Da li radimo ono što moramo ili ono što želimo..

Moja baka imala obicaj reci-U zivotu se mora samo umrijeti...
Nekako mislim da sve ostalo fercera po sistemu automatizma (kao disanje), nagona ( za prezivljavnjem)...a u snovi svega je famozni-motiv.
Cini mi se katkad-joj, sto "moram" to i to da uradim, a ne radi mi se, npr. ...a ustvari to je samo stepenica do zeljenog, ili prepreka vise do cilja...
(Iskljucujem drzavnu prinudu, tj. mora da se postuje zakon taj i taj-bla, bla, ma koliko bio besmislen...npr. TV pretplata, kojekakvi porezi od kojih se nikad ne osjeti dobit i sl. )
 
Da biste došli do onoga što želite, koliko stepenica je onoga što morate da uradite ....:think:

Morati činiti nešto i želeti da nešto uradimo nisu uvek različite stvari. Jako često se i poklapaju. Težnja višem cilju koja vodi preko onog što moramo do onog što želimo, nije moranje, nego takođe nekakva želja. Ja bih voleo da budem naučnik i da bih to bio sada moram čitati desetine knjiga iz svake oblasti, slušati predavanja, polagati ispite. Ali taj deo nije moranje. Mogao bih odabrati drugu profesiju i ne bi bilo tog moranja. Naravno, bilo bi neko drugo. Ali bi bio i neki drugi viši cilj. I kada postanem naučnik, onda ću hteti da pravim otkrića i sedeću danima nad nekom aparaturom u predanom nadanju da će do njega doći. To ću morati da radim. Da bih imao ono što želim. Tako da, ne postoji nijedno moranje, koje nije vođeno nekakvom željom. Baš ono što hoćemo nas zapravo suočava sa svim onim što moramo. Recimo dopala mi se devojka i moram raditi svašta da bih pridobio njenu nakolonost. To svašta nije moranje. Opet tu figuriše nešto što želim. Ovoga puta ona. I mislim da je život uopšte samo težnja nekim idealima, pokušaj ostvarivanja nekih htenja, put ka vrhu strmom planinom. Želeti i morati. Uvek i jedno i drugo.
 
Uglavnom volim ono što radim. Uglavnom biram ono što mi prija ili mi se dopada. Naravno da u tome postoje momenti neradog delanja, ali je nekako plod uvek uživanje i ubiranje sreće nakon nečeg što i nije tako prijalo.

Dosta stvari u životu nisu uvek smereni ka onome što bismo rado činili, i čemu se rado priključili, ali nekako se vodim time da i kada činim nešto što i nije moj stoprocentni odabir, uspem da izvučem neku lekciju više, nešto korisno.
Mislim da i neki zadaci koji se svrstavaju "pod moranje" u neku ruku postoje kako bismo produktivnije činili ono što volimo.

Neretko pomislim da ustvari ne bismo bili svesni koliko volimo ono što radimo, da u životu nemamo situacije koje su nam manje drage.
 
Da biste došli do onoga što želite, koliko stepenica je onoga što morate da uradite ....:think:

Puno. Nekad moras slomiti i pogresno sraslu kost...Ali je bitno da uvijek poslusas svoj unutrasnji glas...svoju zelju.

Ili ako nešto morate da uradite koliko je stepenica pri kojima uključujete volju, tj. želju ....

Prva, najveca...ostale lagano predjes.

Da li u životu više radite ono što morate ili ono što želite i da li je to posljedica ili uzrok onog drugog..?

Skoro NISTA ne radim na silu, iz moranja...radim samo ono sto zelim! Polako se to pretvara i u ono sto bi se moralo i zaista je tako najljepse.
 
Radim u vecini slucajeva ono sto moram. Ne ide mi se na posao/skolu, smara me, pa moram. Da trazim drugi posao skolu, nemam mnogo izbora tako da radim to sto moram.
Mada sticnem utisak da slabi ljudi rade ono sto moraju, dok oni malo jaci, ili odlucniji, rade ono sto zele ili makar prave neki kompromis izmedju ta dva.

Promijeni posao...ceprkaj malo sta bi mogao da radis a da ti prija....
 

Back
Top