Da li ste ikada krenule svoj život iznova?

ako ne mozes sama nije srasno obratiti se za strucnu pomoc, sta vise pozeljno je.

Stručnu pomoć sam potražila i naišla na veliko razočarenje od strane nekoga ko ima titulu dr. Naime, gospođa neuropsihijatar mi je je rekla da je on sam izabrao smrt kupovinom motora :( bio je to stravičan šok za mene :( naravno da se više nisam usudila da porazgovaram sa nekim, a čini mi se da bi mi baš to bilo potrebno. Ipak, okolina želi da te sluša neko vreme, ali ne dugo jer njihov život ide dalje... a ja svakim danom imam sve veću potrebu da pričam o njemu jer se plašim zaborava... Čudno zvuči, ali plašim se da će život odraditi svoje i da ću zaboraviti njegov lik (iako imam dosta njegovih slika), plašim se da ću zaboraviti njegov glas (iako imam snimak sa njegovim glasom). Plašim se da ću dosaditi ljudima sa pričom o njemu i nama, plašim se da izađem među ljude jer se javlja mržnja u meni prema svemu što se kreće... Možda koristim mnogo jake reči, ali toliko je nekih novih osećanja sa kojima ne znam da se nosim :(:(:( a želju da se izborim sa svim imam :) jer to dugujem i sebi i njemu :)
 
Kad god sam mislila da sam krenula iznova, uvek su bili tu neki rapovi koji su me vracali...neke segmente mozes da pocnes iz pocetka, od nule, neke ne... Nazalost, ponekad mi se cinilo i da sam otisla ispod pozitivne nule zeleci nesto da promenim...

Najbolja stvar kod ovoga j esto tacno vidis ko je uz tebe, a ko ne....ko te ceni i postuje bez obzira na sve, na tvoju odluku...ovo je jako bitno...i ovo mi je pomoglo da shvatim ko su mi prijatelji....bilo je i ima razocarenja...za lepo sam se pomucila....[/QUOTE]

slazem se . novi pocetak je novi pocetak. ali to sto si tiodlucio da pocnes iznova
ne znaci da su i ostali oko tebe odlucili to isto.
neke stvari iz proslosti nas uvijek prate, i kad se ti okrenes necemu drugom
one su uvijek tu. pa makar samo i kao ruzne uspomene ali su tu.
nekad te progne,nekad ne. ali su tu,ignorisali ih mi ili ne.

skoro sam krenula ispocetka i trudim se stvarno, ali jos uvijek je jedan korak naprijed
a nazad dva.....
bitno mi je da ne odustanem, a vremenom ce cak i uspomene valjda da izblijede:-|
 
Najbolja stvar kod ovoga j esto tacno vidis ko je uz tebe, a ko ne....ko te ceni i postuje bez obzira na sve, na tvoju odluku...ovo je jako bitno...i ovo mi je pomoglo da shvatim ko su mi prijatelji....bilo je i ima razocarenja...za lepo sam se pomucila....

Prijatelji :confused: šta beše znači ta reč :confused: Znaš kako kažu "lako je ludovati u dobroj prilici" ... Njih naravno nije bilo kada su mi bili najpotrebniji :( čast izuzecima kojih je bilo, ali mogu da ih nabrojim na jednoj ruci i naravno to su sve bili ljudi od kojih sam najmanje očekivala bilo kakvu podršku, reakciju uopšte. Moj prvi rez je bio upravo taj, skloniti sve nepotrebne ljude iz života. Da li se zbog toga osećam bolje... i ne baš jer sam za ovo vreme postala vrlo stroga u izboru ljudi sa kojima ću popiti kafu, a onda se suočim sa situacijom da prema tom kriterijumu zapravo i nemam sa kime da popijem tu kafu :( Mada, nisam sigurna da li je u pitanju nesvesna izolacija :confused:
[/QUOTE]
ako ne mozes sama nije srasno obratiti se za strucnu pomoc, sta vise pozeljno je.

