Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod (Slavonci, Slavinci)? Danas se oni smatraju Hrvatima ali da li su istorijski i etnolingvistički oni zaista Hrvati?
Upit ti je pogrešan.
Treba glasiti ovako (neću ispravljati srpski pravopis i gramatiku):
Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod (Slavonci, Slavinci)? Danas se oni smatraju Hrvatima ali da li su istorijski i etnolingvistički oni zaista bili Hrvati?
Znači, kako si lijepo napisao, oni se danas smatraju Hrvatima, jer su kroz etnogenezu postali Hrvati, budući da su preuzeli hrvatsko ime pod pritiskom brojnih izbjeglica iz južnih krajeva, odnosno iz krajeva nekoć središnje i "prave" Hrvatske (Lika, Dalmacija i dijelovi današnje zapadne BiH), a pitanje je jesu li i nekoć, odnosno od samog početka bili Hrvati.
Ako zanemarimo anakronističku uporabu pojma "narod", ostaje kao činjenica da su se stanovnici nekadašnje Slavonije (oprez, ne miješati je s današnjom Slavonijom) doista nazivali Slavoncima, Slovincima, a svoju zemlju Slavonija ili Slovinje. Međutim, kao komplikaciju naizgled jednostavne fabule posjedujemo i jedan zagonetni pasus u
De administrando imperio koji glasi
"...Od Hrvata, koji su došli u Dalmaciju, jedan se dio odvojio, i zaposjeo Ilirik (Illurikon) i Panoniju (Pannonian), oni su također imali svoga neovisnoga kneza, koji je obdržavao prijateljske sveze, i to samo putem poslanika, sa knezom Hrvatske..." Tu se najvjerojatnije radi o pokušaju objašnjenja običaja koji se odvijao među različitim sklavinijama, a koje su vjerojatno u nekom vremenskom razdoblju pale pod politički utjecaj središnjih Hrvata pa je trebalo narativom objasniti da su i ti drugi Slaveni u Iliriku i Panoniji bili Hrvati od davnina. Kakvo god bilo objašnjenje tog pasusa, ono ostavlja prostora za tražiti povremenu i/li privremenu hrvatsku vlast u sjevernijim krajevima (Panonija). Koliko je ona bila stabilna kroz vrijeme, odnosno nestabilna dovoljno nam sugeriraju srednjovjekovne kronike u kojoj se moguće i za 10., ali svakako za 11. stoljeće govori kako je Slavonija (ona srednjovjekovna) u više navrata mijenjala gospodare, tren Mađare pa Hrvate pa opet Mađare.
Zaključak, ti stanovnici vjerojatno nisu bili iskonski Hrvati, ali to za etnogenezu nije osobito bitno, jer i mnogi oni koji su se do 11. stoljeća prozivali Hrvatima, odnosno na koje se pod utjecajem vlasti hrvatskih vladara proširilo hrvatsko ime, nisu isprava bili Hrvati, nego su to tim putem postali. Kod Slavonaca ili Slovinaca, taj proces je bio istovjetan, ali se dogodio nešto kasnije ( ne miješati srednjovjekovne sa novovjekovnim Slavoncima; nije isto!).