Da li ste zadovoljni svojim zivotom?

Da li ste zadovoljni svojim zivotom?

  • Uglavnom da

  • Samo u nekim trenutcima

  • Skoro nikad


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Keeper:
ja nikad nichim nisam zadovoljan tako ni sobom ni svojim zhivotom, ali daleko od toga da ja sad tu neshto sedim i samo patim, prosto nemam vremena ni zhelje vishe da lelemudim nad sobom i svojom sudbinom. druga losha strana medalje je shto kod mene nema sitne uzhivancije, tj ima ali retko, al dobro shta sad.

napisala bih isto, samo drugim rečima.
nisam zadovoljna, ali mi ne pada na pamet da kukam.
mada, olakšavajuća okolnost je to što nisam razmažena.
a i sitna uživanja su toliko sitna da promaknu...
no, uvek može gore, tako da je dobro.
jusqu'ici tout va bien.
 
...glupi d-moll, uvek sazna kad je to, uhvati me čvrsto i ne popušta, lud je za tišinom, to ne propušta, vodi me u svoj plavičasti dom... neki bi to prosto tugom nazvali... nije to, šta je tuga za d-moll?

...pusti da se svetla svud priguše, sačeka poslednje zvezde namiguše, vuče mi rukav, idemo... uzme me u svoju tamnu kočiju, nebo primi boju tvojih očiju, znam taj put, to je prečica za bol...
 
Poslednja izmena:
zadovoljna sam što postojim, što uopšte imam život
rizično je kada je neko zbog toga nezadovoljan


e, sad, tu i tamo dođe neki period kada sam apsolutno nesrećna zbog svega što se oko mene događa, smatram da ništa ne radim dobro i da šta god dotaknem upropastim. ne primećujem ništa što valja, a obično radim ispravne stvari, ali nesvesno

sa druge strane, ponekad me uhvati neko ludilo kada sebe gledam kao svemoćnog gospodara sveta, uzdižem samu sebe do oblaka (a malo je teško držati sam sebe, pa obično posle takvih momenata mnogo jako tresnem na guzicu)


sve u svemu, kada stanem ispred ogledala i pogledam sebe u onom nekom periodu između gore opisanih krajnosti, mogu da kažem da sam zadovoljna DO SADA, što nikako ne znači da treba da dignem sve četiri u vis i prestanem da se trudim. Drago mi je što sam pronašla sebe i put kojim želim da idem, ali to je tek početak. Tek krećem ;)
 
imam savrsen ljubavni zivot! (svadje su sastavni deo toga, tako?)
nemam drustvo, a ni ne treba mi....pre su me svi zayebali, sad ne mogu kad ih i nemam ;)
jedino sto se stalno svadjam sa mamom zbog skole...medjutim, za skolu me zabole, tako da sam i mamu pocela da ignorisem, pa me ni to ne nervira vise......
hmmmmmmm.....da, zadovoljna sam svojim zivotom...ali, ako raskinem sa medom, bicu najnesrecnija osoba na svetu (ne samo zato sto cu i dalje da ga volim, nego zato sto ja nemam nikoga osim njega)

znači, strašno
:dash:
tragi-komedija
:lol:
 
napisala bih isto, samo drugim rečima.
nisam zadovoljna, ali mi ne pada na pamet da kukam.
mada, olakšavajuća okolnost je to što nisam razmažena.
a i sitna uživanja su toliko sitna da promaknu...
no, uvek može gore, tako da je dobro.
jusqu'ici tout va bien.

Kad bolje razmislim...
Stoji to što sam rekla, ali ja sam toliko oguglala na sve i svašta (što bi trebalo da je izvor nezadovoljstva) da prosto ne mogu ni da kažem da sam nezadovoljna.
Navika je čudo. Uhvaćen si, a da ni ne opaziš... :neutral:
 
Nisam zadovoljna svojim zivotom..moj zivot je promasaj...sad shvatam!

tako surovo i tako istina!
ono sto nije smesno.tuzno je!!
Moj zivot nema smisla...ali imace valjda!

Nemoj ocajavati,zivot je pred tobom! Nije idealan ali imam plan kako da ga promenim i promenicu ga! Zivot je kao tocak koji se okrece...cas si na vrhu,cas si na dnu! Ma koliko dugo padao dole doci ce vreme kada ces poceti ici ka vrhu samo ako verujes i zelis sve je moguce!
 
tako surovo i tako istina!


Nemoj ocajavati,zivot je pred tobom! Nije idealan ali imam plan kako da ga promenim i promenicu ga! Zivot je kao tocak koji se okrece...cas si na vrhu,cas si na dnu! Ma koliko dugo padao dole doci ce vreme kada ces poceti ici ka vrhu samo ako verujes i zelis sve je moguce!

Pa kapiram to..ali za sada sve je promasaj..al bice bolje kazem sebi!:)
 
Kad bolje razmislim...
Stoji to što sam rekla, ali ja sam toliko oguglala na sve i svašta (što bi trebalo da je izvor nezadovoljstva) da prosto ne mogu ni da kažem da sam nezadovoljna.
Navika je čudo. Uhvaćen si, a da ni ne opaziš... :neutral:

e taj fazon... prosto postaneš ravnodušan, pomiriš se sa sudbinom (makar na neko vreme), pa ti više svejedno... makar ja polako dospevam u tu fazu jer sam svestan da neko vreme neću moći ništa revolucionarno ad menjam, pa onda gledam maksimalno iskuliram te izvore nezadovoljstva, u uhvatim se za nešto pozitivno:roll: a zadnjih meseci me baš spopadaju "tursk tuševi", čas sam ekstra euforičan, pun sebe, sve bi uradio; onda se ujebem, onda mi kao svejedno...:dash:
 
zadovoljna sam što postojim, što uopšte imam život
rizično je kada je neko zbog toga nezadovoljan


e, sad, tu i tamo dođe neki period kada sam apsolutno nesrećna zbog svega što se oko mene događa, smatram da ništa ne radim dobro i da šta god dotaknem upropastim. ne primećujem ništa što valja, a obično radim ispravne stvari, ali nesvesno

sa druge strane, ponekad me uhvati neko ludilo kada sebe gledam kao svemoćnog gospodara sveta, uzdižem samu sebe do oblaka (a malo je teško držati sam sebe, pa obično posle takvih momenata mnogo jako tresnem na guzicu)


sve u svemu, kada stanem ispred ogledala i pogledam sebe u onom nekom periodu između gore opisanih krajnosti, mogu da kažem da sam zadovoljna DO SADA, što nikako ne znači da treba da dignem sve četiri u vis i prestanem da se trudim. Drago mi je što sam pronašla sebe i put kojim želim da idem, ali to je tek početak. Tek krećem ;)

Slažem se, ali sam nesrećna što se neko meša u moj život. Gde je tu pravo izbora?

Što si me pravio ako me ne puštaš da dišem?! :roll:
 

Back
Top