Атомик™
Srebrna tastatura
- Poruka
- 248.291
fica je bio zakon s njim na more 
samo da kazem moji roditelji su rodjeni 41 47

samo da kazem moji roditelji su rodjeni 41 47
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Da li ste pitali roditelje, ili babe i dede, kako su preživeli vreme komunizma u Srbiji?
Trajalo je preko 50 godina, dve i po generacije.
То би ти било као сада да неки нови ауто кошта 4-5 хиљада евра, ако узмемо да је просечна плата 700-800 евра.Fića prvi auto, ko ima malo više para stojadin ili jugo. Ćale kupio novog keca koštao je tačno pola godišnje plate![]()
Jeste, kad bi se zayebavali. Sa SFRJ pasosem bez vize nisi mogao ni u USA, ni u Canadu, ni u Australiju. Nisi mogao ni u Svajcarsku do 1984-85.Ne ulazim u politička dešavanja, već iznosim samo običan način života.
Kažu da je najbolji osećaj bio to što si sa jugoslovenskim pasošem mogao da ideš gde hoćeš, u sve države sveta.
Većina je imala svoje kuće i stanove, što je bio pojam za mnoge zemlje EU. Bezbednost je bila na mnogo većem nivou, ali to se ne može reći samo za YU, u tom periodu. Kažu da se krajem 80-tih počelo osećati deljenje, da su Hrvati uvek bili nacionalno osvešćeniji od Srba i Bosanaca koji se prihvatili bratstvo i jedinstvo.
Malo je ko isao sa kolima u Trst.Islo se Vozom i organizovanim autobusima.Izmedju Trsta i Slovenije,nije bilo kontrole na granicama,pa je se moglo preterati stvari,koliko hoces.Levis farmerke.La kosta majice i braon kozne mokasinke.To je islo sto kazu nasi ljudi kao alva.Malo kasnije krenule i Benton farmerke i majice.Kofercine stvari bez carine.kazu da je bilo dobro isli su u Trst s ficom u soping
otac mi je dobro, hvala na pitanjuJeste li vi normalni?
Ako su mu streljali oca kad je bio mali kako mu je otac?
Ja ne mogu da govorim o nečemu što mi nisu pričali. Išla sam na more sa roditeljima 80-tih , Zadar, ali sam bila mala da bih zapamtila dešavanja, ne sećam se da nam je bilo loše. Inače, navijači se biju svuda i vređaju. Pokojni otac je putovao po celom svetu bez ikakvih viza, koliko se sećam.Ti pominješ '88 a ja ti pričam o pasošima pre 80-tih- I pre pada berlinskog zida i početka sunovrata cele EU. Moguće da Beograd nije bio toliko bezbedan kao mi po proviniciji, ali ja se ne sećem nijedne priče o terorizmu po Srbiji.Jeste, kad bi se zayebavali. Sa SFRJ pasosem bez vize nisi mogao ni u USA, ni u Canadu, ni u Australiju. Nisi mogao ni u Svajcarsku do 1984-85.
A nisu te pustali ni u UK bez vize, doduse od pocetka '80-tih su vizu u SFRJ pasos udarali UK granicni policajci na aerodromu ili ferryboat luci - pa sam ja tako 1988-me ispusio za ulazak na Heatrow-u, iamo sam i rezervisan hotel i povratnu avio kartu ali je Paki na aerodromu rekao "Halt! Zuruck!". Plus sam morao cekati sutrasnji JAT-ov let i platiti hotel na aerodrmu za meni tada nezamislive novce.
Uzgred, sa SFRJ pasosem nisi mogao uci ni u SSSR bez vize, OK nije bio problem da je dobijes ako si bio clan SKJ na sluzbenom putu u poseti KPSS, na placenom turistickom putovanju u Inex Travelu ili ako ti je firma sredjivala vizu za gradiliste u SSSR-u. Inace zahtev za vizu za SSSR se podnosio u YU policijskoj stanici u mestu u kom ste bili prijavljeni - dokaz da su "sluzbe" i tad saradjivale.
Toliko o "svemocnom" SFRJ pasosu, ne znam kada cete prestati da lazete o tome.
Tesko da su svi imali svoje stanove i kuce, jesu imali mozda tvoji baba i deda ili roditelji ali ti si sa 40-45 godina bi ili podstanar ili ziveo pod roditeljskim krovom. Jer, drustveni stan se cekao 15-20 godina u preduzecu u kom si radio sem ako nisi bio clan SKJ ili vrhunski strucnjak (tipa vrhunski lekar specijalista, jos bolji inzenjer ili bankar). Prosvetari nisu dobijali drustvene stanove, odnosno izuzetno retki su dobijali sem ako nisu radili na univerzitetu i dogurali bar do docenta. Ali zato su nicala divlja naselja oko velikih gradova gde je bilo lakse naci posao, pa imate Kaludjerice, Borce, Bataje gde su dignute desetine hiljada bespravnih kuca, bez zavrsenih fasada, bez vodovoda i kanalizacije, ilegalno prikljucenih na struju... tako se dobro zivelo, ybt.