Stručnu pomoć sam potražila i naišla na veliko razočarenje od strane nekoga ko ima titulu dr. Naime, gospođa neuropsihijatar mi je je rekla da je on sam izabrao smrt kupovinom motora :( bio je to stravičan šok za mene :( naravno da se više nisam usudila da porazgovaram sa nekim, a čini mi se da bi mi baš to bilo potrebno. Ipak, okolina želi da te sluša neko vreme, ali ne dugo jer njihov život ide dalje... a ja svakim danom imam sve veću potrebu da pričam o njemu jer se plašim zaborava... Čudno zvuči, ali plašim se da će život odraditi svoje i da ću zaboraviti njegov lik (iako imam dosta njegovih slika), plašim se da ću zaboraviti njegov glas (iako imam snimak sa njegovim glasom). Plašim se da ću dosaditi ljudima sa pričom o njemu i nama, plašim se da izađem među ljude jer se javlja mržnja u meni prema svemu što se kreće... Možda koristim mnogo jake reči, ali toliko je nekih novih osećanja sa kojima ne znam da se nosim :(:(:( a želju da se izborim sa svim imam :) jer to dugujem i sebi i njemu :)


i tih par prijatelja je dovoljno. i to osecanje besa prema "svemu sto se krece" je sasvim normalno. to je jako velika tuga i nije sacinjena od samo jedne emocije, ima tu i ljutnje, besa, depresije, grize savesti, straha, nemoci, sve se to izmesa i vozi te gore dole... barem je meni bilo iznenadjujuca kolicina razlicitih negativnih emocija koja moze da te obuzme, taj osecaj neizdrzivosti, haosa osecanja...samo polako. lako bi bilo da samo treba odplakati i biti tuzan, to sto se tebi desilo protresa zivot iz temelja. moras da izgradis nove oslonce. jedan si izgubila. nije lako i trajace. ali ima kraja veruj.

neces nikada u potpunosti zaboraviti ali i neces se tako intezivno secati. i koliko god ti to sada izgledalo strasno, to i jeste deo oporavka, ti ces u nekom momentu nastaviti svoj zivot, ali polako, sve je jos uvek sveze i haoticno.

odlicno je sto imas zelju da se izboris i sto pokusavas da definises sta osecas, (koliko god to sto osecas lose ili sumanuto bilo, mozda i nije, nadji nekog ko to moze razumeti i pricaj o tome. pravim prijateljima neces dosaditi, nije ovo glupo razglabanje, svesni su oni da ti treba podrska).

za tog neuropsih. nemam reci. moj savet je da ako si jos za to pozoves www.psiholoskikrugovi.com (kliknite na sajtu na "ulazak" malo je brljav)
ne znam za psihijatre ali cula sam da su im psiholozi bas dobri. pokusaj ponovo, naletela si na nekog frika, nisu svi takvi.
 
Da li vam se ikada dogodilo da izlaza iz situacije nema i da je jedino rešenje početi sve iznova? I naravno, ako jeste, odakle početi? :-( :-( :-(


Da, počela sam život iz početka najmanje tri puta. Kad god više ništa ne mogu da učinim i kad sam iscrpla sve mogućnosti a nije kako bi trebalo ili bar onako kako sam očekivala - počela sam iz početka. Sada sam u nečemu što traje i zadovoljna sam. Ali, ako ne bude više tako, idem opet iz početka.:)
 
Da li vam se ikada dogodilo da izlaza iz situacije nema i da je jedino rešenje početi sve iznova? I naravno, ako jeste, odakle početi? :-( :-( :-([/QUO

krenes prvo od sebe, i jedino od sebe
menjas sebe u svakom smislu, naravno na bolje
ucis na greskama
i na onom sto te nateralo da iznova krenes od nule,
u tome treba mnogo odlucnosti, hrabrosti, ponosa, istrajnosti
ja sam uspela iz svega izasla nova, bolja, pametnija
izborila se sa svim babarogama i strahovima nesigurnostima koje su me mucile
i uspelaaaaaaaaaaaaaa
covek treba da veruje u sebe
 
