Sto se ono kaze od malih nogu slusam rock, pa i punk, alternativnu muziku itd...Naravno kao klinac imao bend, svirao bubnjeve...I u to vreme devedesetih, isto kao i danas, mi smo bili teska manjina..Slusala se ubedljivo najvise narodna muzika, eventualno neki pop, dens, rap isto vemoa malo...I glavne medije je zauzimala narodna muzika, ali smo mi verovali da upravo zato ima najvise onih koji slusaju tu narodnu, folk muziku...Mislili smo da samo treba da im se da vise rocka i da ce to postati mejnstrim...Ili klasicne muzike...Ali to je bila velika zabluda...To je takva zabluda da se od nje veoma tesko leci..Ne namecu mediji ljudima nista, vec drustva sama sebi stvaraju medije, sama ih cine gledanima, sama ih cine mejnstrimom, publika kreira program i izgled emisija, publika odlucuje sta ce se vise emitovati...Publika danas ima sve, ima 300 kanala i njoj se ama bas nista ne namece, ona od tih trista kanala kreira program i gle cuda, vecina ga kreira veoma slicno...Vecina gleda isti program, slusa istu muziku, trazi iste filmove, iste analiticare, odabere i istoriju koja joj treba...Ne postoji nikakvo nametanje! Publika trazi i nadje sta joj treba! Na kom god programu da ga sakrijete, oni ce pronaci sadrzaj za sebe...Kada cujem rec nametanje dodje mi da kazem ono sto kaze mali Coda: "Hocete da me sacekate da odem da se...."Svi imaju internet koji je pun raznovrsnosti, imaju aleksandrijske biblioteke u dzepovima, svi...Ne namece im niko nista, kultura ih gusi, smeta im...