Bezbednost jeste bila na nivou da te panduri ispendrece ako te kao mladog zateknu u parku posle ponoci ali si zato imala ubacene teroriste u centar Beograda ( ustase bombase u bioskopu 20.oktobar 1969, ubacenu ustasku grupu u Bosni 1971, jermenske atentatore 1981 u BGD...) i to sve u hermeticki zatvorenoj dzravi gde se kontrolisalo ne ko ilegalno prelazi granicu nego ko kako dise. Mogu da mislim sta bi bilo u toj drzavi da vojska i policija nisu bili gusto rasporedjeni na granicama odnosno da je situacija kao danas.
Nacionalizam se osecao i krajem 60-tij i 70-tih, uvek je tinjao taj neki tihi a nikad zaboravljeni sukob izmedju pravoslavaca/katolika/uslimana. To je vrilo ispod povrsine i 90-tih samo izbilo na povrsinu jer ne mozes silom naterati coveka da bude Jugosloven i da zaboravi ono sto su predstavnici drugog naroda uradili sa dedom/babob/ocem/majkon samo 30 godina pre toga. Cesto sam isao za Split, tamo sam imao tetku i ujaka, cak iako sam bio klinac iz osnovne ( i copavi masral je jos bio ziv) sam krajem '70-tih osecao da me ne vole zbog akcenta, cak sam dozivljavao i neprijatnosti sa dobacivanjem - "srpski mulac". A zauvek ce mi ostati u secanju utakmica izmedju Hajduka i Zvezde na staroj Plinari (sledece godine je otvoren Poljud za MI), vodio me teca koji je bio veliki (ali prikriveni u svojoj sredini) navijac najveceg i najboljeg tima iz SFRJ/Srbije. Idemo ka zeleznickoj stanici, alo bre teco stadion je u suprotnom pravcu, neka, neka, idemo ad se prikljucimo nasim navijacima. Dolazi voz na splistku stanicu Zagreb-Split, masu navijaci crveno-belim zastavama i salovima, gadjaju ih sa perona neki mladici i yebu im mater cigansku. Onda vidim transparent, Benkovac, aaaa, negde sam cuo da tamo ima mnogo Srba iako je to negde u Dalmaciji (mislim da smo tek sledece godine ucili geografiju SFRJ). Teca mene za ruku i opss, uskocimo u kolonu navijaca iz Benkovca, posle nam se prikljuce (ili mi njima) i Kninjani, a kasnije i oni zi BGD-a. Grupe mladica sa strane se zalecu, psuju cigane i Vlaje, gadjaju sa cim stignu, saketaju se neke grupe a splitski panduri stoje sa strane iako treba pomognu domacim momcima da se izvuku iz gomile prilikom dubljih "prodora" medju cigane i Vlaje.
Kad smo se vratili u stan, tetka je htela da izbaci tecu iz stana "Jl si ti normalan, vodis dete da ga ubiju, kako cu sestri na oci".
tako smo se "voleli" '70-tih.
Iz Trsta su isle marke Fiorucchi (malo skuplja) i Casuchi te gomila no-name "brednova". Rifle je bila firma koja se cenila i po dziajnu, kvalitetu i ceni. Levis je bio skup ( 150dem je kostao 501), La Costa si mogao samo dfa zamisljas, Robe di Cappo i Beneton su dosli tek kasnije, '80-tih.Malo je ko isao sa kolima u Trst.Islo se Vozom i organizovanim autobusima.Izmedju Trsta i Slovenije,nije bilo kontrole na granicama,pa je se moglo preterati stvari,koliko hoces.Levis farmerke.La kosta majice i braon kozne mokasinke.To je islo sto kazu nasi ljudi kao alva.Malo kasnije krenule i Benton farmerke i majice.Kofercine stvari bez carine.
Ko se dobro kotirao tj. dodvoreo, dobio je sve što je hteo.Da li ste pitali roditelje, ili babe i dede, kako su preživeli vreme komunizma u Srbiji?
Trajalo je preko 50 godina, dve i po generacije.