Alal, hvala puno na razumevanju i divnim rečima podrške. Nažalost, moram da primetim da vrlo dobro znaš kroz šta prolazim i sa čime se sve borim jer si i sama izgubila nekog :-(
Psihološke krugove sam pogledala i sigurno ću im se obratiti za pomoć.
Bambi,
Moram ti priznati da me tvoja prica bas potresla. Jako mi je zao zbog bola kroz koji prolazis i sve patnje koju ti je zivot sam nametnuo. U takvim situacijama, znas i sama da pomoci nema, ono sto si izgubila niko ti vise ne moze vratiti niti nadoknaditi. Prijatelji i okruzenje mogu uticati samo na tvoje trenutno psiho fizicko stanje ali problem nastaje u trenucima samoce. Tada ti se sve vraca, prolazis iznova i iznova kroz situacije koje zelis da potisnes, da zaboravis, ali se vrtis kao u lavirintu i ne uspevas da prevazidjes bol i patnju. To je sasvim normalno, kada izgubimo nekoga do koga nam je stalo, nekoga koga smo jako voleli jedini saveznik u prevazilazenju tog bola jeste vreme. Patnja nikada nece proci ali vremenom ce izbledeti ostavljajuci mesta za neke nove ljude u tvom srcu. Veruj u sebe, veruj u ljubav, veruj da tvoje vreme tek dolazi i okreni se ka svojim zeljama. Postavi sebi neke ciljeve i nastoji da ih ostvaris u sto kracem roku. Usmeri svu svoju paznju ka njima i dozvoli novim ljudima da udju u tvoj zivot i u tvoje srce.
To je zivot, vecita borba, razocarenje i bol je samo jedna od prepreka na koje nailazimo...Budi jaka...
 
Alal, hvala puno na razumevanju i divnim rečima podrške. Nažalost, moram da primetim da vrlo dobro znaš kroz šta prolazim i sa čime se sve borim jer si i sama izgubila nekog :-(
Psihološke krugove sam pogledala i sigurno ću im se obratiti za pomoć.

bambi drago mi je ako ti je bar malo pomoglo ono sto si procitala. jeste, nazalost dobro poznajem sva ta stanja kroz koje prolazimo kada nekoga bliskog izgubimo. ali takodje znam da ce biti i boljih dana.

nadam se da ces sa psih.krugovima imati dobro iskustvo ako se za njih odlucis.
 
Meni je samo krivo kako niko od ljudi iz tvog okruzenja nije video u kakav delirijum ulazis i kroz sta prolazis... jer je bilo ocigledno i vrlo vidno... Svi su tako ebeno tolerantni prema svemu... uff besan sam zbog svega toga :mad: ... Mozda je bilo dovoljno samo par pravih recenica u odredjenom trenutku... i sve bi mozda bilo drugacije... Zasto je tako tesko bilo reci tih par recenica? :-|

Ako moze nesto pozitivno iz ovoga da se izvuce... bila bi poruka svima da ako se ovako nesto bude desavalo ponovo... reagujte na vreme... Ovo je najbitnije!!!!! (Dajte Kosovski zavet :lol: )

Sve mi ovo lici na ljude koji sede i gledaju bubasvabe kako idu po njihovim domovima i setaju cak i preko njihovih licnih glava a ne rade nista vec gledaju i mirisu... nemam pojma zasto je to tako...

A ti Bambi nacices prave prijatelje... kad tad...
 
Da li vam se ikada dogodilo da izlaza iz situacije nema i da je jedino rešenje početi sve iznova? I naravno, ako jeste, odakle početi? :-( :-( :-(

Каква је то ситуација из које нама излаза? Увек постоји излаз...:roll:

Почети изнова није могуће. Могуће је само наставити даље.

