Da li okrećemo glavu?

Valeria

Elita
Poruka
20.300
http://www.mojedete.rs/9173-Babice-nisu-prijavile-da-blizanci-gladuju.html

Danas sam pročitala ovaj članak koji me je zamislio.. kada je u pitanju šira tema.
Da li su medicinske sestre mogle da primete da nešto nije u redu? I ako su primetile, da li su samo okrenule glavu jer "nije njihova stvar"?
Dete je na kraju umrlo od posledica neuhranjenosti.

Ali, tema nije o ovom članku, on mi je samo poslužio kao "okidač" za širu temu.
Tema je o "okretanju glave".

Pre par godina žena se srušila u centru Beograda. Stezalo ju je u grudima..
Niko od okupljenih nije ništa konkretno preduzeo, ali su se okupili-sjatili okolo :eek: (to je onaj sindrom, ljudi se uvek skupljaju u rojevima oko nevolje).
Zvala sam hitnu pomoć, stigli su u roku od deseta kminuta (što je za naše uslove dosta brzo :roll: ) ali sam se pitala koliko je tu žena ležala dok nisam natrčala?
Sigurna sam da moj slučaj nije usamljen.
Iz trole sam jednom videla kako se čovek ruši na zemlju, a prolaznici ga samo preskaču..

A sad s druge strane - možemo li uopšte i da osudimo one koji su samo okrenuli glavu i prošli?
Ko zna kakve njih brige muče?
Ko zna kakvi strahovi (životni) su ih okovali?

Šta mislite o ovome?
Koliko čovek treba da je svestan da smo svi mi ... jedna celina, i da ako pomažemo drugoj jedinki, u krajnjoj instanci pomažemo i sebi..
...a koliko smo dužni da pre svega mislimo na sopstvene interese.. ?
Hajde malo da razradimo temu...
 
nista me ne cudi,i samoj mi se desilo pre izvesnog vremena
dosao je lik u radnju,poceo da mi preti oruzjem da mu otvorim kasu,prodavacica je to cula i pocela diskretno da evakuira radnju,govorila je musterijama da je u toku pljacka,da je naoruzan i da napuste radnju diskretno,kao da nista nisu primetile
sve su ostavljale robu,izlazile tiho iz radnje,i nijedan poziv policiji nije bio zabelezen
ladno su otisle u sigurnost bez da se zapitaju sta ce biti s nama,osobljem
sta reci,sem soka zbog pljacke,pretnje moje razocaranje u nedostatak gesta tih ljudi,koji nisu rizikovali nista me je klepio po glavi u isto vreme
 
nista me ne cudi,i samoj mi se desilo pre izvesnog vremena
dosao je lik u radnju,poceo da mi preti oruzjem da mu otvorim kasu,prodavacica je to cula i pocela diskretno da evakuira radnju,govorila je musterijama da je u toku pljacka,da je naoruzan i da napuste radnju diskretno,kao da nista nisu primetile
sve su ostavljale robu,izlazile tiho iz radnje,i nijedan poziv policiji nije bio zabelezen
ladno su otisle u sigurnost bez da se zapitaju sta ce biti s nama,osobljem
sta reci,sem soka zbog pljacke,pretnje moje razocaranje u nedostatak gesta tih ljudi,koji nisu rizikovali nista me je klepio po glavi u isto vreme

Da, eto, kad su izašli iz radnje, po njih nije bilo nikakve opasnosti da pozovu policiju.
Ali to više prosto nije bila "njihova stvar". Ili oni barem tako smatraju.
Činjenica je da su se međuljudski odnosi veoma sveli na površne forme, i ne zanima nas suština.
Ako se pružanje ruke drugome uklapa u naše trenutno poimanje, percepciju, uradićemo to. Ako ne, nikom ništa. Tuđ mikrokosmos nas ne zanima.

