Da li ste psihopata?

u jednom od tekstova pise da sa njima ulaze u vezu zene koje su bile vec ranije zlostavljane, zar ne bi trebalo da beze od takvih, ne razumem taj trend

Savremeno psihoanalitičko tumačanje takvog fenomena je da zlostavljana žena (a to je obično već u ranom djetinjstvu), nikada ne uspijeva razviti zdravo samopoštovanje. Na žalost, ona nastavi živjeti u uvjerenju da ne zaslužuje dobre stvari u životu, pa tako ni dobrog i normalnog muškarca, već po automatizmu bira ona problematične. A ko bi nju takvu htio osim tih?

Na primjer, Charles Manson i dan danas prima gomilu pisama od žena u zatvoru, sa ponudama za brak i sl., iako znaju da je nepopravljivi psihopata.
Razlog je vjerovatno u tome da omalovažavana i na razne načine zlostavljana djevojčica, kojoj su govorili da je najgora, ipak negdje u dubinama nesvjesnog zadrži jednu fantaziju o sebi kako je ona najbolja i najmoralnija osoba na svijetu, i ona upravo zbog toga bira posrnule muškarce jer nesvjesno vjeruje kako će ih baš ona promijeniti!

Uglavnom, ljudi postaju onakvim kakvim ih drugi vide. Ako su ženu vidjeli od malena lošom, ona po navici traži sadiste jer za drugačije ne zna ...
 
Narcistički poremećaj ličnosti (NPL): kućni psihopata

Glavne karakteristike ljudi sa narcističkim poremećajem ličnosti

Narcistički poremećaj ličnosti je jedna forma psihopatije. Neki autori nazivaju narcise - kućnim psihopatama. Zašto? Osobe sa narcističkim poremećajem ličnosti ispoljavaju svoju agresiju između četiri zida, untar obitelji, bez vanjskih svjedoka. Kod narcisa govorimo uglavnom o pasivnoj agresiji. Što je to pasivna agresija bit će kasnije objašnjeno. No, u trenutcima napada takozvanog narcističkog bijesa treba napomenuti da muškarci sa narcističkim poremećajem ličnosti ne prežu niti od fizičkog nasilja.
Ali, s obzirom da je narcisima vrlo bitno što drugi ljudi misle o njima (drugoj vrsti psihopata to nije najbitnija stvar), oni će pokušavati pred vanjskim svijetom sačuvati sliku sretne obitelji i sliku sebe kao poštenog i miroljubivog čovjeka. Teško da će itko uspjeti makar naslutiti kakva se zloća krije ispod maske simpatičnog, društvenog, finog i šarmantnog "gospodina". On svoju zlobu naravno ne vidi kao takvu, nego je naziva osjećajem za pravdu, a svojim ponašanjem "....samo kažnjava one koji su zaslužili kaznu", rekao je doslovno jednom jedan narcis. Ali da krenem od početka; od njihovih osnovnih potreba i karakteristika ...

"Ogledalo, ogledalce moje, reci mi na svijetu najidealniji tko je?"

Jedna od osnovnih potreba narcisoidnih ličnosti je ogledanje u drugoj osobi. On želi vidjeti u drugima potvrdu da je divan i neodoljiv u svakom smislu. No, to ne znači da su ljudi sa izraženim narcisoidnim odlikama zaljubljeni u sebe! Naprotiv, narcis ne voli sam sebe, on voli sliku o sebi koju je stvorio upravo u svrhu prikrivanja osjećaja niže vrijednosti. Stoga svakom narcisu stoji održavanje te idealizirane slike o sebi na samom vrhu liste životnih prioriteta.

Narcis želi u svako doba biti primjećen, priznat i obožavan. Kao što je rečeno, narcis uvijek traži potvrdu svoje vrijednosti izvana. On je čak šta više bukvalno ovisan o pohvalama i divljenju drugih ljudi. Njemački psihijatri i psiholozi su već odavno prešli sa termina - Selbstverliebtheit - (samozaljubljenost), na termin - Selbstsucht - (ovisnik o "samom sebi" tj. o divljenju okoline). Divljenja mu nikad dosta iz već navedenog razloga: ne posjeduje normalno, primarno samopouzdanje. Normalnom čovjeku nije potrebno da ga se uvijek hvali i uzdiže, on zna i sam koliko vrijedi. Stoga ni jedan životni ili bračni partner narcisa nije u stanju dugoročno udovoljavati njegovim potrebama. Njjegove potrebe su neutažive, stalno rastu i množe se, a očekivanja koja imaju od partnera postaju sve apsurdnija i drskija.
Kada žena voli narcisoidnog muškarca (od osoba pogođenih narcisoidnim poremećajem ličnosti je oko 80% muškaraca, a samo 20-tak% su žene) , te mu to i pokaže, slijedeći korak će biti da mu mora ljubav i dokazati. Na kraju krajeva, ona će se morati odreći sebe, te sve posvetiti njemu i udovoljavanju njegovih želja, kakve god one da bile i kolikogod da se one njoj osobno ne sviđale.

