reprezentacija u 2 najpopularnija sporta u Srbija, zapitajmo se- Da li smo mi Srbi sportska nacija?

Da bi neko bio 'sportska nacija', da li je dovoljno da narod gleda vaterpolo 4 dana u godini, a onda lupa kako smo mi sila u vaterpolu, i kako je vaterpolo deo nase kulture?

Da li Srbi uopste i znaju sta znaci biti sportska nacija?
U profesionalnom sportu - jesmo.

Tri najpopularnija sporta na svetu su fudbal, košarka i tenis.

U košarci imamo najboljeg igrača na svetu i aktuelni smo vicešampioni sveta i bronzani sa Olimpijskih igara, uz gomilu uspeha u prošlosti.

Pa čak i debakl i ispadanje u osmini finala je ulazak u 16. najboljih u Evropi, a po broju stanovnika smo 24.

U tenisu imamo GOAT-a i trenutno realno trećeg najboljeg na svetu. Dosta se i nipodaštavaju uspesi i kada je neko u top 30 ili top 50, to su ogromni uspesi, OGROMNI. Ranije smo imali Anu i Jelenu koje su bile prve na svetu i Viktora i janka koji su bili u top 10.

U fudbalu, uprkos svom pljuvanju, prilično smo uspešni u odnosu na veličinu i broj stanovnika.

Mi smo na 109. mestu u svetu po broju stanovnika pa svaki odlazak na Svetsko prvenstvo, odnosno ulazak u 32 najbolja je uspeh. Razvijemo i mi gomilu igrača, daleko smo iznad proseka, ali su druge stvari problem i imamo mafijaški savez decenijama. I dalje je broj vrhunskih fudbalera iz naše zemlje impozantan i daleko veći u odnosu na veliku većinu zemalja naše veličine.

I u drugim kolektivnim sportovima smo dobri, u vaterpolu šurimo, u muškoj odbojci imamo dva zlata od 2011. godine i gomilu uspeha u prošlosti, ženska je još uspešnija, pa čak i u rukometu za koji se smatra da je propao kod nas opet smo daleko bolji u odnosu na to koliki smo i koliko nas ima.

I u raznim individualnim sportovima svakako smo uspešniji u poređenju sa veličinom države i brojem stanovnika.

Što se tiče nacije, a ne pojedinaca koji se bave profesionalnim sportom - nismo sportska nacija.

Neko će izneti sad podatke kako sad više ljudi trenira nego ranije i broj ljudi koji je uplatio neku aktivnost svakako jeste višestruko veći nego ranije.

Osim što - većina svira *****, uplati neku teretanu i ode tamo da drka telefon ili ćaska. Onda imamo one koji tamo dižu neke tegove, a veze sa sportom nemaju. Debeli su, bangavi, imaju ravne tabane, ne mogu da potrče 50 metara, ne znaju sa loptom ništa, ali kao dižu tegove i nabudže se i kažu za sebe da su sportisti.

To veze sa sportom nema i može samo vizuelno da zavara. Većina evropskih nacija je iznad nas, radi se jutarnja gimnastika, bave se bazičnim sportovima...

Biciklizam i trčanje su daleko razvijeniji i nekoliko desetina puta više ljudi se time bavi nego kod nas. Vi izađete ujutro i gomila ide bajsom na posao, a trče svi živi, prepuna staza, od mladih do starih. Ovde svaki kraj ima pet ljudi koji trče i to su uglavnom sve neki sportski tipovi i ili bivši ili aktivni sportisti.

Razni aerobici, borilačke veštine, joge i čuda su takođe daleko zastupljeniji.

Na ishranu takođe mnogi daleko više paze.

Tako da, što se tiče nas kao nacije, a ne profesionalnih sportista, teško da smo sportska nacija, pre dođemo kao neki prosek, ima i gorih i boljih.
 
Pa mora se priznati da je u doba SFRJ zaista bilo jako puno rekretaivnog sporta, puno klubova koji su za svu decu bili besplatni. Mene ughvatillo kad sam bila klinka, trenirala sam potpuno besplatno kao malo dete gimnastiku u Partizanu, posle atletiku, išla sam jedno vreme na karate jer su išli svi. Klubovi su bili besplatni i bilo ih je mnogo. Mogao je i neko ko je siromašan da se probije.

Ako smo i malo bili sportska nacija to je bilo zbog tog sistema od nekada... posle smo se sveli kao i druge države i još gore..

Tako da je sada odgovor ne, pojedini roditelji plaćaju decu da idu u privatne klubove, da imaju privatne trenere, ali sada ne prolaze dalje zaista talentovani, vceć oni koji imaju više novca da plate te menadžere koji bi ih gurali i slično

Većina nacije nema veze sa sportom osim što se kladi i navija


Drugo je to vreme bilo, drzava je tada nastojala da popularizuje i cini odrzivim amaterski i rekreativni sport, a danas sipa pare u profesionalne sportove i kladionice.

Mali primer, samo u mom rodnom gradu od vremena 90ih do danas postepeno su ugaseni muski rukometni (nekada stabilan drugoligas), muski odbojkaski (bili su cak vicesampioni drzave pre nekih 12-13 godina) i muski kosarkaski. Pored njih, iako nije bilo seniorskog takmicarskog pogona imali smo podmladke kod devojaka u odbojci i kosarci. Mogla je cak da se jedno vreme trenira i atletika i gimnastika pocetkom 90ih. Nista od toga danas vise ne postoji. Sem dva fudbalska, zenskog rukometnog kluba (koji je pre mesec dana obnovio rad posle dve godine pauze) i futsala, trenutno u gradu ne postoji niti jedan sportski kolektiv ni u seniorskoj, cak ni u mladjim kategorijama.
Ali zato ima kladionica na svakih 200-300m, to je glavno obelezje i slika i prilika "sportske nacije".
 