Sećam se kad je moj pas bio jako povređen, jaukao je.. svi psi iz komšiluka su se alarmirali i zavijali. Moja majka je prokomentarisala, eto, kako životinje imaju više osećaja i solidarnosti nego ljudska bića. Da je neki komšija grcao u bolovima, komšija pored najverovatnije ne bi imao problema da spava mirnim snom.

A opet...
..opet, razmišljam, koliko su ti ljudi, naizgled okovani egoizmom uslovljeni i "programirani" da tako deluju?
Koliko je to stvar inercije, ili navike?

Možda smo ušli u fazu kada je društveno prihvatljivo da se okrene glava u kritičnim situacijama?
 

Čovek se sve više zatvara,otuđuje,sklanja....
Razlozi su mnogostruki.
Ja mislim da su ljudi preplašeni.
Radi se o egzistencijalnim strahovima,za goli život.
U gotovo svemu vidiš neprijatelja,koga se valja kloniti,
jer može posegnuti i oteti....ono malo što je ostalo.

Sećam se jednog detalja iz Amerike...
Čovek se našao na ulici,tik u otpočinjanju neke tarapane,puškaranja,saobraćajke...nebitno.
Odgleda sve to sa pristojne distance,a onda trči kući i pali TV.
Ne veruje ni svojim očima,dok mu to ne kaže CNN....
 
Poslednja izmena:
To kad neko lezi na ulici ljudi misle da je pijanac ili narkoman pa zaobilaze..svojevremeno jedna starica samo sto se nije srusila..leto..vrucine..i pomognem da sedne na klupu udjem u kafic i donesem casu vode..kazem da mora voditi racuna i lakse se obuci..ljudi su prolazili i jedva da neko baci pogled..sta znam i u okruzenju imam takve bezosecajne i gledam da ih izbegavam
 
da, ljudi okreću glavu, jer
1. imaju previše svojih briga
2, kad su i hteli da pomognu, bili su možda nekad i iskritikovani u stilu: šta mi se mešaš, gledaj svoja posla
3.. jer svoje nedaće rešavaju sami, sami grcaju i plivaju, pa što bi pomagali drugima kad su, eto, oni se borili sami

i jeste, teško možemo danas da se oslonimo na drugoga
u svemu se traži korist i teorije zavere

e sad, šta je u redu a šta ne, procenite sami
 
baš tako, ali šta misliš zašto je to tako? opet gore navedeni faktor manjka.
da svi imamo osećaja kako za sebe tako i za okolinu, mnogo toga bi bilo bolje.

faktor manjka, da
jer valjda je normalno da prvo obezbedimo sebe pa onda da brinemo o drugima
a ako nemamo za sebe, kako da brinemo o drugima?

e samo, ima i druga stvar
što , čini mi se da bi ljudi, radije sebi stavrali, zgrtali višak, nego nekome dali parče hleba, bukvalno

al, opet vrujem da nisu ni svi takvi
 
okrecu ljudi glavu na drugu stranu jer sto manje daju drugome, vise ce ostati za njih. dinar po dinar... vec nesto.
sto da plate nekome ko umire od gladi da pojede parce hleba, sto da daju konzervu tunjevine ili cebe koje im vise ne treba kad ne moraju? nije njihova obaveza, ko ne moze da se snadje, sam je kriv. da su ljudi kako treba, valjda ih familija ne bi pustila da se tako potucaju.
i ta baka koja padne ili starac koji se smrzne, mozda im trazi nesto posle ako mu pomognu?
sigurnije je okrenuti pogled i zaobici ih, za svaki slucaj.
 