- - - - - - - - - -

Dijagnoza NPL - Narcistički poremećaj ličnosti

U Dijagnostičkoj klasifikaciji mentalnih poremećaja (DSM-V, maj 2013), narcistički poremećaj ličnosti nije prikazan kao posebna dijagnostička kategorija, već spada u okvir poremećaja ličnosti antisocijalnog / psihopatskog tipa.

Prema DSM-IV, odlike narcističkog poremećaja ličnosti su:
prenaglašeni doživljaj sopstvene važnosti koji može narasti čak do osjećaja grandioznosti, te precjenjivanje svojih sposobnosti koje su realno gledano sasvim prosječne
preokupiranost fantazijama o neograničenom uspjehu, snazi, brilijantnosti, ljepoti, idealnoj ljubavi…
nisko primarno samopouzdanje i samopoštovanje koje se sakriva samokonstruiranom idealnom slikom o sebi
arogancija i sklonost ka ponižavanju drugih ljudi u svrhu uzdizanja samog sebe
zbog osjećaja posebnosti smatra da za njega ne vrijede niti društvena, niti bilo kakva pravila; traži i očekuje posebne tretmane
misli da ga nitko ne može razumijeti osim posebnih ljudi (posebno inteligentni, posebno obrazovani….jer samo takvi su mu “ravni”)
nedostatak empatije (suosjećanja)
nesposobnost da voli i doživljava duboka osjećanja
preosetljivost na kritiku (iz čega rezultiraju napadi tzv. narcističkog bijesa)
kronična zavist (narcis je kronično zavidan drugima na svemu i svačemu, a također je ubjeđen i u obrnuto: da mu svi zavide na njegovoj „ljepoti“, „uspješnosti“, itd.)
kronično laganje
sklonost ka manipulaciji i težnja ka uspostavljanju moći nad drugima (metode manipulacije: laganje, varanje, poricanje, izvrtanje istine, ignoriranje, glumljenje uvrijeđenosti, plašenje, prijetnje, ucjene, razne kombinacije navedenog, itd.)
instrumentalizacija seksualnosti (svođenje odnosa na fizički kontakt, bez pravih emocija)
seksualni promiskuitet
brze promjene raspoloženja, čest osjećaj dosade i unutarnje praznine
glad za emotivnom stimulacijom (pati od osjećaja dosade)
u njemu dominira općeniti osjećaj nezadovoljstva / pesimizam
mržnja i velika osvetoljubivost
ne preuzimanje odgovornosti za svoje postupke
projiciranje – prebacivanje krivice kao i svih njegovih loših osobina na druge
dijeli ljude po principu crno – bijelo (dobri – loši)

razumljiva-psihologija.blogspot
 
Poslednja izmena:
I sestra se zaljubila u istog pa je zbog ljubomore poslata da meriše cveće odozdo... (Hajd s prve strane...)
A inače bi psihopata rekao,pretpostavljam,zbog nasledstva.šta je logićno...
Ovo treba da pokaže da razumem i psihopate,ali i empatićne...
Razlika je što normalan čovek prvo se povede za emocijama,a tek onda,ako ,krajem misli primeti da u tom nema logike,počne logićno da razmišlja...
Tako sam i sam...
 
Bio sam u vezi sa covekom koji je na spektru izmedju malignog narcisa i sociopate, zatim se druzio s klasicnim sociopatom, pa usao u brak sa narcisom koji tezi malignom narcizmu.

U principu, ne mozete prepoznati na prvu ove ljude, jer su uvezbali drustveno prihvatljiva ponasanja i dolaze sa maskom. Ispocetka mimikrijom imitiraju vasa ponasanja stvarajuci utisak srodne duse. Tu je jos teze prepoznati malignog narcisa, jer su oni dosta funkcionalni i deluju kao da vode uredan, sredjen zivot, dok se sociopate posle vrlo kratkog predstavljaju kao promiskuitetni parti manijaci koji koriste narkotike i imaju ispade megalomanije (problem kontrole impulsa). S narcisom, kasnije kada zagazite u odnos i kod vas se pojave emocije, pocece da se pojavljuju prvi znaci, ali tek povremeno i otpisacete ih kao sitne ispade za koje mislite da smo im svi skloni (po principu, svi mi imamo zutu minutu), a pogotovo zato sto su vam misli obojene emocijom prema toj osobi i ne zelite da je izgubite.