Posle potpunog debakla reprezentacija u 2 najpopularnija sporta u Srbija, zapitajmo se- Da li smo mi Srbi sportska nacija?

Da bi neko bio 'sportska nacija', da li je dovoljno da narod gleda vaterpolo 4 dana u godini, a onda lupa kako smo mi sila u vaterpolu, i kako je vaterpolo deo nase kulture?

Da li Srbi uopste i znaju sta znaci biti sportska nacija?
Srbi nisu sportska nacija, ali vole da o sebi misle kako jesu.
 
Drugo je to vreme bilo, drzava je tada nastojala da popularizuje i cini odrzivim amaterski i rekreativni sport, a danas sipa pare u profesionalne sportove i kladionice.

Mali primer, samo u mom rodnom gradu od vremena 90ih do danas postepeno su ugaseni muski rukometni (nekada stabilan drugoligas), muski odbojkaski (bili su cak vicesampioni drzave pre nekih 12-13 godina) i muski kosarkaski. Pored njih, iako nije bilo seniorskog takmicarskog pogona imali smo podmladke kod devojaka u odbojci i kosarci. Mogla je cak da se jedno vreme trenira i atletika i gimnastika pocetkom 90ih. Nista od toga danas vise ne postoji. Sem dva fudbalska, zenskog rukometnog kluba (koji je pre mesec dana obnovio rad posle dve godine pauze) i futsala, trenutno u gradu ne postoji niti jedan sportski kolektiv ni u seniorskoj, cak ni u mladjim kategorijama.
Ali zato ima kladionica na svakih 200-300m, to je glavno obelezje i slika i prilika "sportske nacije".

Ovog leta sam bila u Severnoj Makedoniji, prespavala u jendom stanu odmah preko puta najveće kockarnice i kladionice u Đevđeliji. I kažu da se cela Đevđelija razvija zbog novca koje donose recimo i Grci kad dožu da se time bave u Đeđeliji jer je blizu granice. Mislim, tuga. Dakle, to su ta društva sada u raspadanju
 
Mislim da kao nacija generalno nismo neki sportisti. Premalo ljudi se bavi sportom, rekreacijom, previse je gojaznih i fizicki nespremnih u odnosu na zemlje zapadne Evrope, gde svi voze bicikle ili trce. Takodje, genetski nismo atlete, nismo vihorni, brzi, izdrzljivi. Mi smo teskasi. Zato imamo dobre kosarkase, vaterpoliste, a u fudbalu samo defanzivce. Cak nam je i najbolji napadac, Mitrovic, "teskas"....Mi smo jaki a spori, i gde to moze da se primeni, tu mozemo da imamo uspehe. Svi ostali uspesi su cist incident, nadljudski napor individualaca, kao sto su Djokovic, Spanovicka, Andrej Barna itd. Oni nisu proizvod sistematskog rada u ovoj drzavi.

Sto se tice svih dobrih rezultata, medalja i uspeha, oni su rezultat jugoslovenske skole (kosarke/vaterpola/odbojke). Problem je sto je sve manje takvih strucnjaka kakve smo nekada imali, te ce i rezultati poceti da izostaju sve vise i vise. Talenta je uvek bilo i bice, ali to samo po sebi nije dovoljno. Fali ozbiljan sistemski rad u sportistima na svim nivoima, od decjeg sporta pa do seniorskog. Tu su nas pretekle i zemlje koje smo nekad bez problema razbijali sa velikom razlikom (npr. Gruzija, Finska itd). Jednostavno zaostajemo, stagniramo, a ostali rade kvalitetno. Pascemo ispod evropskog proseka, nazalost.
 
Ovog leta sam bila u Severnoj Makedoniji, prespavala u jendom stanu odmah preko puta najveće kockarnice i kladionice u Đevđeliji. I kažu da se cela Đevđelija razvija zbog novca koje donose recimo i Grci kad dožu da se time bave u Đeđeliji jer je blizu granice. Mislim, tuga. Dakle, to su ta društva sada u raspadanju
Nije ni cudo. Normalne zemlje nastoje da suzbijaju tu posast, one druge da je razvijaju. Nemci kada su 1939. okupirali Poljsku, jedne od prvih mera koje su uveli bile su zatvaranje svih skola i legalizacija i promocija kockarnica (kockanje je u Poljskoj kao izrazito katolickoj zemlji bilo strogo zabranjeno).
 
Ако је један од та два најпопуларнија спорта кошарка, Срби су итекако усопјешни. Када је А национална селекција у питању, Србија је годинама у врху или међу освајачима медаља. Задња три такмичења, двије медаље, сребро са СП и бронза са ОИ.
Млађе националне селекције константно сваке године остварују одличне пласмане и освајају медаље. Ове године селелција У-16 злато, селекције У-18 и У-20 међу пет у Европпи.
Тамо гдје се најбоља кошарка игра, у ен-би-еју, Срби имају шесторицу играча, Јокића, Јовића, Топића, Богдановића, Вукчевића и Ђуришића, послије Француске далеко највише од свих европских земаља.
У другој по квалитету свјетској лиги, Евролиги, Срби ће имати мимо тимова из Србије најмање 12 играча (за сада) а рачунајући оне у српским тимовима, најмање 24 играча у Евролиги и опет уз Француску далеко највише од свих европских земаља.

То су чињенице, необориве чињенице, Срби јесу изузетно успјешна кошаркашка нација. Сад што аутошовинистчка а богами и србофобична грла вребају сваки неуспјех наших кошаркаша како би кренули са малициозним сиктањем, мада у тој тежњи бити малициозним испадају само глупим, шта да се ради, таква времена.
 

Back
Top