okrecu ljudi glavu na drugu stranu jer sto manje daju drugome, vise ce ostati za njih. dinar po dinar... vec nesto.
sto da plate nekome ko umire od gladi da pojede parce hleba, sto da daju konzervu tunjevine ili cebe koje im vise ne treba kad ne moraju? nije njihova obaveza, ko ne moze da se snadje, sam je kriv. da su ljudi kako treba, valjda ih familija ne bi pustila da se tako potucaju.
i ta baka koja padne ili starac koji se smrzne, mozda im trazi nesto posle ako mu pomognu?
sigurnije je okrenuti pogled i zaobici ih, za svaki slucaj.
da
odvratno
ljudi su stvarno poceli da mi se gade
ne generalno (al brojka im toliko brzo raste da ce na kraju i biti)
 
da, ljudi okreću glavu, jer
1. imaju previše svojih briga
2, kad su i hteli da pomognu, bili su možda nekad i iskritikovani u stilu: šta mi se mešaš, gledaj svoja posla
3.. jer svoje nedaće rešavaju sami, sami grcaju i plivaju, pa što bi pomagali drugima kad su, eto, oni se borili sami


i jeste, teško možemo danas da se oslonimo na drugoga
u svemu se traži korist i teorije zavere

e sad, šta je u redu a šta ne, procenite sami

E vidiš, to je ta druga strana medalje o kojoj sam htela da popričamo :ok:
 
Do pre neku godinu je bilo normalno da se svako strci i pomogne bilo kome, jer jednostavno ljudski impuls te natera da reagujes i podignes coveka koji je pao. A onda ne znam sta se tacno desilo sa ljudima... nikog nije briga ni za sta, cak ni za ljudski zivot. Tuzno je ziveti sa tim saznanjem. :(
A nereagovanje se nicim ne moze opravdati. Oni koji okrecu glavu u stilu "tudji je to problem" su zli i sebicni ljudi. Ne zasluzuju ni "dobar dan" u prolazu.

Kad se desi da, kao u primeru, ne reaguju prozvani i pozvani svojim radnim mestom za koje su placeni, da rade svoj posao, samo to, a nista ne urade i time jos licno doprinesu tragediji - sta drugo reci osim da je to totalno moralno posrnuce profesije. Kad bi bili normalno drustvo letela bi patronazna sestra istog momenta sa radnog mesta, a onda na sudu nek dokaze sta (ni)je uradila.
 
Čovečanstvo brzinom svetlosti navodno napreduje civilizacijski, a udaljava se od ljudskosti-istom tom brzinom. Tako da meni je to nespojivo. Da ne filozofiram preterano, upravo ovako svakodnevne situacije na koje nailazimo u životu-govore da li smo sačuvali parčence netaknute duše u sebi.
Pozdravljam tvoj gest, bila sam nekoliko puta u sličnim situacijama i takođe sam reagovala.
 

Razmišljam o momentima koje su naterali ove ljude da okrenu glavu, kad je čovek iz klipa (prvi primer) jaukao za pomoć.
Ljudi se generalno boje života. Štaviše, vole da drugi donose odluke umesto njih. Preuzimanjem inicijative u pogledu pružanja pomoći u toku ovog dešavanja (koje se ne uklapa u njihove udobne koncepcije svakodnevnice) im se ruši dosadašnji poredak.. mirno teci kako teče reka.
Ako svojim gestom urade nešto neočekivano, onda - sve postaje neočekivano.
To je analiza možda malo dubljih korena nereagovanja.
Drugo, ljudi se boje ljudske patnje. Instiktivno zatvaraju oči pred tim, jer ne žele da ih neko podseća, pa makar i na taj način "da tako nešto može svima da se desi". Mislim da ima podsvesnih i tih momenata.
"Ako zatvorim oči i pravim se da ne postoji, to ne postoji".
ili
"Ako se ponašam kao da to nije moja stvar, to nikad i neće biti moja stvar tj. neće mi se desiti".

Zašto su na kraju pomogli (treći primer) iste sekunde elegantno obučenom čoveku?
Formalno odelo (koje predstavlja sistem, formalnu matricu) budi u čoveku instiktivno poverenje. Ptužanjem ruke vidljivom ispoljenju te matrice se samo utvrđuje i položaj čoveka u toj matrici (ma koliko to sad komplikovan ozvučalo).
Ili drugim rečima, od elegantno obučenog čoveka prosečan čovek neće očekivati neke neprijatnosti koje mogu dovesti do veće izmene toka njegovog dana.