Управо одатле где се сада налазиш... корак по корак... :D
 
Каква је то ситуација из које нама излаза? Увек постоји излаз...:roll:

Почети изнова није могуће. Могуће је само наставити даље.

Управо одатле где се сада налазиш... корак по корак... :D

SKORO uvek postoji izlaz. Ne baš uvek.
Nije moguće ponovo se roditi, nije moguće promeniti stvari koje su se već dogodile.
Ali, 'nastaviti dalje' može da podrazumeva da skreneš malo sa te ustaljene trase. Samim tim, čim doneseš odluku da promeniš smer kretanja, počinješ da menjaš i sebe. U tom smislu život možemo promeniti, i početi ga iz nove tačke, iz novog ugla gledanja. Promena samog sebe ponekad doprinese i korenitoj promeni života.
 
SKORO uvek postoji izlaz. Ne baš uvek.
Nije moguće ponovo se roditi, nije moguće promeniti stvari koje su se već dogodile.
Ali, 'nastaviti dalje' može da podrazumeva da skreneš malo sa te ustaljene trase. Samim tim, čim doneseš odluku da promeniš smer kretanja, počinješ da menjaš i sebe. U tom smislu život možemo promeniti, i početi ga iz nove tačke, iz novog ugla gledanja. Promena samog sebe ponekad doprinese i korenitoj promeni života.

Свакога дана мењамо себе. Хтели то или не.

Неке промене нам се чине драстичне, а неке прођу тек тако... незапажено...

Како то мислиш да не постоји излаз баш увек?
 
Свакога дана мењамо себе. Хтели то или не.

Неке промене нам се чине драстичне, а неке прођу тек тако... незапажено...

Како то мислиш да не постоји излаз баш увек?

Pa ne postoji.
Ponekad izlaz ne zavisi od nas samih. Ili, bolje rečeno, iako SVE zavisi od nas samih, mi iz raznoraznih razloga prenebegnemo sopstvenu moć da odlučujemo o svojoj slobodi (pisali smo o tome na istoimenoj temi)... Uključimo, npr. etičke senzore pa unapred odustanemo od kopernikanskih životnih obrta. I onda se zamajavamo lažnim utehama, tripujemo da smo nešto promenili samo zato što o tome razmišljamo na drugi način, ali ostajemo nezadovoljni jer, praktično, tapkamo u mestu.
 
Pa ne postoji.
Ponekad izlaz ne zavisi od nas samih. Ili, bolje rečeno, iako SVE zavisi od nas samih, mi iz raznoraznih razloga prenebegnemo sopstvenu moć da odlučujemo o svojoj slobodi (pisali smo o tome na istoimenoj temi)... Uključimo, npr. etičke senzore pa unapred odustanemo od kopernikanskih životnih obrta. I onda se zamajavamo lažnim utehama, tripujemo da smo nešto promenili samo zato što o tome razmišljamo na drugi način, ali ostajemo nezadovoljni jer, praktično, tapkamo u mestu.

Добро... ја то по навици кренула од себе...

Ја се увек извучем. :mrgreen:

Па сам мислила да сви могу тако...:D
 
Cccc... Šta ti je mladost....:roll:

Па... има разних младости...:rolleyes:

Младост - Живот је леп. :D (баш ме брига, други ће решити моје проблеме.;))

Младост - мој хард диск није толико пун да не може да прихвати нова сазнања :D (моје стазице нису утабане и са њих је лако скренути;))
 
Па... има разних младости...:rolleyes:

Младост - Живот је леп. :D (баш ме брига, други ће решити моје проблеме.;))

Младост - мој хард диск није толико пун да не може да прихвати нова сазнања :D (моје стазице нису утабане и са њих је лако скренути;))

Dakle, mladost i mladost?
Može, može... Mladost je ionako stanje duha.
 
