Pa po meni je cilj traziti svoju zensku stranu sebe u njoj, kao sto ona treba da nadje svog muskarca u njemu.
Znas ono, neko koga zapravo drzis za ruku, pitom si, zagrljen, plemeni tu tvoju musku sirovost (na pozotivan nacin). Kao i ona sto nadje u tebi. A onda se to sve izmesa. Shvatite koliko ste mnogo vise partneri nego nekakav muskarac i zena dok je dodje do iskljucivih okolnosti.
Proces je to, zato sto se tice i sazrevanja i izgradnje licnosti. Nije to nekakav urodjen potencijal. Odnosno jeste, ali ako je na tome sveden, onda je to vise zivotinjski nagon. Dakle to: trazim zenu da se seksa, kuva i decu cuva. A ona ce: trazim muskarca da radi, da se brine i da je posten ili sta vec.
Ipak smo mi psiholoski gledano kompleksniji od zivotinja. A i zivotinje se njuse.
Kod nas to njusenje bi trebalo da bude zdrav psiholoski receno, partner. Sta god da je u pitanju, brak, saputnik ili neko sa kim trenutno delis momente.
Medjutim... Zivot je drugaciji. Nije tako idealan. Na protiv pun je zamki i prepreka. Uz to, vecina gleda po nagonima. I onda imas haos.