Sve u svemu, ljudi okreću glavu jer ne žele da se liše udobnosti svojih šablona kojih se drže ko pijan plota. Nisam baš ni sigurna da to ima veze sa (ne)čovečnošću, više sa tendencijom da se teče niz reku, i da svi idu kud i mali Mujo.
 
Poslednja izmena:
Kad se desi da, kao u primeru, ne reaguju prozvani i pozvani svojim radnim mestom za koje su placeni, da rade svoj posao, samo to, a nista ne urade i time jos licno doprinesu tragediji - sta drugo reci osim da je to totalno moralno posrnuce profesije. Kad bi bili normalno drustvo letela bi patronazna sestra istog momenta sa radnog mesta, a onda na sudu nek dokaze sta (ni)je uradila.

da
meni takođe nije jasno kako to da socijalna služba okreće glavu od cigančića prosjaka koji bosi gacaju po barama, koga majka šutira na sred ulice (videla svojim očima)
a što ti kažeš plaćeni za to
a od čijih para plaćeni?
 
da
meni takođe nije jasno kako to da socijalna služba okreće glavu od cigančića prosjaka koji bosi gacaju po barama, koga majka šutira na sred ulice (videla svojim očima)
a što ti kažeš plaćeni za to
a od čijih para plaćeni?

Istina je da tako svi ljudi reaguju na bedu, na nemočne, pokrpane ljude, bolesne, izgladnele...iz razloga koje sam gore navodila.
To je urođena ljudska slabost, i mislim da onaj ko se opredeli da se bavi humanom službom mora da bude svestan te slabosti, i da ne dozvoli da mu utiče na posao.. inače slaba vajda od svih tih službi (kao što i jeste slaba).
 
Istina je da tako svi ljudi reaguju na bedu, na nemočne, pokrpane ljude, bolesne, izgladnele...iz razloga koje sam gore navodila.
To je urođena ljudska slabost, i mislim da onaj ko se opredeli da se bavi humanom službom mora da bude svestan te slabosti, i da ne dozvoli da mu utiče na posao.. inače slaba vajda od svih tih službi (kao što i jeste slaba).

Pre nekog vremena sa sinom, u pesackoj zoni, cujemo negde violinu. Krenemo u pravcu odakle se cuje i vidimo na kraju trga neko svira, niko ne zastaje...Kad smo prisli - deda, izgleda kao da ima blizu 70, svira li svira na ovoj hladnoci. Kad smo spustili neki novac u praznu kutiju ispred njega pitao nas sta zelimo da nam odsvira...posto se je toliko razveselio, ne zbog para nego zbog toga sto mu je neko obratio paznju, ostali smo da odslusamo ispunjenu zelju - sve do kraja.
Kako smo cupkali sin i ja jer je bilo hladno, poceli su prolaznici da nas zagledaju - kao vidi ove, sta li im je, neki deda ludak svira, a oni igraju!!! :eek:
Eto sta ih je zagolicalo... deda muzicar, na minus 10, nikome nije bio bitan... :neutral:
 
Okrećemo glave zato što sistem pre svega ne vodi računa o pojedincu i to traje već toliko dugo da se ljudima smučio njihov sopstveni život i borba za goli opstanak.
I što nikad njima niko nije pomogao kad im je trebala pomoć i to onda ide lančano - više niko ni za koga ne mari.
Za svoje najrođenije ne marimo i ne pomažemo im, a kamoli za stranca na ulici.
 
Moram da pomenem situaciju u kojoj sam se lično našao davne 1988.
Drugar i je smo prolazili podzemnim prolazom kod palate Albanija, a tamo je na stepeništu ležao lepo obučen čovek. Pomislili smo da mu nije dobro, hteli smo da mu pomognemo, a ono pijani idiot poče da urla, da nas vređa i malo je falilo i batine da popijemo.

Ne znam kako ko reaguje, ali čini mi se da je ponekad dobro i korisno gledati svoja posla. No, ne smeš biti ni sasvim bezosećajan.
 

Back
Top