Pre '80-tih je situacija bila jos gora sto se viza za SFRJ pasos tice. Rekoh za sve prekookeanske dzrave je trebala viza, do '83-84 je trebala i za Svajcarsku, a za UK si pre '84-te morao da vadis vizu u njihovoj ambasadi u BGD - od te godine su liberalizovali i mogao si da dodjes na aerodrom da ti lupe ulazno/izlazni pevat/vizu za UK. '80-tih je klima ka SFRJ pocela pomalo da popusta, valjda zbog toga sto se znalo da ce se ta drzava raspasti posle Brozove smrti.Ja ne mogu da govorim o nečemu što mi nisu pričali. Išla sam na more sa roditeljima 80-tih , Zadar, ali sam bila mala da bih zapamtila dešavanja, ne sećam se da nam je bilo loše. Inače, navijači se biju svuda i vređaju. Pokojni otac je putovao po celom svetu bez ikakvih viza, koliko se sećam.Ti pominješ '88 a ja ti pričam o pasošima pre 80-tih- I pre pada berlinskog zida i početka sunovrata cele EU. Moguće da Beograd nije bio toliko bezbedan kao mi po proviniciji, ali ja se ne sećem nijedne priče o terorizmu po Srbiji.
Bombe po beogradskim biskopima? Ubijeni ambasador u BGD?Ja ne mogu da govorim o nečemu što mi nisu pričali. Išla sam na more sa roditeljima 80-tih , Zadar, ali sam bila mala da bih zapamtila dešavanja, ne sećam se da nam je bilo loše. Inače, navijači se biju svuda i vređaju. Pokojni otac je putovao po celom svetu bez ikakvih viza, koliko se sećam.Ti pominješ '88 a ja ti pričam o pasošima pre 80-tih- I pre pada berlinskog zida i početka sunovrata cele EU. Moguće da Beograd nije bio toliko bezbedan kao mi po proviniciji, ali ja se ne sećem nijedne priče o terorizmu po Srbiji.
'70-ih godina isle Super Rifle i Levis 500,sa crveno etiketom,ali malo ljudi je moglo da ih kupi,jer su bile skupe,a Rifle su bile dostupne,skoro svima.Tada je 1 dinar bio vredan 100 Lira i bilo je pristupacno,skoro sve svima.Leviske su bile skupe.Kasnije uKnez Mihailovoj ulici se otvorio neki butik,gde je prodavana roba uzeta na carini i Leviske bile jeftine,ali tesko je bilo doci na red za njih.Ne mogu da se setim,ali tako na rasprodaji su davali 2x nedeljno.Ne znam kojim tacno danima.Iz Trsta su isle marke Fiorucchi (malo skuplja) i Casuchi te gomila no-name "brednova". Rifle je bila firma koja se cenila i po dziajnu, kvalitetu i ceni. Levis je bio skup ( 150dem je kostao 501), La Costa si mogao samo dfa zamisljas, Robe di Cappo i Beneton su dosli tek kasnije, '80-tih.
Ko se dobro kotirao tj. dodvoreo, dobio je sve što je hteo.
Sitne ribe cene samu pogodnost putovanja širokim Balkanom.
Brđanin i time uglavnom neznalice, započinjali su neki svoj život i silazili sa planina bliže gradovima.
Brđani su bili procenjivani za najniži red, što i jesu bili-nepismeni, radni i vredni.
Trebalo je napuniti gradove nakon velike likvidacije-ljudi su tikve!
Državi je trebalo činovnika u svojoj službi.
Ti i takvi su danas starosedeoci Beograda, pa se sve busaju u grudi kao vajni Beogarđani.
Uglavnom su nastanjeni i dobili stanove jer su bili poklonici komunističkog sistema.
Prstom nisu mrdnuli, uglavnom, čast izuzecima.
Luda kuća!Bombe po beogradskim biskopima? Ubijeni ambasador u BGD?
Srusili su i JAT-ov aviJon bombom, ali on je krenuo iz SveCke. Ubacili su i grupu od 30-40 terorista, mesecima su ih lovili po Bosni, poginulo je ko zna koliko "specijalaca" iz JNA, civila i slucajnih prolaznika dok ih nisu likvidirali.
Jbt, vi ste u toj provinciji zesce iskljuceno ziveli, ah da, tad su filtrirali vesti na TV Beograd i u Borbi.
To gde su se prodavale oduzete stvari na carini nisu bili butici, to se se zvalo "Prodavnica (oduzete) carinske robe" i nije bila u Knezu no u Lominoj ulicu, blizu coska sa Balkanskom.'70-ih godina isle Super Rifle i Levis 500,sa crveno etiketom,ali malo ljudi je moglo da ih kupi,jer su bile skupe,a Rifle su bile dostupne,skoro svima.Tada je 1 dinar bio vredan 100 Lira i bilo je pristupacno,skoro sve svima.Leviske su bile skupe.Kasnije uKnez Mihailovoj ulici se otvorio neki butik,gde je prodavana roba uzeta na carini i Leviske bile jeftine,ali tesko je bilo doci na red za njih.Ne mogu da se setim,ali tako na rasprodaji su davali 2x nedeljno.Ne znam kojim tacno danima.