ako mislis na skorasnje dogadjaje, ja uopste ne mislim da si "penila" za dz, ja sam bas pomislila kada sam citala kako ne cute svi normalni ljudi i da nisu svi entuzijasti odustali i sl. i bilo mi je odmah malcice bolje. malcice pozitivnije. mora da se cuje i neki drugi glas sem onih najglasnijih koji su obicno i najgori. pa makar i na forumu.
ali je pogubno za mentalno zdravlje...samo u jednom trenutku pomislis gde i medju kim ja zivim?
i padne ti mrak na oci i sve ti se zgadi...
 
ali je pogubno za mentalno zdravlje...samo u jednom trenutku pomislis gde i medju kim ja zivim?
i padne ti mrak na oci i sve ti se zgadi...

odkud ovo na ovoj temi? (sad tek vidim da ovo i jese sa ove teme, skroz sam zaboravila...)
inace ja se stalno pitam kao ona azdaja iza sedam gora, mora... svaki put kad izadjem iz kuce:gde i medu kim ja zivim i bas zato da ne bih skroz potonula u cinizam, depresiju, apatiju, verujuci da su svi losi i da je to ne promenljivo, mislim da treba izrazavati svoje misljenje, da treba objasnjavati ljudima, edukovati, neko mozda upali sijalicu u svojoj glavi i promeni se, koliko puta sam ja cula nesto pametno i preispitala svoje stavove... ja ipak verujem da se ljudska kolektivna svest da promeniti, osvestiti, da ne verujem u to pobegla bi u neku pustinju sa svojim psom i ne bih se vratila nikada:D...
 
Meni je samo krivo kako niko od ljudi iz tvog okruzenja nije video u kakav delirijum ulazis i kroz sta prolazis... jer je bilo ocigledno i vrlo vidno... Svi su tako ebeno tolerantni prema svemu... uff besan sam zbog svega toga :mad: ... Mozda je bilo dovoljno samo par pravih recenica u odredjenom trenutku... i sve bi mozda bilo drugacije... Zasto je tako tesko bilo reci tih par recenica? :-|

Ako moze nesto pozitivno iz ovoga da se izvuce... bila bi poruka svima da ako se ovako nesto bude desavalo ponovo... reagujte na vreme... Ovo je najbitnije!!!!! (Dajte Kosovski zavet :lol: )

Sve mi ovo lici na ljude koji sede i gledaju bubasvabe kako idu po njihovim domovima i setaju cak i preko njihovih licnih glava a ne rade nista vec gledaju i mirisu... nemam pojma zasto je to tako...

A ti Bambi nacices prave prijatelje... kad tad...

Хм...ја се унапред извињавам што ћу звучати можда оштро. Није ми циљ некакав сукоб, само да покажем како ове речи могу изгледати из другог угла.

Прво: бесан си на друге што нису рекли ''праву реч у право време''... Да ли си 100% сигуран да сви људи имају тај дар да умеју да кажу праву реч и да процене када је право време? И да ли их, ако им недостаје нешто од тога, можеш осудити на начин на који их осуђујеш?

Друго: да ли си ТИ сада био тај који је сада рекао праву реч у право време???? Вероватно мислиш да јеси....али, питање је колико то особа којој је упућено уме и у ком тренутку да препозна на прави начин? (Можда и њени пријатељи мисле да су рекли управо оно што је требало и кад је требало... баш као и ти сад?)
Како си ТИ сада раговао сем што си јој саветовао да се отуђи од оних које је она изабрала као пријатеље и који су то и били све до сада?? У чему си јој помогао? Да постане бесна на своје дојучерашње пријатеље? Да остане сасвим сама????
Да ли је ТО права реч једној особи усамљеној у свом проблему?

Треће: која је то једина ''права'' реч коју си упутио лично њој? ''Не липши, магарче, до зелене траве?'' ''Чекај да се једнога дана на волшебан начин појаве неки магични ПРАВИ пријатељи који ће ти пружити све што ти треба, а до тада седи и чекај???'' ''Кад-тад''???
....''Макар и у старачком дому, нема везе што ће ти у међувремену прићи цео живот у самоћи и изолацији''...
 

Back
Top