Pitanje: zasto mi se ovo ponavlja i zasto kao osoba tezim sirovijim (citaj: narcisticnijim), a ne neznijim licnostima, a da razlog pritom nije mazohizam? (Da napomenem, ja definisem pravi mazohizam kao osobinu onih ljudi koji ZELE da budu potcinjeni, jer im to prija; u mom slucaju radi se o situacionom mazohizmu, gde ja ne zelim da budem potcinjen vec jednak, ali narcis/sociopata/psihopata vrsi pritisak u cilju postizanja superiornosti, koristeci moje osobine licnosti)

Ovo pitanje je vec postavljeno ovde, doduse zenama, ali pol nije bitan. Bitna je licnost. Mene karakterise visoka osetljivost. Ljudi slicni meni i ja spadamo u tzv. visokoosetljive osobe. Posto sam odgojen bez podrske za to sto sam visokoosetljiv, vec sam teran da "budem musko", nisam u stanju da se izborim za sebe zbog neizgradjenog samopouzdanja (mada sam poceo podosta da volim sebe, jer sam svestan i svojih kvaliteta). Elem, trazio sam nekoga ko ce da nadomesti taj moj nedostatak i pronalazio sam tu odlucnost i prodornost - kod koga drugoga, nego kod osoba koje ni sekund ne trpe da nesto nije po njihovom. To deluje jako privlacno meni obicnom, slabom coveku, jer eto meni "zastitnika" koji ce da obavi "prljav" posao za mene, jer ja kao visokoosetljiva osoba ne podnosim konflikt, agresiju (jer viku i buku cujem glasnije od prosecne osobe), plasim se bola (jer ga osecam jace od prosecne osobe) itd. pa kad je potrebno biti agresivan, ja tu ne mogu zastititi sebe. Kod nas i na zapadu se visoka osetljivost zove razmazenoscu, ali psiholog dr Ilejn Eron ustanovila je istrazivanjem koje je sprovela sa svojim muzem, takodje psihologom, da crta visoke osetljivosti zaista postoji, i to u cak 15 do 20% populacije. Ima svoje prednosti i mane, kao i svaka druga crta licnosti, ali jako cesto se desava da se ljudi kao ja uparuju sa kvazi-zastitnicima, sve dok i sami ne krenemo da budemo zrtve takvog "zastitnickog" ponasanja. Dakle, kao sto je za tango potrebno dvoje, tako je i problem na obe strane. Moj savet je da se ljudi kojima treba osnazenje obrate psihoterapeutu, ne bi li pronasli svoju nezavisnost i samopostovanje, kao i svoj mir.

Znam da se psihopate i maligni narcisi koji citaju ovo smeju tome koliko je simpaticno zabavno igrati se ljudskim dusama, ali cinjenica je da ce oni ipak provesti zivot u stalnoj jurnjavi ni za cim i hronicnoj dosadi koju ne mogu da izlece. Kad pogledate, to je tuzno - da nikad ne pronadjes zadovoljenje, zakljucak (osim kad dodje smrt). Ja i kad istupim iz ovakvih odnosa u kojima sam bio, posle perioda tuge pronadjem srecu i nije mi dosadno i osecam da zivim zivot. Psihopate i maligni narcisi nazalost ne mogu da izgovore te reci izistinski. Narcisi ce stvoriti privid na drustvenim mrezama kako zive zivot, popularni su, bitni, a i uz sve svoje pratioce na drustvenim mrezama, oni ce opet iznutra biti prazni...
 
Jos nesto o etiketiranju i etiketama sociopata, psihopata, osoba sa disocijalnim poremecajem licnosti, maligni narcis.

Kao i sve sto nas okruzuje, i ove etikete su samo oznake spektra. Uporedicu spektar sa protokom vremena. Mi kao ljudi podelili smo vreme (etiketirali smo vreme) na sekunde, milisekunde itd. Kada sat otkuca jedan pa drugi sekund, to ne znaci da je vreme izmedju dva otkucaja stalo, vec i izmedju te dve sekunde kontinuirano tece, tj. izmedju njih prodje spektar vremena koji mi zovemo period.

Tako se i ljudi nalaze na spektru sociopatije, narcizma. Ali i normalni ljudi nalaze se na spektru koji pocinje sa visokom osecajnoscu a zavrsava se sa smanjenom osecajnoscu, odakle pocinje spektar patoloski niski osecajnih i bezosecajnih osoba (narcisticni pa sociopatski i psihopatski)

Oni normalni ljudi koji se nalaze u delu spektra smanjene osecajnosti su dakle normalni, ali ce liciti vise na maligne narcise i psihopate.

Zato nasa izreka 100 ljudi, 100 i cudi na pravi nacin opisuje kako se psiha ljudi manifestuje u prirodi. Drugim recima kao sto nema dvoje ljudi sa istim otiscima prstiju, tako nema ljudi ni sa istom psihom. Svi smo negde na kontinuiranom spektru, jer citava priroda tako funkcionise.
 

Back
Top