Generalno je muzika '80-tih svugde u svetu bila vauuu (vise 80-tih nego 70-tih realno). Nekako se svet tada promenio u tom umetnickom smislu, pojavio se i MTV, video spotovi... danas sirom sveta postoje radio stanice koje pustaju muziku 80-tih, cewsce nego 70-tih ili 90-tih recimo. Ima i kod nas toga.Luda kuća!
Čoveče, desila nam se Luda kuća, ali vrlo se sentimentalno osećamo kad mislimo o muzici tog vremena: Muzika je bila STRAVA!
Jasno je, muzika tog vremena je neprevaziđena!
Ali... komunisti su sam **** kevu, pa onda socijalisti još jednom, pa smo se baš odmorili sa ovim obojenim Demokratama???
Kako god se zvali, njihov je poziv da nas još samo kao pošten svet namuče, ništa drugo! Imamo zlotvore koji nam rade o glavi!
Bilo u Knezovoj ulici.Da i nisu se zvali butica,ali je tu bilo,jer sam bio iks puta.I za patike i za razne jakne,najvise teksas.Tada je jos bila prometna ulica automobila i kaldrma po njoj.Secam se ko da je juce bilo.Od '75-e sigurno u Knezu.To gde su se prodavale oduzete stvari na carini nisu bili butici, to se se zvalo "Prodavnica (oduzete) carinske robe" i nije bila u Knezu no u Lominoj ulicu, blizu coska sa Balkanskom.
Mislim da si taj butik u Knezu pomesao sa Kamisionom, bio je jedan odlican u Pasazu kod stare Jugoslovenske kinoteke. No, komisinih prodavnica je bilo bar 6-7 po BGD-u, u njih su ljudi ostavljali robu koju su na neki nacin ili nabavili ili dobili iz inostranstva. U jednoj od njih, ona preko puta skusptine grada BGD-a, u ul>Marsla Tita ili Kralja Milana, sam kupio svoj prvi 501, imao sam 16 godina, secam se kao danas, uvili ga u trgovacki papir sa logom Komsion-a, ja izasao iz prodavnice i pravac u Pinirski park na klupu (sad su tamo caciji) razmotam papir i divim se, vauu. Eto, to je mozda je to i sustina svega, jedna sitnica, farmerice odredjenog tipa su nas tad cinile srecnim poput kucica. Mene farmerice 501. nekog starke patike, drugog gramofon Grundig, treceg polovni fica, petog stan na Cerak-Vinogradima.... zato ljudi i pricaju o srecnim vremenima, jer su bili mladi, bili smo svi ukupno sirotinja koju je i sitnica cinila srecnima.
Eee, 75-te ja na Knez nisam isao ili bez mame ili bez tate. Ali sam zato sa drustvom iz osnovne isao na Marakanu, hmm, mozda od sledece godine.Bilo u Knezovoj ulici.Da i nisu se zvali butica,ali je tu bilo,jer sam bio iks puta.I za patike i za razne jakne,najvise teksas.Tada je jos bila prometna ulica automobila i kaldrma po njoj.Secam se ko da je juce bilo.Od '75-e sigurno u Knezu.
Јеромонаха Ксенофонта, сабрата манастира Наупаре, Епархија нишка, су 1946. године ухапсили, и одвели у крушевачку Озну где су га тукли до смрти. Пошто су му усијаним гвожђем испекли скоро целе груди закључили су да је „посао добро“ обављен и да тако измучено тело неће више бити кадро да буде станиште намучене му душе, пустили су га из затвора. И били су у праву. Само после три дана он се упокојио.
Игумана манастира Света Тројица, под Овчаром, Јелисеја (Поповића) Брозови следбеници су сачекали у заседи пред манастирском капијом и убили маљевима, а потом му тело бацили у набујалу Мораву.
Јеромонаха Мелентија (Пешића), сабрата маиастира Каленић, Епархија шумадијска, убили су из пушкомитраљеза 1945. године код места званог „Каменар“. Комунистички зликовац, из места Сибнице, се правдао како је оружје само опалило, а у ствари злочин је био испланиран још 1944. године када је о. Мелентије, на леп начин, опоменуо партизане да не упропашћују манастирски конак у који су се били уселили. Још тада су му, дакле, изрекли смртну пресуду коју је овај убица касније само извршио.