Mislim da su ocekivanja direktno povzeana sa visinom samo-svesti i nacinom socijalizacije osobe,
Ne kazem da su manje samo-svesne osobe bez ocekivanja i osecanja ljubavi,ali mislim da ljubav i sve oko nje shavataju dosta instiktivnije,zive za trenutak,nikada im nije misao o ocekivanjima presla prag svesti,manje preispituju svoje mane i uglavnom krive druge za prekid veze i dosta lakse to podnose,naravno stepen emotivne povredjenosti bilo koje osobe je ne merljiv i uvek najveci osobi koja ga dozivljava.
Osobe sa vecom samo-svescu sa druge strane pokusavaju logicki da izmere ne merljivo(samu ljubav) i stalno se preispituju,sumnjaju,pitaju se da li je ona/on prava/pravi a u isto vreme pokusavaju da se kompletiraju kroz osecaj ljubavi,ne zelim da ih predstavim kao robote,neki se prepustaju osecaju ljubavi vise neki manje,ali samo-svest po sebi daje neku cudnu vrstu egoisticnosi...
Razlika u ocekivanjima i realnosti nije samo u idealizaciju partnera,nego u visini EGA, mnogo ljudi kada prodje 5-6 meseci prve zaljubljenosti i dozive prvu svadju sa partnerom dozivljavaju to dosta razocaravajuce i tragicno i kada se pomire uvek ostaje crv koji slicnim svadjama raste i nakraju unisti vezu,ljudi prosto ne znaju da zaljubljenost pretvore u ljubav i dugorocnu i trajnu vezu,jednim delom zbog...
Socijalizacije, koja u danasnje vreme znaci trku i juranjavu za materijalnim bogatstvima,koja vodi iscrpljenosti oba bica i nedostatak ENERGIJE za ljubav...