Da li znate ili da li ste znali?

sa njima se dobro ispričam i toliko mi upečatljivo deluje kao da je bilo neko astralno putovanje a ne samo san

čudne su te dimenzije tokom sna, šta um može da kreira ili pak je nešto više...ne znam
Najskorije sam sanjala dedu koji se upokojio relativno skoro. Bukvalno mi je dao znak prstom preko usana da ćutim, pa smo zajedno prošetali po našim imanjima, dvorištu i po kući. Primetio je šta smo novo kupili i napravili, pohvalio, osmehnuo se i kao: "Nemam vremena za kafu, ali evo, doneo sam da pijete vi!", dodavši mi plavu sirotinjsku plastičnu providnu kesu i u njoj 200g kafe.
Naravno da sam se isplakala kad sam se probudila, ali dan mi je kad god me posete draga minula lica u snu-sama bajka sa srećnim krajem. Ne dam da mi ih iko zamrači!🥰
 
Najskorije sam sanjala dedu koji se upokojio relativno skoro. Bukvalno mi je dao znak prstom preko usana da ćutim, pa smo zajedno prošetali po našim imanjima, dvorištu i po kući. Primetio je šta smo novo kupili i napravili, pohvalio, osmehnuo se i kao: "Nemam vremena za kafu, ali evo, doneo sam da pijete vi!", dodavši mi plavu sirotinjsku plastičnu providnu kesu i u njoj 200g kafe.
Naravno da sam se isplakala kad sam se probudila, ali dan mi je kad god me posete draga minula lica u snu-sama bajka sa srećnim krajem. Ne dam da mi ih iko zamrači!🥰
Ti si mnogo dobra duša, zar ne?
 
Najskorije sam sanjala dedu koji se upokojio relativno skoro. Bukvalno mi je dao znak prstom preko usana da ćutim, pa smo zajedno prošetali po našim imanjima, dvorištu i po kući. Primetio je šta smo novo kupili i napravili, pohvalio, osmehnuo se i kao: "Nemam vremena za kafu, ali evo, doneo sam da pijete vi!", dodavši mi plavu sirotinjsku plastičnu providnu kesu i u njoj 200g kafe.
Naravno da sam se isplakala kad sam se probudila, ali dan mi je kad god me posete draga minula lica u snu-sama bajka sa srećnim krajem. Ne dam da mi ih iko zamrači!🥰

interesantno, meni snovi nisu tužni kada sanjam pokojnike, drage osobe kojih više nema,
naprotiv, budem srećan jer sam im rekao ono što nisam stigao a i samo to njihovo prisustvo utaži nedostajenje,
pa mi ceo dan bude raspoložen
 
Ti si mnogo dobra duša, zar ne?
Ne znam koliko sam dobra duša. Nisam sigurno bolja od Najboljeg, ali... ugledam se.
interesantno, meni snovi nisu tužni kada sanjam pokojnike, drage osobe kojih više nema,
naprotiv, budem srećan jer sam im rekao ono što nisam stigao a i samo to njihovo prisustvo utaži nedostajenje,
pa mi ceo dan bude raspoložen
Nisu ni meni tužni-dok se ne probudim i shvatim da ih i dalje više nema.
Dani kad sanjam nekog svog među pokojnicima su mi divni dani.
 
Nisu ni meni tužni-dok se ne probudim i shvatim da ih i dalje više nema.
Dani kad sanjam nekog svog među pokojnicima su mi divni dani.

gledaj na to kao dar, poklon od tamo neke više sile, znam ljude koji se snova uopšte ne sećaju
i samim tim nemaju te doživljaje, i kažu da su jako frustrirani zbog toga...ne svi ali dosta njih bi voleli da se sećaju snova

i da, i meni se dešava da jedva čekam da zaspim da sanjam nekog od rodbine, drugara i da se slatko ispričamo
 
Ljudi, ako se hladne glave izračuna, ispada da mi, iako radimo celu godinu, zapravo efektivno radimo tek oko 2 i po meseca!

Evo računice:

Godina ima 52 nedelje → 52 × 5 radnih dana = 260 radnih dana.

Odbij 20 dana godišnjeg odmora → ostaje 240 radnih dana.

Još oko 11 državnih praznika → ostaje 229 radnih dana.

To znači 229 × 8 sati = 1832 radna sata godišnje.


Kad tih 1832 sata podeliš na dane od 24 sata (kao da radiš bez prestanka), dobiješ:
1832 ÷ 24 ≈ 76 dana.

Znači, u celoj godini mi u stvari “odradimo” samo oko 76 dana punog rada, tj. dva i po meseca – a ostatak vremena smo van posla.

Drugim rečima, sistem nas tera da budemo vezani za posao svih 12 meseci, a realno količinski rad stane u smešna 2 i po meseca.

Odeš na bolovanje tih i po meseci, haha.
Ostanu ti dva meseca rada plus 4 meseca spavanja. Imaš čak 6 meseci slobodno.
Odnosno pola godine.
 
gledaj na to kao dar, poklon od tamo neke više sile, znam ljude koji se snova uopšte ne sećaju
i samim tim nemaju te doživljaje, i kažu da su jako frustrirani zbog toga...ne svi ali dosta njih bi voleli da se sećaju snova

i da, i meni se dešava da jedva čekam da zaspim da sanjam nekog od rodbine, drugara i da se slatko ispričamo
Tako i gledam. Pojedini su me malo "zavrnuli" i otišli pre vremena bez da im se računa ikakva odgovornost, ali OK. Bog je to sigurno izračunao kako treba.
Ali... zbog toga doživotno osećam manjak nečega, teskobu sama sa sobom, i nedovoljnost.
Nadomešćujem, nije da ne mogu i ne postižem, ali me TO ljuti ponekad i tera da tražim svetsku pravdu u svemu.
 
misliš na neraščišćene račune sa tom pokojnom osobom ?
Sad to kad tako kažeš, nije ni to. Ko je umro-nek je umro u miru, neka se sazdano od etra vrati u etar.
Sramota me je da uopšte pitam: A JA? Gde sam JA?
Lepo neka su se snašli, brže-bolje i umrli, laka im zemlja... ali, NEKO JE MENI u toj priči NEŠTO OSTAO DUŽAN! Ko će to da mi da/vrati?
Imam utisak da su neki umrli dobrovoljno-samo da treniraju ostatak.
 
Sad to kad tako kažeš, nije ni to. Ko je umro-nek je umro u miru, neka se sazdano od etra vrati u etar.
Sramota me je da uopšte pitam: A JA? Gde sam JA?
Lepo neka su se snašli, brže-bolje i umrli, laka im zemlja... ali, NEKO JE MENI u toj priči NEŠTO OSTAO DUŽAN! Ko će to da mi da/vrati?
Imam utisak da su neki umrli dobrovoljno-samo da treniraju ostatak.

uhh...ti si baš ogorčena na te ljude

dobro, dešava se da smo kivni zbog neke nepravde ili štagod a bes izaziva to što ne možeš da nikako da deluješ jer ih više nema
zajebano...moj ti je savet i jedino što možeš uraditi da olakšaš sebi je da razmišljaš principom - Ko zna zašto je to dobro

dalje od toga ne možeš jer tako je kako je
 

Back
Top